Današnji dan i tjedni koji su mu prethodili natjerali su me na ovaj post..
Naime moj Domi je od ove jeseni školarac.. prvo sam mjesecima tražila školu i nakon puno razgovora i truda pronašla je, obavili smo testiranje u redovnoj školi i dogovorili da će nas primiti u djelomičnu integraciju. Domi bi glavne predmete slušao u posebnom odjeljenju a ostale predmete sa ostalom djecom..Našem veselju nije bilo kraja..i krenemo mi kod školske dokice koja nezna što treba učiniti, pa je 2 tjedna trebalo da sazna da moramo obaviti analizu i sintezu za upis u školu i tad počinje agonija, dogovoreni pregled kod psihologa nije dao rezultata, Domi odbija suradnju i psihologica kaže da nemože ga istestirati..odlazim u privat.psihološki centar koji ga testiraju na dva puta (iako mi imamo nalaz psihologa iz vrtića i iz S.Raškaj) i tako dobivamo 3 nalaz i mišljenje psihologa...dolazimo opet na sintezu kod logopeda gdje se ponavlja situacija Domi ne surađuje i logoped nam kaže da če on pisati ODGODU ZA ŠKOLU!!! Ja sam šokirana, kažem da mi imamo nalaze i psihologa i logopeda ali oni to ne prihvačaju. Još mi kaže logoped da sa Domijem treba puno raditi...HALOOO!!! pa kaj ja radim svih ovih 8 godina...kaj mi nisu dali terapije kod logopeda i defektologa ..već 8 godina plaćam cjelokupnu rehabilitaciju..Što očekuju da će se promjeniti za godinu dana (već smo dobili jednu odgodu)..narast će dio mozga kojeg nema?? ili?? pa Domi će uvijek biti kandidat za specijalni program..kaj misle ako ga sad upišemo u 2-3 godine mlađu skupinu u vrtiću da će mu to koristii u razvoju..? Stvarno neznam šta da napravim, kakvi su to ljudi koji trebaju vještačiti našu djecu? Jesu li oni normalni..Neznaju ništa o senzorici ni terapijskim psima, nisu se potrudili niti pročitati Domijeve nalaze..

Dali za nas ima mjesta u ovom gradu ili državi, zar ću morati platiti i školu za svog sina..
Domi je jako jako napredovao i to vide svi koji rade sa njim i komuniciraju...razumije sve naloge iz svakodnevnog života, voli muziku, ples,igru sa djecom, voli da mu se čita priča, koristi tobogan i ljuljački i vrtuljak u parkiću, voli igru lovice i skrivača, voli i igrati nogomet sa starijim bratom..voli pregledavti obiteljske slike..obožava zagrljaj, maženje i osmjeh. Sa svim svojim terapeutima surađuje u potpunosti osim u trenucima umora ili bolesti..Rječnik mu se povećao na više od 100 riječi, a i više samo što ih on ne izgovara točno gramatički (a ima i onih koje izgovara točno)..pojavile su se rečenice.."mama dizi se, tata neću" (mama digni se tata neće - tako nas budi). Svaki dan kad dođe iz vrtića pita " tata dije, Jaja /seka/ dije, Toto /brat/ dije?" I onda odgovaramo zajedno tata radi, doći će, Jaja je u školi i Toto je u školi...zove Gitu, zove Kikija, traži da mu nazovem dedu na telefon, voli doći samnom na posao..pita "Gita dije" ako je ne dovedem sa sobom po njega..onda trčimo do auta ili kuće da vidimo gdje je i dal nas čeka..sve više pokazuje emocije kako pozitivne tako i negativne..šali se i zafrkava i zadirkuje ostale ukućane, ljuti se i protestira...ima fazu oblačenja..nemožeš mu obući ono što se njemu ne sviđa..čak smo morali i tenisice kupiti one koje je htio isprobati..ma mogla bi pisati cijeli tjedan o njemu..i boli me cipela za njihovu sintezu jer znam da ta procjena nema nikakve težine o stanju mog sina..taj nalaz nije nikakav relevantni pokazatelj njegov stanja uma..a taj mu nalaz određuje život..
