Malo sam tužna......

[bebaimama]

Inače nisam depresivna osoba, ali ovih dana moje dijete pokušava reći mama, baš joj i ne ide, više zvući kao meme i super da sam dobila i to (za sada) jer znam da neke od vas nikad niti to neće čuti. Zapravo ne znam zašto sam žalosna, više sam sretna i tužna u istom trenutku, jer iskreno nisam nikad niti očekivala da će me zvati mama (nadala se jesam) i sad kada čujem meme, srce mi je puno ljubavi (i sada dok pišem mi suze teku) i želim za nju još i još i za nas kao obitelj i za svu djecu koja imaju poteškoće. Ne znam kako bih završila post, misli su mi prebrze, prsti prespori......svi hrabri roditelji ako imate koju riječ utjehe (ne utjehe, lijepih misli) lijep vam pozrav.

[Nikolina_S]

Ja neznam koja je tvoja priča i nismo se još susrele na forumu no ovo je prekrasno Na neki svoj način je prva riječ bila mama. Zašto biti tužna, to je prekrasno nešto predivno. Budi ponosna i uživaj

[martina mama]

Ja sam sve martine uspjehe na neki nacin i proplakala. Uvijek postoji da doza tuge i ponosa na nju jer kad vidim taj golemi trud, ne mogu se ne zapitati:" Zar nije moglo lakse?"

[bebaimama]

Ponosna sam i sretna, ali kao što kaže martina mama, zar nije moglo lakše?
I ja proplačem svaki uspjeh ma kako malen bio i stvarno me veseli gledati ju kako uživa u svom djetinjstvu,
vesela je, draga i svakim danom sve više napreduje.

[Nikolina_S]

Znam kako vam je, i ja sam se pitala dok sam je nosila zar nije moglo lakše.. Zar nisam mogla i ja ko ostale mame imat normalnu, mirnu trudnoću i uživat 100%.. Ali očito da ne.. Čudni su putevi Gospodnji i na njih očito nemožemo utjecati. Bitno da je sada sve u redu i da super napreduje i da je sretna

[martina mama]

Mene nije uopce briga za moje neostvarene snove, nije me briga ni koliko mi je tesko. Zapravo, tek sada, kad imam zdravu curicu, svjesna sam koliko mi je bilo tesko. Puno sam puta pisala o martinoj upornosti, ulozenom trudu i nekako mi uvijek fali rijeci da to opisem onako kako ja sve vidim. Cesto me bude i sram kad vidim koliko se ona trudi oko meni banalnih stvari. Svakodnevno me demantira u mojim sumnjama oko toga hoce li nesto uspjeti ili ne. Svakodnevno se moram pokloniti tom trudu i izraziti vekiko postovanje prema marti. Nista, pratim, gledam, pijem, ucim.
I danas kad gledam snimke vjezbanja, prvih nesigurnih koraka, slike prvog dana skole, dodju mi suze. Nije me proslo. Nadica je jednom rekla da ce ta tuga zbog tezine koju nam djeca tako hrabro nose kroz zivot, uvijek biti tu. Ja se jedino trudim ne hraniti tom tugom. Trudim se biti pozitivna i vjerovati da je trud i radisnost jedna krasna osobina.

[bebaimama]

Rekla bih isto da me nije briga za moje neostvarene snove, ali moj san se zaista ostvario, uvijek sam željela obitelj i to me jedino uistinu veseli, što sam majka, točno da je moglo biti i lakše, ali kad bi i mogla birati ništa ne bih mijenjala. Dosta ljudi mi kaže nešto u stilu svaka ti čast ja to ne bih mogao. Uvijek je moj odgovor isti....čovjek dobije u životu točno onoliko koliko može podnjeti....nema druge mudrosti.
Martina mama i ja se kao i ti trudim ostati pozitivna, odnosno, ja i jesam pozitivna i izuzetno sam vesela osoba, jer sam zaista sretna, bez imalo glume.
Moje drugo dijete uskoro ima godinu dana, dijete je bez poteškoća i sve što zna napravio je potpuno sam bez mog uplitanja, on sjedi, puže , pomalo i hoda, a ja samo gledam i čudim se kako je to moguće

