Re: Kako smo MI provele dan
29 sij 2011, 14:36
Ti bar imas muza 
Meni samo aerobik preostaje 
Meni samo aerobik preostaje
Re: Kako smo MI provele dan
29 sij 2011, 22:16
provela sam dan plesuci 
bijah na zumba instructor training..jos sutra i gotovs 
bijah na zumba instructor training..jos sutra i gotovs
Re: Kako smo MI provele dan
30 sij 2011, 19:02
Joooj, cure moje, kako me juce bilo uhvatilo nesto...Odem sa curkom u Mercator, htjela joj naci neku jaknicu za narednu godinu...I setamo mi tako, i sretnem prijatelje, imaju bebusku par mjeseci stariju od moje, super su ljudi, i mi tako malo popricali, i odose svojim putem...A ja hodam, i uhvatim sebe kako im zavidim. Bolesno im zavidim, jer nih dvoje setaju sa bebuskom u kolicima, obavili kupovinu, pa ce na kaficu, zagrljeni nesto cavrljaju...A ja sa babom I nesto mi se taaako skupilo, da sam zamalo pocela plakati na sred trznog centra. Nekako mi je bilo toliko tesko gledati kako tate svoje klince nosaju, gnjave, igraju se sa njima, maze ih...Moja cura to nikad nece osjetiti, i tako mi je to uzasno bilo. Kao da sam tek u tom trenutku shvatila za kako bitnu osobu u zivotu je uskracena. Nju stvarno svo obozavaju, ja je svuda vodim i svima pricam o njoj, ali, tata je tata i nikad joj niko to nece moci zamjeniti. I to mi je ponovo vratilo misli na neke situacije i stvari koje se trudim da potisnem i idem dalje. Onda sam dosla kuci, zavukla se u sobu i nisam mogla vise izdrzati, izasla sam sama napolje i plakala kao malo dijete. Sve mi se skupilo. I razmisljanje o hiljadu problema, i tonu obaveza, sama cinjenica da je stanje takvo kakvo je i da mozda nikad i nece biti drugacije...ma uzasan osjecaj. Mislila sam da mi treba da se dobro naspavam, jer nisam neka cmizdravica, ali sam i danas cijeli dan u nekom svom svijetu. Sjedim na predavanjima, i samo razmisljam sta ako se meni nesto nekad desi, a ona nema nikoga. Moji roditelji su sad tu, ali, nece ni oni zivjeti vjecno. Nema ni brata ili sestru da joj bar nekad u zivotu pruze njeznost i ljubav, onu paznju koju samo najblizi mogu da daju. I slusam kao, a stalno imam u glavi taj strah da ce ona ostati sama ako mene ne bude. I premotavam hiljadu zamisljenih situacija, i samo mi jos gore bude. Kad sam dosla kuci, cijeli sam je dan mazila, i nisam je ispustala iz ruku. Kao da na neki nacin pokusavam da joj nesto nadoknadim. Imam osjecaj da je uskracena za veliki i bitan faktor njenog razvoja, ma fuj, fuj fuj osjecaj. Zvale me moje cure da odemo na picence sinoc, a ja i kad me zovu da negdje idemo, i kad me mama tjera da malo izadjem imam grizu savjesti. Mota mi se po glavi da je otac napustio i da sad ja to moram da nadomjestim i budem sto vise prisutna. I onda gubim sebe. Jedino sto je ostavljam, to je vikendom kad su predavanja, i to jer znam da jedino svojim radom i obrazovanjem cu imati mogucnosti da joj jednog dana obezbjedim i pruzim vise, da cu vise i da naucim, i da znam, i da imam, i da ce tako bar neki problemi biti manji. Kad odem na kafu, stalno mislim da joj mozda falim, pa, kako ce ona bez mene, i trista nekih stvari...
Trebala sam sutra na aerobik krenuti, vec se sa drugaricom dogovorila, a sad mi se vise i ne ide...
