vjezbaci na raport III

[Nuna]

Cure hvala vam na cestitkama,nas rodjic je bio 20.8. tako da mi vec imamo 2 god i 2 mjeseca.Ali za tople zelje nikad nije kasno,hvala.
Danas joj je vec bolje,pa se pomalo vracamo vjezbanju,nadam se da cemo se do druge nedjelje vratit skroz u ritam.Jutros smo bile u Jokera(shoping centar u Splitu),i po centru setale Fifi i Ljubica.Pretpostavljam da svi koji imaju curice a vjerovatno i decke da znate ko su Fifi i Ljubica.I moja Pepa hoce da je Ljubica nosi pod svaku cjenu.Nisam mogla doc sebi da moje sramezljivo djete pruza rucice tom cvijetu od dva metra visine s najvecom glavom koju sam ja u zivotu vidjela.I kad je postigla da je Ljubica digne,ustipne ona nju za nos i kaze-!"A di vam je Narcisa"? Cura u kostimu je umrla od smijeha da je Pepa skuzila da njima fali treca prija teljica Narcisa.
Eto htjela sam vam samo reci kako nam je ocajan tjedan ipak dobro zavrsio.

[MAJA Skopje]

Nora oprosti al nikako da shvatim zasto bi Eva trebala ic na operaciju???? Mozes li mi to malo pojasnit.

Majo i Nora, kako se vaša diječica snalaze kada su odmori, kada diječica idu van ili na hodnik, kada trčkaraju...
kako Eva i Jovan to sve odrade među hrpom druge diječice, da li se moraju seliti iz razreda u razred, da li im netko pomaže u tome ( ili možda netrebaju pomoč ).

Kod nas je sledeca situacija znaci kada se na malom odmoru muvaju vamo tamo on u principu je u razredu jer ne muvaju se svi neki ostanu unutra. Kad idu na dorucak uciteljica ga uhvati za ruku kako bi mogao sic niz stepenice i opet kad treba gore uz stepenice.
Nora usput zar Eva ne moze sama niz stepenice. Ja se iskreno nadam da cemo do sledece godine moci sami niz i uz stepenice i stvarno se nadam tome jer ce vec od sledece godine biti na katu. Sada su momentalno na prizemju.
Sad su skoro isli u neku knjiznicu na promociju neke knjige pa je uciteljica uhvatila Jovana za ruku a svi ostali po dvoje u redu pa su tako isli.
I da defintivno im treba pomoc. Pre neki dan neko ga je gurnuo u razredu i pao je. Nije to nista strasno moramo se naviknuti na to. Taman posla da ja visim celi dan u skoli i pazim da ne padne. Na kraj krajeva vjezbali smo i kako da padamo zar ne Nora.???

[martina mama]