[martina mama]

Ja bas ne znam je li istinita ova da u zivotu dobijes ono sto mozes nositi. Kad gledam unazad. Ma, mogla sam ja to i bolje.
Jos uvijek mi ovi koji me tapsu po ramenu i govore kako mi odlicno ide, idu na zivce.
Sad bih potpisala neku laksu varijantu, ali to tako ne ide.
Guram kako mogu. Nekad bolje, nekad bih mogla i bolje. Tjesim se da ce mihe kceri znati da to kad je moglo i bolje, nije zato sto ih ne volim.
Jos uvijek ne vjerujem da se negdje dijeli to koliko tko moze. Zivot je neobjasnjiv i bas te teskoce ga cine zivotom. A, ako se slucajno negdje dijeli, ja sam taj dio price jednostavno propustila. Uvijek kazem:" blago onima koji vjeruju i koji u tome nalaze utjehu."

[MAJA Skopje]

bebaimama bravo za tvoju predivnu curu i za prvu najlepsu rec koju je izgovorila.
A to da ti je tesko uopste ne sumnjam i slobodno napisi i isplaci se. Jer jednostavno tako mora biti i nikako drugacije. I posle 9 godina jos uvjek sa nekom tugom u sebi radujem se uspjesima mog sina.
Mislam da ako negde postoji neko ko to djeli da nije mene odabrao za pravu osobu. To sam pomislila milion puta.

[martina mama]

Evo i danas sam se trudila ne biti tuzna. Imali su konzrolni iz zadataka rijecima. Ma mi to stalno gulimo. Svaki dan disciplinirano radimo i marti ide odlicno.
Danas je zastala na prvom zadatku, izgubila se. Nista kasnije nije znala, ni di se zbraja, mnozi, dijeli, a tako puno radi.
Izadje iz skole sva tuzna da zasto je njoj to sve tako tesko. Kaze i sama da je radila ko mrav i da nije uspjela.
Otisle smo u mc donalds i natukle se smeca eto da nam bude lakse. Ja joj stalno trubim da i za izmijesati sve skupa, trebalo je nauciti sve da bi ti se imalo sta izmijesati.
Smijale smo se i nekako prekukale tu situaciju. Sad sam umorna ko pas, a opet mi milo dodje kad se sjetim da ce ona opet ujutro prvo pitati sto cemo danas uciti. Nevjerojatna upornost. Kad ju vidim kako ne posustaje, nemam ni ja snage odustati. A, rado bih nekad rekla da neka sve ide k vragu.

[MAJA Skopje]

Martina mama

[martina mama]

Majo, znas da je to samo jedan dan. Vec sutra smo obje skupile hrabrosti. Ja se moram vise truditi oko toga da se ne zalostim na takve neuspjehe. Nema te skole koja ce martu bolje ocijeniti od mene. Tocno znam di je super, a di steka. Jos samo se moram cijepiti da me ti neuspjesi ne diraju, da mi ne bude zao ni marte ni neuspjeha jer ja najbolje znam da nema te ocjene koju se njoj moze dati. Pa sta da joj u skoli daju sve dvojke. Neces ti stvari. Samo jos da ja to svarim bas svaki put. Inace se dobro drzim. Neke stvari sam postigla kod uciteljice, a neke nisam. Oko toga se vise ne raspravljam jer nema smisla, a i to su sve sitnice u odnosu na trud koji ona u martu ulaze. Stvarno bih bila govno da kazem da zena ne valja. Valja, ali nitko pa ni ona nije savrsen. A nisam ni ja. I kad je marta u pitanju, nisam realna jer taj trud nikako ne moze biti adekvatno nagradjen.