I nesto mi se taaako skupilo, da sam zamalo pocela plakati na sred trznog centra. Nekako mi je bilo toliko tesko gledati kako tate svoje klince nosaju, gnjave, igraju se sa njima, maze ih...Moja cura to nikad nece osjetiti, i tako mi je to uzasno bilo. Kao da sam tek u tom trenutku shvatila za kako bitnu osobu u zivotu je uskracena. Nju stvarno svo obozavaju, ja je svuda vodim i svima pricam o njoj, ali, tata je tata i nikad joj niko to nece moci zamjeniti. I to mi je ponovo vratilo misli na neke situacije i stvari koje se trudim da potisnem i idem dalje. Onda sam dosla kuci, zavukla se u sobu i nisam mogla vise izdrzati, izasla sam sama napolje i plakala kao malo dijete. Sve mi se skupilo. I razmisljanje o hiljadu problema, i tonu obaveza, sama cinjenica da je stanje takvo kakvo je i da mozda nikad i nece biti drugacije...ma uzasan osjecaj. Mislila sam da mi treba da se dobro naspavam, jer nisam neka cmizdravica, ali sam i danas cijeli dan u nekom svom svijetu. Sjedim na predavanjima, i samo razmisljam sta ako se meni nesto nekad desi, a ona nema nikoga. Moji roditelji su sad tu, ali, nece ni oni zivjeti vjecno. Nema ni brata ili sestru da joj bar nekad u zivotu pruze njeznost i ljubav, onu paznju koju samo najblizi mogu da daju. I slusam kao, a stalno imam u glavi taj strah da ce ona ostati sama ako mene ne bude. I premotavam hiljadu zamisljenih situacija, i samo mi jos gore bude. Kad sam dosla kuci, cijeli sam je dan mazila, i nisam je ispustala iz ruku. Kao da na neki nacin pokusavam da joj nesto nadoknadim. Imam osjecaj da je uskracena za veliki i bitan faktor njenog razvoja, ma fuj, fuj fuj osjecaj. Zvale me moje cure da odemo na picence sinoc, a ja i kad me zovu da negdje idemo, i kad me mama tjera da malo izadjem imam grizu savjesti. Mota mi se po glavi da je otac napustio i da sad ja to moram da nadomjestim i budem sto vise prisutna. I onda gubim sebe. Jedino sto je ostavljam, to je vikendom kad su predavanja, i to jer znam da jedino svojim radom i obrazovanjem cu imati mogucnosti da joj jednog dana obezbjedim i pruzim vise, da cu vise i da naucim, i da znam, i da imam, i da ce tako bar neki problemi biti manji. Kad odem na kafu, stalno mislim da joj mozda falim, pa, kako ce ona bez mene, i trista nekih stvari...Trebala sam sutra na aerobik krenuti, vec se sa drugaricom dogovorila, a sad mi se vise i ne ide...
Re: Kako smo MI provele dan
30 sij 2011, 21:08
Ja sam srela fancy u setnji.... i nista vam cure ne fali....prekrasne ste! Steta sto je bebuska spavala, malo bi je izgnjavila 
A gospodina tatu cu ja srediti,samo da ga sretnem negdje.... i da, naci cete vas dvije osobu koja vas stvarno zasluzuje i voli.... u to sam sigurna 
A gospodina tatu cu ja srediti,samo da ga sretnem negdje.... i da, naci cete vas dvije osobu koja vas stvarno zasluzuje i voli.... u to sam sigurna
Re: Kako smo MI provele dan
30 sij 2011, 22:28
fancy.. vjerujem da ti je teško, ali sa druge strane možda je i bolje da nemate takvog tatu koji vas je bio u stanju ostaviti...on vas ne zaslužuje..ti ćeš pružiti svojoj bebi najbolje što možeš, a s vremenom će sigurno naići netko tko će zaslužiti dobiti vašu ljubav.. 
Re: Kako smo MI provele dan
30 sij 2011, 22:34
fancy - puno je toga pred tobom, pred vama...i ne znaš što će ti život donjeti..možda kao što Plava kaže - neku divnu osobu koja će ti biti podrška 
nikad ne znaš....
Sutra - obavezno kreni na aerobik....
puno je toga pred tobom, pred vama...i ne znaš što će ti život donjeti..možda kao što Plava kaže - neku divnu osobu koja će ti biti podrška nikad ne znaš....Sutra - obavezno kreni na aerobik....