evo i nas nakon dugo vremena. dakle, u cudu smo sto nam se dogadja. pisala sam o svopjim strahovima na pocetku skole o dvojbama jesmo li pogrijesili ili ne, ali marta nekako uvijek uspije opovrgnuti moje zebnje.
sto se tice vjzebe, tu smo malo u slow downu. vjezbamo koliko mozemo, ali ne forsiramo. uglavnom, ne kvarimo se. hod nam je bolji i stabilniji. marta sve obavlja sama i ona se zna cuvati u smislu da ne srlja u guzvu i da ceka da se guzva razidje kako bi ona mogla svojim ritmom naprijed. u skoli ne da da joj itko ista pomaze. sve radi sama. domaci pise sama, uci sama, sve savjesno obavlja. hvali se samo peticama iako ih uciteljica dozira za najvece uspjehe i trud. nasa uciteljica nagradjuje trud i pozitivne pomake i to mi se svidja.
ruku smo malo zanemarili i to nam je trenutno najveci problem. zato domaci pisemo popodne kako bismo ujutro bas nesto odvjezbali. ukljucili smo sve raspolozive ljude koji nam mogu pomoci da marta sto bolje koristi ruku. jednom tjedno ide kos skolske defektologice i ja ne znam sto njih dvije tamo rade. mi doma odradimo defektoloski, ali sve vise koristimo ideje koje sam dobila od svoje prijateljice koja je modni kreator i ima strasno puno smisla za likovno izrazavanje, modeliranje. zadnji hit su nam slike koje radimo od gumba, cipke, stakalaca. marta svaki dan napravi po jednu i vjesa ih u sobu. za bozic ce raditi poklone za svoje prijatelje.
sto se tice paznje, tu stojimo super. u skoli sve radi i uspije zapamtiti sto ima za domaci. radi koncentrirano i zainteresirano. meni je ovaj segment veliko iznenadjenje.
marta se jako osamostalila i u smislu da u skolu ide sama i iz skole se vraca sama. prije su joj decki nosili torbu iz skole, a sad ju nosi sama.
u tijeku je obrada djece s pp. psihologica je zavrsila obradu i martu vidi kao dijete koje ima motirickih poteskoca u8 smislu losijeg koristenja desne ruke, ali ju smatra vrlo nadarenom, elokventnom. eto, kaze da se vidi da se s njom puno radilo. uciteljica i dalje pise martine bisere i njima nas uveseljava kad dodjemo na primanja.
uspjeli smo ispratiti cijeli diktat od sedam recenica. dobili cistu peticu. prvi diktat nije uspjela napisati ni dva slova. uciteljica je zapanjena martinom upornoscu i potice ju da se trudi. eto, unatoc svim strahovima, za sada nam ide super. marta je stekla i nove prijatelje ispred kuce i sama ide u dvoriste na igru. u skoli ima jednu prijateljicu i jednog obozavatelja.
na tae kwan dou radi sve sto i drugi i ne da se. ja sam zapanjena koliko se malo razlikuje.
znam da smo radili, ali i dalje mislim da je martina upornost i zelja da bude bolja presudila.
znam da sve ovo ne spada ovdje, ali vi ste moje. ovakvu pricu zelim i vama.

[breg]

Bravo za Martu
I naravno sve pohvale za Martine roditelje.

[nora28]

Majo, na operaciju bi isli ako doc i dr Djapic zakljuce da ce biti potrebno produzenje desne tetive s obzirom na to da joj se desna i lijeva dosta razlikuju tj lijevom stalno stane najprije na petu pa se odbaci i dobro izgleda a desnom ne i puno je zategnutija od lijeve.
Ovo sto me pitas zar Eva ne moze sama na stepenice, naravno da moze ali jedno je kad se spusta doma na stepenice koje imaju rukohvat a drugo je kad se spusta u skoli, bez rukohvata a iza nje jos dvjesto pedeset djece u stampedu. Majo zar tebi to i nije neka razlika?
A padati smo naucili, ipak da se ne ponavljam jedno je pasti doma a drugo u skoli, jos po mogucnosti na skalama. U razredu nije neki problem ako padne.

Taman posla da ja visim celi dan u skoli i pazim da ne padne

Ja ne smatram da visim cijeli dan u skoli, uostalom i da treba visiti visila bih ali nije potrebno, ona je moje dijete i zbog nje mi nista nije tesko. Kad Eva padne u razredu to je sasvim normalano, padaju i drugi. Ja smatram da jos neko vrijeme trebam dolaziti na odmor i tako ce i biti. Otpratim je niz stepenice i odmaknem se.Ona se na odmoru igra sa prijateljicama kao i sva druga djeca, sada su im u djiru neki "popisanci" pa se zabavljaju s njima.
Jucer je nastavnica predlozila da se Evin crtez posalje u jedan djecji casopis samo kaze da mozda ljudi nece vjerovati da je ona to nacrtala
Martina mama pozdravi nam puno Martu, mogla bi i Evi jedan primjerak izraditi

[lulamae]

u zadnje vrijeme mi se bas nesto ne da pisati jer me uhvatila neka lagana depra..ali vas citam
..i jako mi je drago da marta tako odlicno napreduje..to su prekrasne vijesti
ma i svi vi ostali skolarci ste super i mislim da to bas dobro durate..neznam kak bumo mi...

