Školarci 2010/2011.

[nadicab]

zgrožena sam
http://www.jutarnji.hr/zagreb-prirodoslovna-skola-vladimir-prelog--ravnatelj-zlatko-stic-ne-zeli-disleksicnu-djevojcicu-u-skoli/945372/
Gdje ću ja onda uopće moći uspjeti upisati Denisa za 4 godine???

[martina mama]

Dobro pitanje. Treba prvo izgurati osnovnu pa cemo se dalje boriti.

[flipper]

[i]"Škola je zapravo uložila puno više napora da pokaže kako djetetu tu nije mjesto nego što se istinski trudila pomoći - kaže Marić-Štimac."[/i]

uf da, samo su se trudili u dokazivanju da oni nisu škola za nju i amen a stat na loptu i vidjeti kako se može pomoći, prilagoditi e tu se nisu potrudili...

[fancy]

Ja uvijek nekako mislim da je kod vas bar malo bolje nego ovdje u nasem selu, ali, kad vidim ovakve stvari kosa mi se na glavi dize, strasno, prestrasno

[martina mama]

Narode, kako vam ide ovaj kraj godine? Mi vec ful umorni. Jos sutra i prekosutra i gotovo! Marta zbraja petice. K vragu ona i petice i ambicije. Ja vec umorna ko pas. Nervira me svaki domaci. Nemam vise snage!!!!!

[nadicab]

danas se piše veliki godišnji test iz matematike; iz hrvatskog je napisan u petak ... još ispitivanje iz prirode ako želi da mu zaključi 4 (inače će mu dati 3). To vrijedi i iz matematike i iz hrvatskog. Učiteljica je podigla kriterije zbog 5. razreda.
Dobio 1 iz vjeronauka ...
Mislim da je vidljivo da je preumoran ... naime, ta popodnevna smjena ga ubija jer dok on dođe na nastavu odradi do tada i fizikalnu i logopeda i učenje i radnu terapiju ... a onda ga u školi čeka 4-5 sati rada i koncentracije

[martina mama]

Da jedan iz vjeronauka.
Stvarno mi nije jasan ovaj kraj polugodista, godine. Cemu svi ti zavrsni testovi na toliki broj ocjena tijekom semestra? Pa sve u tjedan dana.
Mi ove godine hladno docekujemo finale. Taktizirali smo i zadnjih mjesec dana sve polako ponovili. Rijesili testove s razredne nastave i nekako to dobro odradjujemo unatoc vidnom umoru.
Marti je vise dosadilo, a ja sam ove godine bas umorna od svega.

[Daisy]

A evo, mislila sam da se neću ovdje javljati. Iako bi bar teoretski tu trebali spadati. Inače izbjegavam ovaj topic jer me već od lani baca u bed, s obzirom da smo već lani trebali ići u prvi razred. Tražili smo odgodu na godinu dana, a ove godine (taman u petom mjesecu kad je moj F navršio 8 godina, dobili odgodu - zauvijek! . Eto, što reći!? Kako god sam mislila da sam se pripremila na to, svejedno me speklo oko srca. Valjda su to one situacije kad je to jednostavno neizbježno. Sorry kaj sam se ubacila u malo tugaljivom tonu, al došlo mi...
Pozdrav svim malim školarcima (iako se susreću s nemjerljivim problemima u školama, svejedno im malo zavidim, - nećete mi zamjeriti!!

[IRENA]

Daisy ..
a što bi ti zamjerili...
Jednoga dana ... jednoga dana ... svi će školarci biti upravo to.. školarci... jednoga dana...
Daisy .. nemam ništa pametnog za napisat... što reći .. stisnut srce, odmahnut rukom i dan po dan dalje... pa do kud stignemo..a do negdje ćemo (ipak) stići ...a oni iza nas i dalje .. pa još mrvicu dalje.... Nama nema druge do gibat se .. ako stanemo na mjestu . tek smo tada gotivi .. zato ne stajemo .. a nećeš niti Ti .. stisni srce .. idemo dalje..
Daisy .. stisni srce ... sigurno neće pući.. samo će ojačati.. ( a da peče - peče)

[martina mama]

Daisy, ovo je jedan od onih postova od kojih se srce stisne. Tuzna sam zbog vas. Nema druge nego glavu gore i ici naprijed.

