Bebe su divna stvorenja!
Dosli smo na Salatu i odmah sam se javila u gipsaonu jer na salteru nisu znali sta bi sa nasom uputnicom, da li da ostajemo u bolnici ili ne (izgeda da je bila guzva).
Primili su nas u roku 20tak minuta sto je uistinu super brzo.
Igija su odmah pripremili za zahvat, skinuli mu gipsic, ocistili nogicu,... malo je plakao ali samo zato jer je tehnicar bio jako grub
Kada je doktor Đ. dosao zamolila sam ga da nam prvo objasni sto i zasto radimo jer nismo sigurni u sve skupa.
Jako nam je lijepo u par recenica (minutu i pol) sve objasnio i mirne smo savjesti nastavili dalje.
Ja sam svoju glavu hrabro zabila Igiju nos na nos, a hrabri tata je nadgledao postupak
Sve je bilo gotovo za cas, nisam se ni snasla a on mu je vec stavio kompresu na nogicu i motao gips.
Iduca skoro tri sata smo cekali prijem u bolnicu
To je uistinu katastrofa
Igi je bio divan u svemu skupa, uistinu predivan.
Popodne je bio jako miran, druzio se sa tatom do 18sati (ja sam iskoristila priliku za odmor) a onda je tata morao otici (zavrsile posjete) i ostali smo sami.
Oko 19sati je malo proplakao, ja sam ga digla na ruke a sestra kad me vidila, zgrozila se i rekla da ga nesmijem nositi i da ga spustim i dignem mu nogu. To mi je bilo jako jako tuzno, ali istovremeno i cudno jer sam ga u gipsaoni nakon zahvata imala sat vremena po rukama (nisam se dala izbaciti iz gipsaone dok ne budu gotovi papiri da mozemo ici dalje cekati na odjelu

) i nitko mi nista nije rekao
Spustila sam ga kod sebe u krevet, dala mu pola cepica, nahranila ga i mazila ga i ljubila i grlila.....
Ne možeš upoznat ocean ako plivaš dva metra od obale, uostalom, ako zaroniš možda shvatiš da si riba.