Re: Kako smo MI provele dan
30 sij 2011, 23:11
fancy..nemoj tako razmisljati molim te!
ti ces sigurno naci nekoga i ta osoba ce biti tata tvom djetetu..ako sve bude kako bi trebalo biti..a onda ce tvoj bivsi biti samo bioloski otac..a to uopce nije vazno..tata ti je onaj tko te voli i odgaja..moj adrian mog muza zove tata i ja ga tako i smatram..a i on..fali mu kad ga nema,razgovaraju se preko mobitela,vole se i imaju odnos kao otac i sin...i mislim da za nista nije uskracen..naprotiv,mislim da bi bio uskracen da sam ostala s njegovim pravim 'tatom'..je to nije bio tata..tata koji ne zeli takvo dijete nije tata..i pocni tako razmisljati i ne bediraj se..i da ni slucajno nisi odustala od aerobika!ja sam i faks zavrsavala i idem na svoju zumbu i druzim se sa prijateljima i ne mislim da moje dijete provodi premalo vremena sa mnom..nego mislim da je upravo zato ono vremena koje provedemo skupa kvalitenije zato sto sam ja sretnija sa samom sobom jer cinim i nesto za sebe..to ti treba!
a samo da se pohvalim..postala sam OFFICIAL ZUMBA INSTRUCTOR! yeeeeepiiiii!!!
ti ces sigurno naci nekoga i ta osoba ce biti tata tvom djetetu..ako sve bude kako bi trebalo biti..a onda ce tvoj bivsi biti samo bioloski otac..a to uopce nije vazno..tata ti je onaj tko te voli i odgaja..moj adrian mog muza zove tata i ja ga tako i smatram..a i on..fali mu kad ga nema,razgovaraju se preko mobitela,vole se i imaju odnos kao otac i sin...i mislim da za nista nije uskracen..naprotiv,mislim da bi bio uskracen da sam ostala s njegovim pravim 'tatom'..je to nije bio tata..tata koji ne zeli takvo dijete nije tata..i pocni tako razmisljati i ne bediraj se..i da ni slucajno nisi odustala od aerobika!ja sam i faks zavrsavala i idem na svoju zumbu i druzim se sa prijateljima i ne mislim da moje dijete provodi premalo vremena sa mnom..nego mislim da je upravo zato ono vremena koje provedemo skupa kvalitenije zato sto sam ja sretnija sa samom sobom jer cinim i nesto za sebe..to ti treba!
a samo da se pohvalim..postala sam OFFICIAL ZUMBA INSTRUCTOR! yeeeeepiiiii!!!
Re: Kako smo MI provele dan
31 sij 2011, 16:41
Lu, čestitke!!
Re: Kako smo MI provele dan
31 sij 2011, 19:11
Bravo Lu i mi se pridružujemo čestitkama.
Nama je dan danas koma.Nakon dugo vremena opet se moramo vratiti na duo terapiju,jer eeg nam nije dobar.Srećom nemamo napade na van,ali sam se jako rastužila.Danas po prvi put u ovih pet skoro godina sam čula da ova sva izbijanja mogu biti uzroci njegovih nespavanja.Nema gdje nismo bili snjim,mislim u Hr da se toga nitko nije sjetio tj dobro ga pogledat.A mi na izmaku snaga smo,ma dođe mi stvarno da nekog upucam više.Sad moramo čekat dva tjedna pa će mo dalje vidjet.E jadno moje djete
Nama je dan danas koma.Nakon dugo vremena opet se moramo vratiti na duo terapiju,jer eeg nam nije dobar.Srećom nemamo napade na van,ali sam se jako rastužila.Danas po prvi put u ovih pet skoro godina sam čula da ova sva izbijanja mogu biti uzroci njegovih nespavanja.Nema gdje nismo bili snjim,mislim u Hr da se toga nitko nije sjetio tj dobro ga pogledat.A mi na izmaku snaga smo,ma dođe mi stvarno da nekog upucam više.Sad moramo čekat dva tjedna pa će mo dalje vidjet.E jadno moje djete
Re: Kako smo MI provele dan
01 vel 2011, 19:49
Hej, curke, vi me bas nekako vratite u normalno raspolozenje kad mi se sve skupi, hvala
Nisam juce otisla na aerobik Ali, sad idem, u osam pocinje, kuckam malo i bjezim 
Juce cijeli dan kuci, pa sam navece bila na rubu zivaca, sve mi se nekako skupilo i glava mi se raspadala, jos slusala Balasevica, i dokrajcila se
Zato cu veceras da istresem svu svoju negativnu energiju, i jos cu da se zategnem do ljeta
Nisam juce otisla na aerobik
Ali, sad idem, u osam pocinje, kuckam malo i bjezim Juce cijeli dan kuci, pa sam navece bila na rubu zivaca, sve mi se nekako skupilo i glava mi se raspadala, jos slusala Balasevica, i dokrajcila se Zato cu veceras da istresem svu svoju negativnu energiju, i jos cu da se zategnem do ljeta
Re: Kako smo MI provele dan
01 vel 2011, 20:33
Bravo lu....bravo fancy 
A mi smo sami...mm je otišao na neku montažu na Krk...ja uživam u svom kreativnom neredu i visokokaloričnoj i nekvalitetnoj prehrani uživam i u svom kreativnom neredu (koji moj mm baš i ne voli) uživam u situaciji da mogu ovdje tipkati a iza leđa mi je brdo suđa još od ručka 
Vraća se sutra uveče - do tad ću pospremiti i poželjeti da se vrati trenutno mi ništa ne nedostaje....