[bebaimama]

Majo, znas da je to samo jedan dan.

Upravo to, samo jedan dan, a onda idemo dalje.
Ja sam jučer imala takav dan, čekala sam tel. poziv iz vrtića (redovnog) hoće li uzeti moju curku ili ne, iako sam znala kakav će odgovor biti jako sam se rastužila. Baš bez veze sam tužna jer sam svjesna njezinih mogučnosti i znam da s njom nije lako ali sam se nekako nadala da
će ju možda primiti.
Ne odustajem, idemo dalje tražiti i pitati......

[martina mama]

Zao mi je za vrtic. Negdje na rodi imas nasu pricu o vrticu. Svi koji su djecu upisivali u redovni vrtic su dozivjeli slicne price. Ne odustaj!

[IRENA]

Ne odustat - stisnut srce i gurat dalje... TEŠKO- JEST , al se isplati..
Povezati se sa sličnima, pročitat tuđa iskustva .. iskoristiti tuđa iskustva .. stisnut srce ( kolko treba) .. gurat dalje..
Nema drugog puta ...

[thalia]

ja sam došla reći da vam se divim.

[samma]

svaka čast hrabre mame...zaista ste vrijedne divljenja i samo naprijed...

[bebaimama]

Ne odustat - stisnut srce i gurat dalje... TEŠKO- JEST , al se isplati..
Povezati se sa sličnima, pročitat tuđa iskustva .. iskoristiti tuđa iskustva .. stisnut srce ( kolko treba) .. gurat dalje..
Nema drugog puta ...

....eto upravo sam to i učinila...i znate što danas nisam tužna nego neizmjerno sretna, moje dijete je primljeno u redovan vrtić, isplakala sam se valjda više nego ikada, ali da od sreće. Danas nije bilo osobe iz obitelji ili užeg kruga prijatelja tko nije nazvao i rekao lijepu rijč i čestitao...da čestitao ....stvarno sam sretna
U stvarnom životu ne znam što nam to nosi i danas sam nekoliko puta se našalila "primljeni smo i kaj sad?! "....a ništa....otkrivat ćemo iz dana u dan, trudit se i dalje i veselit se svemu što nas okružuje jer život je samo jedan....ovaj koji imamo

[gabica-žabica]

Hvala Bogu da ste uspjeli.I mi smo sada na tom putu.Čekamo hoće li biti primljena u redovni vrtić.

[IRENA]

bebaimama - uživaj u ovom trenutku - naravno .. od sutra razmišljaj i " kaj sad" .. al sad se valjuškaj u sreći i zadovoljstvu..
Baš kako si i sama napisala " dan po dan"...

[flipper]

super bebaimama za redovni vrtić i želim vam puno veselja!
gabica-žabica vama sretno u potrazi!

[gabica-žabica]

Hvala flipper, i meni je bilo rečeno da neće moći kako su mi obećali.U devetom mjesecu će ona imati tri godine pa mi je rečeno da kada se primi jedno dijete sa PP u vrtić, mora se smanjiti broj zdrave djece.To je manje novca za vrtić

Ali ne odustajem, kopam i nogama i rukama da se to promijeni...

[DomiMama]

Hvala flipper, i meni je bilo rečeno da neće moći kako su mi obećali.U devetom mjesecu će ona imati tri godine pa mi je rečeno da kada se primi jedno dijete sa PP u vrtić, mora se smanjiti broj zdrave djece.To je manje novca za vrtić

Ali ne odustajem, kopam i nogama i rukama da se to promijeni...

to ne stoji ako dijete ide u redovan program punih 10 sati... bar kod nas nije... nama je bio izazov pelena - kao ne primaju u vrtic djecu s pelenama, pa smo ga zato upisali prije 3 godine u jaslice i rijesili to
teoretski bi oni trebali smanjiti grupu i dovesti trecu tetu, ali to se u nasem slucaju nije dogodilo... sada ih je u grupi 27 i Dodo se cisto pristojno "bakce" sa svima njima...
najnajnajnajvaznije su tete!

