No u Zagrebu ne postoji mreža suradnje između stručnjaka
evo, to je tocno ono sto se nama pokazuje kao najveci problem.
s njim radi psiholog, defektolozi, logopedi, kontrolira ga neuropedijatar .... i svatko ima svoju teoriju i svoju dijagnozu.
u opisu, svi oni pisu vise - manje slicno, ali se razlikuju kod konacne dijagnoze i s njegovih 6 godina mi jos uvijek ne znamo tocno sto TO je, a jedino oko cega se svi slazu je ADHD (koji je definitivno najjace izrazen od svega, a po meni n. je gemist nekoliko dijagnoza). istina, mi smo se dijagnozom kao takvom davno prestali opterecivati jer mi je potpuno nevazno kako se sto zove, ionako rjesavamo simptome ove ili one, ali zbog sustava bi bilo vise nego korisno imati nesto konkretno (i tocno!!!) crno na bijelo, a upravo nam sustav to ne omogucava.
svi oni procitaju nalaze jedni drugih, ali nekakve suradnje medju njima, timskog rada i obrade djeteta, pracenja, razgovora i dogovora nema. i to nam najvise nedostaje - nekakava sinteza misljenja svih onih koji ga prate vec tri godine i vise.
odnosom prema meni kao roditelju sam vise - manje zadovoljna, ali to, naravno, ovisi o osobama, ne o sustavu.
sto se sustava tice, ukljuceni smo jedino na ERF (defektolozi), sve ostalo rjesavamo privatno (psiholog, neuropedijatar, logoped).
imam povjerenja u strucnjake koji s njim rade, ali proslo je vremena dok smo dosli bas do njih.