A mi smo sami...mm je otišao na neku montažu na Krk...ja uživam u svom kreativnom neredu i visokokaloričnoj i nekvalitetnoj prehrani
uživam i u svom kreativnom neredu (koji moj mm baš i ne voli) uživam u situaciji da mogu ovdje tipkati a iza leđa mi je brdo suđa još od ručka Vraća se sutra uveče - do tad ću pospremiti i poželjeti da se vrati trenutno mi ništa ne nedostaje....
Re: Kako smo MI provele dan
13 vel 2011, 00:09
Nikako da prijavim da sam krenula na aerobik Idem tri puta sedmicno, dva puta klasicni aerobik, a jednom mix, malo step, malo zumba...Upala misica da ne mogu hodati, kad trebam curku uzeti iz krevetica, ukocim se sva, i jadna ne mogu mrdnuti Ali, vec malo popusta, a ja ne odustajem 
Kad moja pozadina krene da skakuce, trese se cijela sala Idem sa drugaricom s poslica, super nam je, tracamo do tamo i nazad, taman se malo ispricam sa njom, onda tamo istresem negativnu energiju, pa dodjem kuci super raspolozena, do tad curka vec spava uveliko, ja se samo istusiram i zaspim kao beba. Inace mi je to bio problem, jer nikako nism mogla spavati, uvijek podjem da razmisljam o hiljadu problema i zaspim u 3 ujutru
Eto, tako
Sutra mi je godisnjica ''braka'', pa me malo uhvatilo Ali, procice, mora proci nekad...
Idem tri puta sedmicno, dva puta klasicni aerobik, a jednom mix, malo step, malo zumba...Upala misica da ne mogu hodati, kad trebam curku uzeti iz krevetica, ukocim se sva, i jadna ne mogu mrdnuti Ali, vec malo popusta, a ja ne odustajem Kad moja pozadina krene da skakuce, trese se cijela sala Idem sa drugaricom s poslica, super nam je, tracamo do tamo i nazad, taman se malo ispricam sa njom, onda tamo istresem negativnu energiju, pa dodjem kuci super raspolozena, do tad curka vec spava uveliko, ja se samo istusiram i zaspim kao beba. Inace mi je to bio problem, jer nikako nism mogla spavati, uvijek podjem da razmisljam o hiljadu problema i zaspim u 3 ujutru Eto, tako
Sutra mi je godisnjica ''braka'', pa me malo uhvatilo Ali, procice, mora proci nekad...
