novi zakoni

[nadicab]

dakle, izglasan je zakon o soc. skrbi u petak usprkos velikoj hajki koju smo podigli kroz nekoliko udruga, država nas je izgnorirala
U pripremi je PRIJEDLOG ZAKONA O EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKOJ DJELATNOSTI (i osnivanje njihove Komore), te Prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti (i osnivanje Komore).
U preambulama prijedloga su poražavajući podaci:

Na temelju upisnih kvota Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu moguće je procijeniti da je na ovom fakultetu od osnutka 1962. godine do danas diplomiralo između 1.350 i 1.500 defektologa profila komparativnog sadašnjem profilu edukacijskih rehabilitatora. Upisna kvota od upisa 30 studenata godišnje nije se mijenjala desetljećima iako se kontinuirano pokazuje nedostatnom. Manjak edukacijskih rehabilitatora primjetan je i u velikim regionalnim središtima kao što su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek.
Sukladno propisanim standardima na području odgoja i obrazovanja i socijalne skrbi procjenjuje se da trenutno nedostaje minimalno 30% stručnjaka ovog profila.
Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u ustanovama za predškolski odgoj i naobrazbu 2008. godine bilo je uključeno 4.266 djece s teškoćama u razvoju, a zaposleno svega 148 stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila (uključujući i edukacijske rehabilitatore i logopede), što znači prosječno jedan od navedenih stručnjaka na 29 djece. Istaknuto je da svega jedan stručni suradnik (ili pedagog ili psiholog ili edukacijski rehabilitator) dolazi na 276 djece predškolske dobi.
Prema izvješću Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) iz 2007. u Republici Hrvatskoj je oko 13.000 registrirane djece i adolescenata s teškoćama u razvoju; od ove ukupne brojke, 10.000 djece je smješteno u redovite škole, a 3.000 u posebne ustanove odgoja i obrazovanja; 40% ove djece u redovitim školama pohaĎaju djelomične programe, dok ih je 60% u cijelosti integrirano. Stručna podrška u procesu obrazovanja i rehabilitacije, koja se nudi integriranoj školskoj djeci još je uvijek nedostatna, budući da škole zapošljavaju neadekvatan broj stručnih suradnika (pedagoga, psihologa i defektologa).

Prema saznanjima Hrvatskog logopedskog društva od ukupnog broja zaposlenih logopeda cca. 70% logopeda radi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, dok je preostalih 30% logopeda zaposleno u ustanovama odgoja i obrazovanja (vrtići, škole), znanosti i privatnoj praksi.