[MAJA Skopje]

Lulamae sve u svoje vreme. Nemoj se sada opterecivat time.
Martina mama sta da ti kazem osim Bravo uspjeli ste ono o cemu ste sanjali.
Ja nisam stigla onde gde sam ocekivala da cu biti kad krene u skolu megjutim nas je ipak skola zatekla godinu dana ranije pa si tako i dajem forcu jos godinu dana ( a doktor sa nama) jer mislim da cemo tek pred pocetak drugog razreda znati tacno gde smo i kako smo.
Sad smo u fazi kad ne sme trcat jer ako trci onda se kvari. Kad hoda polako izgleda jako lepo skoro pa neprimetno. Produzio je korak na desnoj nozi. Al kad popusti onda izgleda kao da sepa na toj nozi. E sad nas jako koci sto ne mozemo istim tempom da vjezbamo al kad se setim da nam je ovo prva godina da smo bez kolica mogu reci da smo ipak na konju.
Nora , Eva ima da ti bude neka poznata slikarka. Kad se samo setim kako ljepo crta. Nadam se da ipak nece doci do operacija a i ako dodje nadamo se najboljem.
I da odkad se nismo vidjeli ko zna koliko su narasli. Moramo da dogovorimo tamo u proljece jedan zajednicki sastanak kod doktora u ordinaciji.

Pozdrav sa juga

[flipper]

bravo za sve školarce koji uz uzbuđenja i obaveze koje donosi škola još i na hrpu drugih polja vode bitku.
to su naša posebna dijeca.

[DomiMama]

Marta... eto bez rijeci sam! Odusevljena naprosto!!!
Bravo! Bravo!

[nora28]

Evo da podnesem izvjestaj
Znaci, bili smo u Zg, pregledao ju je ortoped - kirurg i zakljucio da E. nije za operaciju. Nije ni za Botox mada postoji mala mogucnost da ga dobije ali u jako maloj kolicini iznad natkoljenice. Dr je strah da se ne bi previse opustila. Dakle, kontraktura nema, ocjena hoda od 1 do 5 s tim da je jedinica najbolja Eva je dvojka. Nit ce ikad biti jedinica a ni trojka. Tako oni kazu. Ne znam ni sama sto da mislim, nekako sam se nadala da ce reci da se moze operirati, da probamo nekako rijesiti tu desnu nogicu ali kad malo bolje razmislim mozda je i bolje tako jer za operaciju nikad nije kasno, pogotovo kad krene u visinu, dr je vidio mm i mene i kaze posto smo dosta visoki da ce vjerojatno i ona biti visoka tako da operaciju ostavljamo za neko drugo vrijeme. Kaze da je najveci problem u dinamici, tj sto se nepravilno odrazi desnom nogom u koraku. Dobili smo vjezbe odizanja na prste, valgusa vise nema nikako i guramo dalje. kontrola nam je za dva mjeseca, tjedan prije Bozica smo gore.
Posjetili smo Zoo i opet se odusevili malim merkatima (Timon!) i morskim lavovima.Eva ih obozava.
Pozdrav vjezbacima!

Zadnja izmjena: nora28; 26 lis 2008, 16:37; ukupno mijenjano 1 put/a.

[bebaimama]

Sve Vas lijepo pozdravljamo i zahvaljujemo na tekstovima koje čitamo i po nekoliko puta ali nikada se ne javimo zbog....
Mi smo takodjer vjezbaci, moja L. ima 15 mj. jos se ne posjeda samostalno ali vec lijepo sjedi. Trenutno su nam prioritet posjedanje i puzanje koje ona jos uopce ne dozivljava, ali mi smo zadovoljni sa svakim napretkom ma koliko bio malen. zapravo samo smo vam se htjele javiti...