Re: Kako smo MI provele dan
13 vel 2011, 20:53
fancy i meni je danas godisnjica braka 
ok,nije situacija kao tebi ali gledaj to s ove strane....i ja sam prozivljavala sto i ti sad..a sad idem s muzekom na vecericu
btw dan sam provela plesuci zumbu u west gate-u
ok,nije situacija kao tebi ali gledaj to s ove strane....i ja sam prozivljavala sto i ti sad..a sad idem s muzekom na vecericu btw dan sam provela plesuci zumbu u west gate-u
Re: Kako smo MI provele dan
14 vel 2011, 10:21
sretna godišnjica a ja sam u subotu vila u WG, i vidjela da tamo ima podij za ZUMB-u. Odmah sam se sjetila tebe 
a ja sam u subotu vila u WG, i vidjela da tamo ima podij za ZUMB-u. Odmah sam se sjetila tebe
Re: Kako smo MI provele dan
15 vel 2011, 01:06
e pa tamo smo cagali..ali u subotu me nije bilo
Re: Kako smo MI provele dan
17 vel 2011, 21:27
Cestitaaaaam, nadam se da ste uzivali na vecerici
Ja dosla sebi, sve rijedje me hvataju te moje zute minute, ali, ipak hvataju...Bice bolje, mora biti...Ljubite djecicu
Ja dosla sebi, sve rijedje me hvataju te moje zute minute, ali, ipak hvataju...Bice bolje, mora biti...Ljubite djecicu
Re: Kako smo MI provele dan
25 vel 2011, 21:11
danas me toliko nazivcirala jedna psihologinja da me to drzi cijeli dan 
ne znam zasto se to zove grupa potpore kad je sve samo ne to...i tako svaki put..svaki put je netko drugi ubediran, ja sam uvijek mislila svoje pa me nije diralo njezino misljenje..ali danas se nisam mogla oduprijeti..ugl kako se meni cini,ona bi svu nasu, ili bar veliku vecinu,djece strpala u posebne skole ili sve po redu u prilagodeni program neovisno o tome kakvo je dijete..jer po njezinom cim je dijete s visestrukim ostecenjem dobiva prilagodeni progam i to vec u 5.mj.!!pa zar to ima smisla?meni bi bilo logicno da se prvo prode opservacija pa da se onda zakljuci za koji je program dijete jer ne znam na osnovu cega bi zakljucili da je za prilagodeni ako ga nisu ni vidjeli niti mogu znati kako ce snalaziti u skoli..ugl rekla sam da smatram da moje dijete moze pratiti nastavu kao i njegovi vrsnjaci (jer znam da vec sad puno toga zna) sto se tice opsega gradiva..a ona je na to rekla-dobro,mama..i jos nes u stilu nek si ja mislim to kaj mislim al to uopce nije tak..valjda misli da smo mi neke nadobudne mam ei uopce se nismo u stanju pomiriti s djetetovim dijagnozama i stanjem i pod svaku cijenu hocemo da nam djeca idu u redovnu skolu kao i svi drugi u redovnom programu a ona strucna i objektivna smatra da su za prilagodeni program i to blago receno,ona bi ih radije stavila u posebnu skolu..evo recimo adriana bi definitivno stavila a ne u redovnu ali kao nek bude kako ja hocu,ja sam roditelj...pa valjda ja znam svoje dijete bolje od nje koja ga vidi na 30min svaka dva mjeseca..i veli mi da nije dobro informiran
mislim da za dijete koje nikad nije bilo na brodu a zna sto je to ne moze reci da nije dobro informiran..niti ga je vidio niti bio na njemu..a to mogu reci i za avion i za sto stvari o kojima zna i to samo zato sto ga svugdje vodim i sve mu objasnjavam..mislim da toliko ne znaju ni djeca koja vide..
ja sam jako dobro svjesna njegovih poteskoca i posebnih potreba ali sam svjesna i njegovih mogucnosti...
ma mogla bih pisati do sutra na sto je to dnas licilo,ali mislim da ste shvatili
govorilia je sve najgore primjere skolovanja slijepe djece..kao i o asistentima koje nalaze na burzi i da su to stare babe pred penziju i da samo skode djetetu jer nemaju pojma o tome kako sa slijepoim djecom i sto stvari je tu jos bilo..
ne znam zasto se to zove grupa potpore kad je sve samo ne to...i tako svaki put..svaki put je netko drugi ubediran, ja sam uvijek mislila svoje pa me nije diralo njezino misljenje..ali danas se nisam mogla oduprijeti..ugl kako se meni cini,ona bi svu nasu, ili bar veliku vecinu,djece strpala u posebne skole ili sve po redu u prilagodeni program neovisno o tome kakvo je dijete..jer po njezinom cim je dijete s visestrukim ostecenjem dobiva prilagodeni progam i to vec u 5.mj.!!pa zar to ima smisla?meni bi bilo logicno da se prvo prode opservacija pa da se onda zakljuci za koji je program dijete jer ne znam na osnovu cega bi zakljucili da je za prilagodeni ako ga nisu ni vidjeli niti mogu znati kako ce snalaziti u skoli..ugl rekla sam da smatram da moje dijete moze pratiti nastavu kao i njegovi vrsnjaci (jer znam da vec sad puno toga zna) sto se tice opsega gradiva..a ona je na to rekla-dobro,mama..i jos nes u stilu nek si ja mislim to kaj mislim al to uopce nije tak..valjda misli da smo mi neke nadobudne mam ei uopce se nismo u stanju pomiriti s djetetovim dijagnozama i stanjem i pod svaku cijenu hocemo da nam djeca idu u redovnu skolu kao i svi drugi u redovnom programu a ona strucna i objektivna smatra da su za prilagodeni program i to blago receno,ona bi ih radije stavila u posebnu skolu..evo recimo adriana bi definitivno stavila a ne u redovnu ali kao nek bude kako ja hocu,ja sam roditelj...pa valjda ja znam svoje dijete bolje od nje koja ga vidi na 30min svaka dva mjeseca..i veli mi da nije dobro informiran
mislim da za dijete koje nikad nije bilo na brodu a zna sto je to ne moze reci da nije dobro informiran..niti ga je vidio niti bio na njemu..a to mogu reci i za avion i za sto stvari o kojima zna i to samo zato sto ga svugdje vodim i sve mu objasnjavam..mislim da toliko ne znaju ni djeca koja vide..ja sam jako dobro svjesna njegovih poteskoca i posebnih potreba ali sam svjesna i njegovih mogucnosti...