[Daisy]

Hvala vam cure, kaj bi ja bez vas!!
Iako me sad pere neka tuga, čudno će zvučati, ja sam svejedno sretna mama s jednom velikom bebom koju obožavamo svi kod kuće...i ja...i tata...i braco...i ne bi ga mijenjala za pet zdravih!
Ma kaj pet, b e z b r o j!

[MAJA Skopje]

Daisy

[Plava]

i mi ćemo vam se uskoro pridružiti...D je također predškolac ali je ove godine dobio 1.odgodu...nadamo se redovnom obrazovanju...vidjet ćemo..

[juhu-juhu]

Daisy ,

[nadicab]

Daisy, draga m
Nego, da pita školarce s asistentima; gdje vaša djeca pišu pismene provjere?
Denis piše u hodniku

[IRENA]

Daisy, draga m
Nego, da pita školarce s asistentima; gdje vaša djeca pišu pismene provjere?
Denis piše u hodniku

U razredu na svom radnom mjestu.

[nadicab]

i ne smeta ostatku razreda što asistentica čita pitanja, a Jan odgovara?

[IRENA]

Čuj- u zadnje vrijeme Jan sam čita pitanja ( testovi prilagođeni njemu i prilagođenom progamu) i piše odgovore. No dok nije bio čitač asistent mu je potiho čitao pitanja a Jan odgovarao - tada su se malo izdvojili ( u zadnju klupu ) ali nisu nikad pisali na hodniku. I kolko znam da je tada učiteljica (osim što je nadzirala ostale da pišu u tišini i ne prepisuju - valjda) često bila uz njih da pripazi da mu asistent "previše ne pomaže".
Janova učionica je poprilično velika tako da su imali prostora za odvojiti klupe dosta "naširoko"...
Kad denis ( s asistentom) piše na hodniku , kako ih onda učiteljica "nadgleda"?

[nadicab]

pa, hodnikom stalno netko prolazi i to ga dekoncentrira, naravno ...
Ako Denis dobro napiše test, tada učiteljica sumnja na preveliku pomoć asistentice. AKo lošije napiše test, tad ne sumnja

[IRENA]

pa, hodnikom stalno netko prolazi i to ga dekoncentrira, naravno ...
Ako Denis dobro napiše test, tada učiteljica sumnja na preveliku pomoć asistentice. AKo lošije napiše test, tad ne sumnja

Hm da... sumnja je dobra stvar . jer zaista asistent može prepomagati ( ne mislim da to čini iz zloće već upravo suprotno) - al je na učiteljici da to nadzire.. baš kako nadzire da li u razredu ostali učenici prepisuju i sl... Pa ak je već odredila hodnik za provjeru znanja - onda nek i ona čuči - u hodniku

[nadicab]

pisao je jučer matematiku... pitam ja asistenticu koliko zadataka? Veli ona 12, ali s a,b,c, zadacima
Danas pisao hrvatski ... velikodušno mu je dala 2 školska sata (druga djeca su imala po 1) iako već 4 godine objašnjavam da se njemu ne daju više vremena za rješavanje, nego manje zadataka ... nije bez vraga zašto se pismeni pišu samo 1 školski sat, pogotovo u nižim razredima ... pad koncentracije i tako to ... a pogotovo na hodniku.
Pa nije niti čudno da onda riješi mali broj zadataka, a ako i pogriješi (ima i on pravo na pogrešku, zar ne?) eto 2 ili 3.

[martina mama]

Mislim, stvarno, da u hodniku.
Marta pise u razredu. Cita sama. Vesnu pita sta joj nije jasno. Njih dvije suskaju stalno, ali to nikome ne smeta. Mislim da uciteljica dobro balansira s time koliko joj vesna smije pomoci. Zato na engleskom njih dvije se razbahate. Pisala je final test u pon. Vesna kaze da joj nije pomagala nista. Onda kasnije ispadne da su zajedno pregledavale test da isprave sto je necitko jer joj je zadnji put skinula bod za tocan, a necitak odgovor pa je vesna zakolutala ocima.
Inace, danas je bila matematika zavrsni. 20 zadataka. 60 bodova. Marta je rjesavala cijeli sat i stigla do pola testa. Kaze vec da je na par mjesta pogrijesila. Sutra nastavak. Bas mi ju dodje milo kad vidim kako se trudi, al za to racunanje joj definitivno treba masu vremena. Nije ni cudo da zbuca kad joj padne koncentracija. Jutros smo rjesavali domaci. Radi marta, al takav umor i zasicenje da mi ju je bilo zao. Sutra je valjda gotovo. Sad ceka hoce li imati sve petice. Nisam namjerno isla na informacije jer mi se gadi to zapitkivanje roditelja o zakljucnim ocjenama. Koliko god su djeca luda za peticama, toliko mislim da iza njih stoje ludi roditelji.