[fancy]

Samo hrabro naprijed. Uzivajte u djecici i radosti koju vam pruzaju. A za vrtic kopati i samo kopati, i nogama i rukama, kako rece Gabica. Nas sve to tek ceka, ali kad vas citam, nekako mi ulijete snagu za gurati dalje.

[gabica-žabica]

Naravno da nema odustajanja, taj tren ostaneš zatečen ali se odmah sabereš i oboružaš se svim raspoloživim oružjem u borbi za ravnopravnost svog djeteta.
Zabolilo me kada mi je rečeno da ona neće moći da se drži za ručicu sa drugom djecom u koloni, jesti samostalno, itd.Ona sve to može i jedno i drugo.U parkiću se za ručicu drži s djecom bez problema.Kod kuće jede sama.Nisu mi povjerovali kao da pričam bajke.
Predložili su mi da ju ostavim kući do pete godine pa će ionako dvije godine pred školu biti primljena bez problema
Kao vidi se da sam ja njoj posvetila svoj život i imam pravo do sedme godine biti s njom pa je njima u interesu da je dijete s majkom.
Ja želim da ona bude s djecom i neću odustati.

[IRENA]

Predložili su mi da ju ostavim kući do pete godine pa će ionako dvije godine pred školu biti primljena bez problema
Kao vidi se da sam ja njoj posvetila svoj život i imam pravo do sedme godine biti s njom pa je njima u interesu da je dijete s majkom.
.

Ne daj im se gabica-žabica ... Ovo je notorna glupost - najbolje doma s mamom do 5 ... pa zakaj to onda ne bi vrijedilo za sve klince.. Gabica forsiraj jer socijalizacija kroz vrtić je priprema za svaku koja dalje slijedi... a ako sumnjaju da gabi sama jede i zna se držati za ručicu onda nek je pozovu u goste na jedno prijepodne pa će vidjeti...
Jednostavno za nepovjerovati da nakon ovoliko godina još uvijek je problem za DS kikača ući u vrtić

[gabica-žabica]

Strašno je to Irena, pogotovo što ju u taj vrtić vodim kod defektologice otkako je imala godinu dana.Uvijek ju je hvalila da dobro napreduje i dogovorile smo se da će me zvati na upis jer ju ona vodi u evidenciji da kada napuni tri može krenuti.
Ova promjena ma razočarala i rekla sam to i neću odustati.Htjela sam ju i ranije da barem dva sata provede s djecom ali mi je baš ona savjetovala da nikako ne jer je još rano.
Nisam obeshrabrena, to je samo jedan lagani posrtaj bio, dižem cijeli grad na noge jer znam da sam u pravu.

[bebaimama]

Gabica, da li si predala molbu za upis sada kad su bili rokovi...zapravo, ne znam od kuda si (nisam baš u toku)....

[gabica-žabica]

Ne,nisam predala jer mi je defektologica rekla da ponesem kada dođem k njoj jer su upisi bili baš u to vrijeme.Kada sam joj to spomenula ona mi rekla da je razgovarala sa ravnateljicom vrtića pa su one zaključile da je tako najbolje. Nema potrebe da predajem zahtjev jer neće biti primljena...
One najbolje znaju što mom djetetu treba.Ravnateljice nije bilo, bila je negdje na putu pa sam morala čekati njen povratak.
Prvo sam bila šokirana, nakon toga sam isplakala prvi krug, tugovala, pa poslala MM-a da ide kod ravnateljice jer je on staloženiji od mene.Sada se tamo nešto kuha pa ću saznati ovih dana što se skuhalo.

[IRENA]

gabica - uvijek predati napismeno što po zakonu tražiš - ovak ti je na rekla-kazala. Nema žalbe na " netko mi je rekao" - žalbe ima na papir i rješenje.