Zadnja izmjena: bebaimama; 27 lip 2009, 09:02; ukupno mijenjano 1 put/a.

[breg]

Bebaimama, dobro nam došla
Nora, sad bar možeš mirno spavati.
Pozdrav Evi

[flipper]

dobrodošlica novoj mami i bebi Lari

[MAJA Skopje]

Lorena vjestu su odlicne.
Bas mi je drago da ipak necete na operaciju.
I opet cemo se mimioici jer smo mi u Zg tek u prvom tjednu u novoj godini.
Dobrodoslica Novoj mami i bebi Lari.

[bebaimama]

Hvala svima na dobrodoslici.

[martina mama]

taman smoi se pohvalili, a onda prosli utorak jutro napad. ovaj put je marti ukocilo desnu stranu tijela, sto je nju konsterniralo. bolnica, povracanje cijeli dan, infuzija, konzlutacije s lijecnicima sto i kako dalje, a navecer, kao da si rukom odnio. eto stare marte. sutradan smo opet moraliu u bolnicu na prglede. svaki put ista prica i isti zakljucak. mijenjati ili ne mijenjati terapiju, a ja sam u dubini duse protiv mijenjanja jer mislim da je bolje jedan napad u godini, nego nuspojave koje nosi novi antiepileptik, ma koji da bude.
ono sto se pojavilo kao novo je da marta osjeca sram i nelagodu zbog napada. prvi put da kuzi da je to nesto sto se drugima ne dogjadja. pricamo i pricamo, dajemo primjere, ali vidim da ju to zaokuplja. ne zeli pricati ni sa kim za koga ona ne misli da ju moze razumjeti. eto, to mi je najgore. ovo drugo znam di cemo. homeopatica nam salje nove lijekove i to je nas put, ma koliko nam lijecnici odmahivali rukom. to je nas neki osjecaj i mislim da, ako i dodje do toga da treba mijenjati terapiju, da necemo pristati u ime martinog opceg dobrog stanja, napada iz vedra neba. zapravo, moj dojam je da se ona trudi 150% ako se druga djeca trude 90%. to mora negdi izac. sad me svi lijecnici ovog svijeta mogu posrati, ali to je moje zapazanje, kao osobe koja je 150% ukljucena, jer ja nisam samo majka, nego i terapuet i nosioc svega sto nismo uspjeli dobiti od sustava.
trebam vasu prodrsku ako se mozete staviti u kozu. znam da svi vidite martu kao ikonu kojoj je uspjelo, ali eto, marta se bori i s necim sto vam se teze zamislivo. naravno, ne svima, ali nemam snage pisati pod epliepsija, jer je tamo toliko razlicitih slucajeva. pisem ovdje di sam doma. drage moje vjezbacice, bar vi dugogodisnje, dajte ruku. ovu mrzim, ali pase uz post. nisam u depri, nego trazim podrsku.

[Lotta]

martina mama, evo mene prve da te
jako mi je zao da je marta imala napadaj, al sva sreca da je sve dobro zavrsilo. mogu si mislit kolko vas to sve skupa prestrasi i daje vam brige, al kao sto kazes sva sreca da je rijetko i da je njeno opce stanje jako dobro, pa probaj gledat s te strane. ono sto ste vi uspijeli je stvarno nezamislivo i unatoc svim tim tegobama koje vas muce marta je jedno jako sretno dijete. ma ne mozemo si mi ostali pomoci,ona je stvarno ikona kojoj je uspijelo i koja je u nasim ocima odlicna, i uopce ne sumnjam da cete i ovo nekako proci. a za terapiju ti stvarno nemam sta kazat. samo znam da ste dosad kao roditelji uvijek imali dobru intuiciju i donosili najbolje odluke za svoje dijete pa tako cete i u ovome.
ja vam samo svima zelim da se drzite, i ljubite svoju hrabru martu