ma mogla bih pisati do sutra na sto je to dnas licilo,ali mislim da ste shvatili
govorilia je sve najgore primjere skolovanja slijepe djece..kao i o asistentima koje nalaze na burzi i da su to stare babe pred penziju i da samo skode djetetu jer nemaju pojma o tome kako sa slijepoim djecom i sto stvari je tu jos bilo..
Re: Kako smo MI provele dan
25 vel 2011, 23:31
ajme, lu, pa ja bih tu osobu 
i 
Denis je do sada promijenio preko 8 asistentica; neke su bile samo koji dana a naša zadnja je već 2. godinu. I sve su bile mlade studentice pune entuzijazma
Ako ništa drugo, uvijek imaj Denisa pred očima - ako on može ići u redovnu školu i još po redovnom programu i recitirati kneza Branimira tako da se i učiteljici zacaklile oči - onda to može i dijete koje ima manja oštećenja od njega.
A ti ubuduće čuvaj živce i ne idi na mjesta koja ti neće pomagati nego samo isisavaju pozitivu iz tebe.
i Denis je do sada promijenio preko 8 asistentica; neke su bile samo koji dana a naša zadnja je već 2. godinu. I sve su bile mlade studentice pune entuzijazma
Ako ništa drugo, uvijek imaj Denisa pred očima - ako on može ići u redovnu školu i još po redovnom programu i recitirati kneza Branimira tako da se i učiteljici zacaklile oči - onda to može i dijete koje ima manja oštećenja od njega.
A ti ubuduće čuvaj živce i ne idi na mjesta koja ti neće pomagati nego samo isisavaju pozitivu iz tebe.
Re: Kako smo MI provele dan
26 vel 2011, 11:12
Lu, takvih ljudi ces sresti puno vise nego onih koji vjeruju u nasu djecu. Da, nasa djeca stalno nesto dokazuju sam zato sto ljudi imaju more predrasuda. Naravno da ce biti stvari oko kojih ce biti poteskoca, ali to nije razlog da im se ne da sansa. Glavu gore i kako je lidija jednom rekla: takve ljude preskoci ko lokvu vode.
Re: Kako smo MI provele dan
26 vel 2011, 17:12
Lu zaobiđi ju u širokom luku.....
Re: Kako smo MI provele dan
26 vel 2011, 17:14
najgore od svega je to sto bi ta osoba trebala biti strucna za slijepu djecu i odredit ce zivot vecini djece..
nadice,vjeruj mi,upravo na denisa i mislim svaki put i navodim ga za primjer..to sto je dijete u kolicima i slabije vidi ne znaci da treba posebnu skolu ili posebni program..a to je ono sto ja pokusavam dokazati..to sto je slijep i ima hemiparezu ne znaci da je glup!pa sto onda ako malo vrti glavom ili je razdrazljiv? ..pa zar druga djeca apsolutno nemaju nikakvih problema?znam da imaju..ali nasu se gleda drugacije..i to jedna psihologinja..uf
a kako se tek izrazava prepricava crtez nekog djeteta i veli 'izgledalo je ko da je to nacrtalo RETARDIRANO dijete u najmanju ruku' 
pa zar se tako prica pred grupom roditelja..ajd da je to pricala u svom domu nekoj svojoj prijateljici u ne znam kakvom razgovoru ali ovako..uzas..