[flipper]

Danas pisao hrvatski ... velikodušno mu je dala 2 školska sata (druga djeca su imala po 1) iako već 4 godine objašnjavam da se njemu ne daju više vremena za rješavanje, nego manje zadataka ... nije bez vraga zašto se pismeni pišu samo 1 školski sat, pogotovo u nižim razredima ... pad koncentracije i tako to ... a pogotovo na hodniku.

Ja sam isto tako na početku pokušavala ovako nešto sa provjerom znanja (manje, pojednostavljeno) a da se dobije povratna informacija koliko Luka zna ali kaže učiteljica ako je pristup individualizirani onda sve treba biti potpuno isto kao i testovi za ostalu djecu eventualno uvećati font slova, podebljati, veći razmak među riječima i sl. a da ovako nešto več prelazi u prilagođeni program...

Zbirka, radna bilježnica iz matematike mu je isto tako prešarena, presitni brojevi, previše toga na te dvije strane pa mi npr. matematiku pišemo na papire A4 i sve slažemo u fasciklu ( jer su mu i kockice u bilježnici presitne. Brojeve pišemo veče... ispred sebe ima smo papir i olovku i brojevnu crtu i to je to .... i puuuuno nam je to sada lakše....

Kako Luka još nije dobar čitač čitanje ostavljamo samo za hrvatski i taj tekst bi mu onda trebao biti prilagođen ( disleksija , pa valjda imamo pravo na to) uvećan font slova, razmak veći,...

[flipper]

A za ostale predmete sve što se može sam tražila da bude usmeno ispitan i to bi trebala učiteljica usmeno provjeriti znanje ili pomoćnica čita pitanja a Luka odgovara i u biti više na ovaj način rješava testove a učiteljica je rekla da joj tako odgovara da joj je svejedno on tako i tako usmeno odgovara.
Oni uz razred imaju i kabinet pa odu tamo a učiteljica svako malo naviri ( a ako drugi razred koji je pokraj ima glezbeni onda on mora pjevati, slušati i to mu opet ometa pažnju , da je na hodniku onda bi mu mirisalo iz kuhinje pa bi jaukao da je gladan, da krulji u trbuhu ... i nema nam kraja...)

Učiteljica iz engleskoga nam je došla nova tako da se tek sada susrela sa Lukom i njegovim načinom učenja i kada su pisali sada nedavno test bio je jednak kao što su imali i ostali učenici i pomoćnica je rekla da je to Luki presitno i uz to im pušta na kazetofona pitanja i to mu sve prebrzo prođe pa dok se on snađe... uglavnom rekla je neka sada napiše kako napiše i ona će ga pogledati a da sutra nulti sat dođe još na usmenu provjeru. Kada smo sljedeči dan došli taj nulti sat pričekala nas je u jednom drugom razredu preuzela Luku a pomoćnicu poslala van. Rezultati su bili bolji od mog očekivanja. Ali evo tek pred kraj školske godine smo dobili ono kako bi htjeli da bude da Luka sam pokaže ono što zna, ono na čemu smo radili.

Jedino tjelesni, tu učiteljica nezna kako ga ocjeniti, ovdje isto napominje da uz redovni program ind. pristupom on treba napraviti sve ono što je po planu i programu ( kolut naprijed, preskakanje užeta drugo niti neznam što još stoji ) a on to nemože zbog svoje osnovne dg.

[flipper]

Iako za tjelesni imamo djelomično oslobođenje, preporuku fizijatra koje su njegove motoričke mogućnosti ipak ona nezna kako bi ... kaže da bi joj najlakše bilo neka ide na tjelesni, sudjeluje u svemu gdje može a da ga nemora ocjenjivati ...