a sad da malo o nama. za razliku od vas ja sam stvarno u ajde, reci cu dosta velikoj depri. nebi puno o tome, samo jos da kazem da vjezbe idu super, iskorak je odlican, stajanje se toko poboljsalo da ja ne mogu vjerovati. od one prvotne ukocenosti ovo je milina. uspijeli smo jako opustit tetive i mozemo stajanje radit i sami.
al ono sto me pere zadnjih dana, je ostatak stvari sto nam steka, i po cemu jako zaostaje od ostale djece. radimo tolko defektoloski da sam morala smanjit fizikalnu al jednostavno drugacije nejde. neke stvari idu dobro, neke ocajno, i to me tolko baca u depru, da ne jedamput otrcim u kupaonu i placem a njega ostavim za stolom.tolo me uhvati panika da ponekad mislim dal ce moci u normalnu skolu. pa me opet necim iznenadi, i tako se mi vrtimo u krug.
najvise od svega mi je zao, sto me sad ni ovo sve sto nam motoricki dobro ide ne uveseljava kolko bi trebalo, i kolko sam mislila da me bude, jer sam radi ostalog jako ocajna i u strahu kako cemo.
eto, tolko od nas, pozdrav svima starim vjezbacima i jednoj novoj mami
i da, nora, ono su odlicne vijesti, pa i dvojka je super, zar ne?

[bebaimama]

"uciteljica i dalje pise martine bisere i njima nas uveseljava kad dodjemo na primanja" - martina mama to su sitnice koje nas podizu i daju nam snage za dalje!

[martina mama]

lotta,
i mene je cesto hvatala panika sto ce biti s martom. sjecasm se njenog prvog psihotesta. rezultat je bio lagana mentalna retardacija. psihologica je sada zavrsila obradu. sada smo iznadprosjecno inteligentni, nadareni... sta da ti kazem. ja mislim da svako dijete ima neki period za cvat. stvari nisu fiksne. ako s defektoloskim stojite losije, onda se skoncentrirajte na to jer nije nista manje bitno od motorike. za redovno skolovanje, rekla bih i vaznije od motorike. a dan ima samo dvadesetcetiri sata, djeca su djeca i to je nesto sto treba postivati prije svega, prije svih tretaman i moranja. nije da pametujem s visoka. ja sam isto prosla trenutke velikih pitanja, strahovanja i mislim da je to mojoj kceri samo oduzelo. oni jako dobro osjecaju nase strahove, tako da to sto odes plakati u wc, nista ne znaci jer lovro sve osjeca. ono sto im od nas treba je povjerenje i podrska da nadilaze svoje granice.

[IRENA]

Martinamama,lotta
Mogu razumjeti ovaj osjecaj da se "nece sve stici", da koliko god ja nategnem svoje snage nekad Janu ne ide pa ne ide...
Desilo mi se par puta da sam se u tome pred njim rasplakala ili cak izderala na njega - to ga je strasno pogodilo. Tada sam odlucila da "usporim" i da nas oboje ne stavljam na kraj snaga....i onda je cak nekako bolje krenulo... No i sada se znam probuditi u panici...i u toj nesanici brinem o svemu: i koliko ce akademski napredovati, i kako ce se nositi sa time sto je drugaciji, i kako ce to biti u pubertetu i adolescenciji, i kako cu ga materijalno zbrinuti, i kako ce Vito i Gita plivati uz sve to...ponekad isto mislim da ja to sve ne mogu i necu izdrzati...
Neki dan me Jan "dirnuo u srce" : Iza skole smo bili u ducanu,pekari,mesnici i vocarni i on je svugdje besprijekorno pozdravljao. Veli mi:» Ha, jesi li ponosna na mene sto sam tako pristojan?» Ja:» Naravno.Ti si jako pristojan djecak i ja sam jako sretna poradi toga.»
A Jan ce:» Cuj... ja cu zavrsiti drugi razred pa 3. i 4. i 5..... pa srednju skolu.. pa fask ( faks) ..i onda je vrijeme za posao i vjencanje... i onda cu ti imati dete ...znas iza vjencanja.... I uciti cu svoje dete da bude pristojno , kao sto i ti mene ucis!. Dobro mama?»
Ja:» Dobro sine.» ( A srce mi pucalo na 100 komada).
Nije lako.. uh.. ... al mi moramo , moramo izdrzati i njima olaksati kako god znamo i umijemo.
Mmama - ja bih isto tako vise vjerovala svom roditeljskom instinktu glede promjene epi terapije. A i svaki pametni lijecnik treba uzeti u obzir ukupnu sliku, ukupne dobrobiti i lose strane terapije i to u razgovoru i dogovoru s roditeljima - tako da ti drzim palceve da se tu "iznadje" za Martu najbolje rjesenje.