zaobisla bi je da mogu..ali na zalost ne mogu..ali se trudim..
nadice,vjeruj mi,upravo na denisa i mislim svaki put i navodim ga za primjer..to sto je dijete u kolicima i slabije vidi ne znaci da treba posebnu skolu ili posebni program..a to je ono sto ja pokusavam dokazati..to sto je slijep i ima hemiparezu ne znaci da je glup!pa sto onda ako malo vrti glavom ili je razdrazljiv? ..pa zar druga djeca apsolutno nemaju nikakvih problema?znam da imaju..ali nasu se gleda drugacije..i to jedna psihologinja..uf
a kako se tek izrazava
prepricava crtez nekog djeteta i veli 'izgledalo je ko da je to nacrtalo RETARDIRANO dijete u najmanju ruku' pa zar se tako prica pred grupom roditelja..ajd da je to pricala u svom domu nekoj svojoj prijateljici u ne znam kakvom razgovoru ali ovako..uzas..zaobisla bi je da mogu..ali na zalost ne mogu..ali se trudim..
Re: Kako smo MI provele dan
27 vel 2011, 17:59
http://www.vecernji.hr/vijesti/zivotna-tuga-zeljka-mavrovica-moja-djevojcica-nije-imala-srece-clanak-257907
Smatram da te male duše koje nisu predisponirane biti zdrave, daju svojim roditeljima velik zadatak. Roditelji nikada, ali nikada ne bi upoznali sebe ni svoj međusobni odnos da im u životu ne dođe takvo dijete. Bilo bi izuzetno grubo reći da je to dar, ali to je definitivno velik izazov, s kojim roditelji, ako se znaju nositi, i to nadrastu, izrastaju u dobre ljude i dobre roditelje. To je ujedno i moja poruka roditeljima koji imaju sličnu djecu, a i onim ljudima koji to gledaju sa strane. Da je teško, teško je. Traži puno odricanja, ima puno tuge i boli u svakodnevnom životu, međutim sve je to ljudski izdržljivo i ima svoga smisla. Ništa što se događa, nije bez razloga. Nema slučajnosti. Stvari se postavljaju pred ljude da bi se pomoću njih išlo cilju, a to je da budemo što je moguće bolji ljudi.
Re: Kako smo MI provele dan
28 vel 2011, 14:58
procitala sam..jako lijepo receno..ali nisam imala pojma da ima dijete s poteskocama..
Re: Kako smo MI provele dan
28 vel 2011, 16:03
jako lijepo
koliko je malo potrebno našoj djeci da budu sretna,samo malo dobre volje i truda
mali ,ali slatki koraci u pomaku
koliko je malo potrebno našoj djeci da budu sretna,samo malo dobre volje i truda
mali ,ali slatki koraci u pomaku
Re: Kako smo MI provele dan
09 ožu 2011, 12:59
Re: Kako smo MI provele dan
09 ožu 2011, 14:21
Strasno, prestrasno... 
Re: Kako smo MI provele dan
09 ožu 2011, 14:31
nevjerojatno...
Re: Kako smo MI provele dan
09 ožu 2011, 14:50
Imala sam priliku razgovarati s mavrovicem kad su raz
isljali o terapijskom psu. Ne znam jesu li psa dobili ili ne, ali u razgovoru sam i sama shvatila da je ovo sto je rekao, zapravo njegov stav. Krasno receno.
isljali o terapijskom psu. Ne znam jesu li psa dobili ili ne, ali u razgovoru sam i sama shvatila da je ovo sto je rekao, zapravo njegov stav. Krasno receno.
Re: Kako smo MI provele dan
10 ožu 2011, 00:22
ovo za zet..strahota!! kud to sve ide?
danas sam i ovo citala... http://danas.net.hr/hrvatska/tlakic/pag ... tml?pos=n0 do kad bu to tak??
kud to sve ide? danas sam i ovo citala... http://danas.net.hr/hrvatska/tlakic/pag ... tml?pos=n0 do kad bu to tak??
Re: Kako smo MI provele dan
10 ožu 2011, 09:53
Lu, ne opterecuj se ovakvim stvarima. Odavno se zna di ova zemlja ide. Sve dok nas vode ljudi koji su do grla do zadnjeg upleteni u pljacku koja se dogodila, takvi ljudi ce smisljati ovakva rjesenja. Trositi zivot na nerviranje nije zdravo.