prvaobraniteljica za djecu
http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=17610Predškolski odgoj i naobrazba - Osviještenost roditelja o pravu njihova djeteta da pohađa vrtić zajedno s
vršnjacima puno je veća od spremnosti sustava da prihvati djecu s teškoćama u razvoju. Najčešće su nam se obraćali roditelji koji nisu mogli svoje dijete upisati u vrtić, unatoč brojnim preporukama stručnjaka o nužnosti uključivanja djeteta radi poticanja socijalizacije i komunikacije. Najčešći razlog odbijanja upisa djeteta, iako se u kriterijima za ostvarivanje prednosti pri upisu djece izrijekom navode i djeca s teškoćama u razvoju, nedostatak je organizacijskih (prostornih i kadrovskih) uvjeta. Propisi određuju primitak djece koja imaju teškoće u razvoju, ako postoje uvjeti za njihovu integraciju u redovite programe.
No ponekad se stječe dojam da vrtići ne ulažu previše truda u osiguravanju i poboljšanju tih uvjeta. Pravobraniteljica za djecu u brojnim prilikama ističe da je osnivač ustanove (grad ili opdina) dužan pomoći vrtićima kako bi osigurali rad stručnih osoba u primjerenom i odgovarajuće opremljenom prostoru.
Postoje primjeri kada osnivač prepozna potrebe i osigura zapošljavanje trećeg odgojitelja, kako bi osigurao uvjete za integraciju djeteta s teškoćama u razvoju. Naravno, za takvo postupanje potrebna je senzibiliziranost osoba koje o tome odlučuju, ali i dostatna financijska sredstva. Upravo je nedostatak financija, posebice u prošloj godini, razlog zašto osnivači ne udovoljavaju potrebama djece, odnosno ustanovama predškolskog odgoja i naobrazbe.
Roditelji su nam se obradali i u prilikama kad su djeca bila upisana u vrtić, ali su postupanja odgojiteljica ili drugih stručnih djelatnika bila neprimjerena i po mišljenju roditelja usmjerena tomu da se pokaže i dokaže da djetetu nije mjesto u redovnoj vrtićkoj skupini. U nastojanju vrtića da ostvare prava djece s teškoćama, podršku i stručnu pomoć morala bi im dati Agencija za odgoj i obrazovanje, ali i Uprava za predškolski odgoj i osnovno obrazovanje Ministarstva znanosti obrazovanja i športa.
Roditelji su se obradali i nezadovoljni procjenom stručnog tima vrtića o vremenu koje dijete treba provesti u skupini. Ugovori se u pravilu sklapaju na određeno vrijeme, najčešće do tri mjeseca zbog praćenja djeteta i uključivanja u odgovarajući program. Tako je često slučaj da se odobri boravak od dva sata ili četiri sata, što roditelji smatraju nedostatnim, a stručnjaci procjenjuju da takav boravak udovoljava najboljem interesu djeteta.
Obraćali su nam se roditelji djece s TUR iz manjih sredina, gdje je ponekad gotovo nemoguće dobiti pomoć odgovarajućih stručnjaka. Prema navodima roditelja, nijedan vrtić u tom manjem gradu ne želi primiti dijete, uz obrazloženje da nisu u mogućnosti udovoljiti njegovim specifičnim potrebama, unatoč tome što je majka spremna s djetetom boraviti barem dva sata u vrtiću. Uz nemogućnost uključivanja u vrtić, otvara se pitanje i nedostatnog broja stručnjaka u manjim sredinama pa je, primjerice, brojnoj djeci predškolske dobi nužna pomćd logopeda. No roditelji djecu nemaju kamo odvesti, a u Poliklinici SUVAG u Osijeku ili Zagrebu se dugo čeka na red. Isto tako, nedostatan je broj edukacijskih rehabilitatora i
psihologa, a kad se i pronađu privatno, uz plaćanje, i na njihov se angažman također mora dugo čekati.