Kako je kod vas sa tjelesnim?

[nadicab]

Fliper, ajme meni, pa zar tvoja učiteljica nije čitala HNOS????
Tamo lijepo je opisana nastava tjelesnog prema dijagnozama

Denis na hodniku piše već 4. godinu, ali ja se sada bunim kada učiteljica razmišlja jel da mu da 3 ili 4 ... mislim zbilja, to joj neće nikako proći i tu ću je čekati sa svim pravilnicima i prosvjetnom inspekcijom ako neće ići drugačije.
Danas smo bili na psihološkom testiranju kod TS i rekla je da će decidirano napisati kako Denisa ispitivati za 5. razred, tako da neće moći reći da ne znaju kako. I ono što me je oduševilo jeste prosječnost napisanih psiholoških testova za apstrakciju jer djeca s CP-om imaju tu najviše problema.

[IRENA]

Danas pisao hrvatski ... velikodušno mu je dala 2 školska sata (druga djeca su imala po 1) iako već 4 godine objašnjavam da se njemu ne daju više vremena za rješavanje, nego manje zadataka ... nije bez vraga zašto se pismeni pišu samo 1 školski sat, pogotovo u nižim razredima ... pad koncentracije i tako to ... a pogotovo na hodniku.

Ja sam isto tako na početku pokušavala ovako nešto sa provjerom znanja (manje, pojednostavljeno) a da se dobije povratna informacija koliko Luka zna ali kaže učiteljica ako je pristup individualizirani onda sve treba biti potpuno isto kao i testovi za ostalu djecu eventualno uvećati font slova, podebljati, veći razmak među riječima i sl. a da ovako nešto več prelazi u prilagođeni program...

Pa koliko znam ( a tako vele i na ERFu) da kad je manje pitanja da to nije "prilagođeni" ako je sa tih manje pitanja obuhvaćen sav opseg odredjenog gradiva. Npr. iz matematike je gradivo množenje sa brojem 3 - individualizacija je i kad se učeniku umjesto 30 zadataka dade 15 ( jer zbog motorike ne stigne svih 30, kad zbog poremećaja pažnje ne stigne svih 30...) Cilj je na način individualiziran za to dijete provjeriti jel savladao množenje s brojem tri i šlus. ( kod nekih će to biti samo usmeno, kod nekih samo pismeno..) . Prilagođen bi bio ( kao kod mog Jana) da kad razred radi 30 zadataka množenja dvoznamenkastih s brojem tri, on radi 10 zadataka množenja jednoznamenkastih s brojem tri...
Puno je tu nedoumica i pitanja i različitih tumačenja o individualiziranom/prilagođenom programu i načinu njihove izvedbe - muče se učitelji, roditelji i djeca... Trebalo bi u okviru npr. Agencije za školstvo imati imenicu koja bi učiteljima/roditeljima promptno odgovarala na pitanja tog tipa.... ko neki SOS telefon ...
Nije ni sa prilagođenim lako - nas čeka 5. razred i već su profesori zabrinuti zbog toga kako smanjiti opseg koji će tražiti od Jana - motaju se oko postotaka - jel 50% jel 45% jel? ... jer to i nije točno precizirano ... pa se onda boje prosvjetne inspekcije koja će možda reći - pa kaj samo toliko?
Dok mi dočekamo Pravilnik I mobilne timove i sl - sve visi u zraku i svi smo u stalnim tjeskobama...

[nadicab]

da, irena je u pravu, individualizirani se zna što je i definiran je u HNOS-u i na ERF-u postoji prof Stančić koja je i pisala i educira ... ali, zalud sve ako nemaš volje da to poslušaš i zapamtiš ili primijeniš ...
Ja sam velikodušno prelazila preko jako puno nepravilnosti jer mi zbilja nije bila važna ocjena, jer je Denis bio jako dobro integriran u razredu, jer je dobivao izvrsno znanje (jeste da smo jedva to uspijevali pratiti ali smo uspijevali) ... bilo je puno svjetlih primjera, pa nisam htjela inzistirati na točnoj provedbi pravila jer tu nisam uspjela dokazati kako to treba raditi da svima bude lakše.
ovo je stručni odgovor