[DomiMama]

martina mama -
Irena - ...

[martina mama]

irena, domimama, thanks!!!!

janic je bisrean i on govori onako kako bi trebalo biti. tvoja je stvar osloboditi se predrasuda i relanosti i poceti, zajedno s njim vjerovati da ce jan ostvariti svoje planove. to je jedan od preduvjeta da se oni zaista i dogode.

inace, irena, martin sram vezano uz napad je selektivan. dva dana nakon napada nece u skolu jer ju je sram, a onda putem do skole, ceka ju njen obozavatelj jakov, s mamom, koja je inace lijecnica i onda marta, do u detalje jakovovoj mami isprica sto se zbilo, kako se osjecala, cega ju je bilo strah. to je zato sto zna da ju zena nece suditi. tako bi i tebi ispricala da zna sta si po profesiji.

inace, navecer citamo petra u bolnici i gulimo dozivljaje iz bolnice. sinoc ja vidim da je i denis imao napad, a marti je denis jedan od omiljenih likova s foruma cije uspjehe moram prepricavati. jutros kazem marti da je i denisu isti dan bilo lose, a marta ce: onda se nemam cega sramiti kad se to dogadja i drugima.

[lulamae]

drage moje,preumorna sam za puno piskaranja..al potpuno vas razumijem..
lotta,skoro sam se rasplakala na kraju tvog posta..vjeruj mi i ja sam imala te napadaje placa..kad sam mislila da adrian ne cuje il ne osjeca al sve on osjeti..znam da imas potrebu za tim,normalno al pokusaj misliti pozitivno..velis da se vrtite u krug,malo je dobro,pa nije i tako..tako je i s adrianom..ponekad sam sva sretna kako je divan i kako napreduje a za dva dana mi se sve cini da stoji na mjestu i da nikad nece biti kao druga djeca..da se ne moze socijalizirati,da ne moze hodati stabilno,da se ne moze opustiti,da vec jednom nauci sam jesti i sto stvari..a onda mi veli nes 'pametnog' i ja sam sva sretna kak je pametan i napredan..tak ti je to..

martina mama..ne mogu zamisliti te napadaje epilepsije,ne znam kako bi se ja nosila s tim,sigurno ti se srce drapa dok gledas martu a ne mozes nista..i vjerujem da ti je dosta eksperimentiranja i isprobavanja novih lijekova i cekanja da vidis njihove nuspojave...vjeruj u sebe,sigurno ces dobro odluciti sto dalje..a marta se zna nositi s tim,mala mudrica..malo ju je sram,al vidi da nije sama u tome i jako to dobro prihvaca..vrlo zrelo

irena,vjerujem da ti je srce pucalo..iako to adrian ne kaze..sve to za skolu i vjencanje..ja na to pomislim..sta ce i kako ce..zelim mu sve najbolje i zelim da sve to prozivi al zapravo pojma nemam kako ce biti..al moramo misliti da ce sve biti ok..biti ce najbolje za njega,mozda nece zavrsiti faks iako ja mislim da bi mogao (nadobudno) ali sigurno ce zivjeti svoj zivot punim plucima na nacin na koji ce njemu najvise odgovarat...
nisam bas pametna jer kao sto rekoh,umorna sam..al eto toliko da znate da sam uz vas..