ajući na umu otežano samostalno čitanje učiteljica je Denisu dala isti test kao i ostalim učenicma pod predpostavkom da se individualizacija u ovom slučaju odnosi na to da asistentica čita pitanja i zapisuje odgovore. Prema riječima učiteljice u ovom tipu rješavanja zadataka nema vremenskog ograničenja.
Navedeni pristup podrazumijeva visoku razinu angažiranosti asistenta te od učenika iziskuje pojačan napor budući da se svi misaoni procesi izvode bez mogućnosti vizualne podrške u vidu slike, ilustracije ili ključnog pojma.
Ukoliko kod učenika želimo povećati razinu samostalnosti prilikom rješavanja zadataka,isti moraju biti tekstualno prilagođeni te popraćeni odgovarajućim ilustaracijama, grafovima, prikazima procesa i sl.
U tom slučaju učenik pokazuje svoje znanje tako na zadatak odgovara ključnim pojmom, zaokruživanjem odgovora ili kratkom rečenicom.
U Denisovom slučaju navedeni postupci spadaju pod individualizirani pristup u radu jer dječak zbog primarne dijagnoze treba uložiti izrazito velik napor kako bi izgovorio rečenicu ili opisao proces.
Smatram da treba kombinirati način rješavanja zadataka ovisno o nastavnoj situaciji,u većoj mjeri primjenjivati zadatke koji sadrže vizualnu podršku te su prilagođeni veličinim tiska,a u manjem postotku koristiti zadatke koji podrazumijevaju maksimalan angažman pomoćnika.

[breg]

flipper, evo mi završavamo osmi razred, nikad nije bilo problema sa tjelesnim.
A u nižim razredima su prošli kroz pet učiteljica, kod svih je bio dogovor da radi ono što može.
U višim razredima nije hodao po gredi i nije preskakao konjića ni skok u vis.
Sve ostalo je radio, pretrčao zadanu dužinu u skladu sa svojim mogućnostima, neke cure nisu mogle , a on je
Skakao u dalj s mjesta, sve to ima profesorica zapisano i nalaz kod sebe od fizijatra i ortopeda.
Tako da može pokazati ako dodje komisija , a on nema neke elemente ocjenjene.
U školi do, dječak u kolicima piše referat koji mu zada profesor, npr. rukomet.
Sve smo se dogovorili, a za srednju školu nam predlažu da se oslobodimo od tjelesnog jer bi on imao dva, a nema
smisla da mu to kvari završnu ocjenu.

[martina mama]

nadice, je'l ovo iz nalaza TS? mirise mi na njen rad.
IOzgleda da svi koji smo na ind pristupu uz redovni program nismo uspjeli ishoditi da se djeci pripreme posebni testovi u kojima ce biti ispitani cijeli obim gradiva, ali kroz manji broj zadataka.
nama se to navise ocituje kod matematike pa testovi iz matematike budu u dva dijela. prvi dio rjesava s razredom, a drugi pod nekim drugim satom.
koliko god sam pokusavala uciteljicu uvjeriti da je to zapravo maltretiranje marte u odnosu na tretman koji imaju druga djeca, nisam uspjela.
ostalim stvarima sam zadovoljna, osim sa uciteljicinim upornim ukazivanjem na martinu sporost. na taj nacin ona marti objasni zasto mora kontrolni rjesavati u dvije rate. ne slazem se s tim neprestanim ukazivanjem na djetetove slabije strane.
recimo, na tjelesnom joj ne trubi kako ona ne moze sama ici po gredi nego joj da ruku i tako odrade. no, fizicki hednikep je lakse shvatiti.
add, nije lako shvatiti. nema nikakvog smisla djetetu s add-om dati duze vrijeme za rjesavanje testa, buduci da mu je koncentracija ionako ispodprosjecna.
ovo konstantno ukazivanje na sporost je rezultiralo time da marta misli da je brzina neki faktor pa krene ne citati zadatke koje rjesava sve da bi se ubrzala. karikiram, ali po meni nema nikakve potrebe za time da joj netko stalno govori da je spora, da losije koristi desanu ruku...sve stvari koje ona ne moze zbog svog hendikepa.
zamisljam sebe kako bih se osjecala da mi netko stalno nabija na nos da recimo imam plavu kosu, a trebala bih imati smedju.