[flipper]

ljepi postovi i ljepe riječi....
mene isto hvata panika, ma nije to panika več strah, što je luka stariji sve više, nekako sam se nadala da če nam iči lakše, kako imamo dosta vremena prije škole da puno toga naučimo a ustvari nije to tako lako kako sam mislila. dan ima samo 24 sata u kojem trebamo odraditi fizio vježbe, pa logo, pa defektološki a u sve to treba nači vremena da dijete nepreskoči svoje dijetinstvo što je prva stepenica razvoja.
između svega toga trebam biti prije svega majka kako Luki tako i njegovoj maloj sestrici.
imamo ljepih dana kada uživamo a ima dana kada isto biježim u kupaonu..... pa me pitaju zašto plačeš.... a ja kažem, ma nije ništa mama je rezala luk pa mi zato cure suze .... a moje sunce kaže, ja nevolim kada režeš luk. jooooj, ma znam dušo draga da nevoliš, pa tko voli suze...
kako vrijeme odmiče i takvih momenata je sve rijeđe, vjerojatno postajemo jači, vjerojatno se mirimo sa situacijom, vesele nas i vode sitni napredci ( a za našu dijecu su oni veliki).
nama je danas bio ljepi dan jer je Luka prvi puta išao u šetnju sa vrtičem sam ( bez mene ), i uživao je, bio je na čelu kolone i vodio je dijecu u park a ja sam došla malo kasnije u park. tamo su se ljepo igrali, trčkarali ...
ja sam malo pričala sa tetom i nabrojala mi je par dijece sa kojima se Luka igra, kako se igraju a najbolje od svega mi je da se igraju doktora a Luka im je pacijent...
cure

[nora28]

bebaimama dobrodosla!
martina mama, zao mi je sto se to dogodilo, nadam se da je sada sve u redu i da se nece ponoviti. Ovo sto pises, bolje je ne mjenjati th nego riskirati s novim lijekovima sigurno je tocno. Tko zna kako bi reagirala na novi lijek a ionako nitko ne moze garantirati da se uzimanjem nove th napad ne bi ponovio. Na ovaj ste vec navikli, uz jedan napad godisnje to se moze nekako podnijeti (mada mislim da je strasno kad se desi).
Roditeljska intuicija vam je i dosad puno pomogla pa se nadam da ce i dalje biti od velike koristi.
Pozdravi nam puno hrabricu Martu.

[suzaks]

Irena napisa:

Veli mi:» Ha, jesi li ponosna na mene sto sam tako pristojan?» Ja:» Naravno.Ti si jako pristojan djecak i ja sam jako sretna poradi toga.»
A Jan ce:» Cuj... ja cu zavrsiti drugi razred pa 3. i 4. i 5..... pa srednju skolu.. pa fask ( faks) ..i onda je vrijeme za posao i vjencanje... i onda cu ti imati dete ...znas iza vjencanja.... I uciti cu svoje dete da bude pristojno , kao sto i ti mene ucis!. Dobro mama?»

Zbog ovakvih njihovih rečenica ZNAM da je to suština cijelih 'teških' situacija...ZNAJU izreči SUŠTINE!!!! I plačem sad tu ko budala pred kompom jer me ta Janova rečenica taknula unutra...
I uvijek kad je 'teško' pročeprkam po bilježnici gdje smo zapisivali Lucijine izjave kako je odrastala - i srce mi je puno!!!
I ponekad su te majušne stvari toliko suštinske da nam one moraju biti najveća podrška u 'svakodnevnim, običnim, glupim, teškim' situacijama...

[MAJA Skopje]

Ah cure neznam sto vise napisat. Al jednostavno izgleda da nikad nema kraja. Taman mislis da si resio nesto kad ono opet te nesto spopadne.
Al nekad mi je zao te nase djecice jer su tako mali a tako puno prozivljavaju.


Svim malim osobama sa ove nase GP saljem jedan veliki

[IRENA]

Al nekad mi je zao te nase djecice jer su tako mali a tako puno prozivljavaju.
Svim malim osobama sa ove nase GP saljem jedan veliki

Fakat su i zasluzili sve nase postovanje....
Jedan moj poznanik koji takodjer ima djecaka s DSom je to super rekao ( mislim da se ponavljam, ali ovo vrijedi ponoviti)(otprilike) : "Ja ti svaki dan idem na posao i vec u autu razmisljam kako ce biti, hocu li se s kime konfrontirati, hocu li se uzrujati..pa sam sav kiseo i nezadovoljan...i ljut i svakakav--- A moj ti sin ( isao u redovnu skolu, bez asistenta) odlazi u skolu s osmjehom i doceka me u skoli s osmjehom, a sigurno mu nije lako .. zapravo mu je teze no meni... ali kod njega osmijeh! I onda me sram , i onda mu se mogu samo diviti."
I stvarno svi ti nasi klinci zasluzuju

[Nuna]

Vjezbacice moje,nismo se javljali desetak dana jer smo imali kontrolu u Zagrebu,pa nekako se uhvatili vjezbanja i nikako doc do kompica.Martina mama ti i Lulamae ste mi otkad sam se pocetkom godine ukljucila na forum stvarno bile velika podrska i uvijek imale toplu rijec tocno kad je to trebalo,pa me posebno rastuzi kad procitam da se tako nesto martici desilo.Stvarno mi je zao i koliko god mislila da mogu zamislit kako ti je stvarno ne mogu bit ni blizu tog osjecaja koji ste vi prozivjele.Ona je takva jedna mala pametnica,covjek se iznenadi koliko oni mogu biti pronicljivi kad je u pitanju kome se povjerit a kome ne.Ona je osjetila da moze kazati mami tog svog prijatelja i najnormalnije joj to ispricala,taj njen instinkt je nepogresiv,jednako kaoi tvoj instinkt MAJKE da znas sto je najbolje za tvoje dijete.S ovimne omalovazavam misljenje strucnjaka ali nekada bi stvareno trebali vise paznje posvetiti misljenju roditelja.
Martina mama glavu gore,toliko ste toga prosle i prebrodile pa cete i to,saljemo vam jedan velikipoljubac

[martina mama]

drage moje, naravno da nisam potonula. ovaj tata kojeg irena citira, potpisujem ga i podcrtavam milion puta. i ja se cesto znam uhvatiti kako sam lose volje, nervozna, mislim da trosim gomilu energije....,a onDA VIDIM MARTU KOJA SVOJE BITKE BIJE S OSMJEHOM NA LICU, VJERUJUCI KAKO SU SNOVI TU DA BISMO IH OSTVARIVALI. Ona je moja uciteljica zivota. Jutros se ustajemo u sest i trideset kako bismo otisli u bolnicu snimiti eeg. rekla sam vam vec da je odluka o špromjeni terapije bila u pitanju. ja sam usrana vec tjedan dana. jutros naravno pohodim wc jer me ulovila predeegeovska sracka. ni prva, ni zadnja. marta se obukla, doruckovala, sve obavila i sjedi na kaucu i prati to moje ludilo. onda kaze:"jadna moja majko, koliko se ti nerviras. ja znam da ce sve biti dobro.!"
tako je i bilo. eeg joj je samo s iritativnim promjenama. neuropedijatrica je uzela u obzir sve parametre i samo rekla ne talasajmo.
eto. idemo dalje.