Skolarci 2009/2010

[lulamae]

malo off..ja sam se udaljila od crkve i svega povezanog s tim,zbog silnog razocaranja u sve one koji se prave milostivi,dobrostivi itd a ni izdaleka to nisu..vjere jos imam,ali u crkvu ne idem..tako da sto se tice tog vjeronauka,ne znam kaj bi s adrianom..baka ga vodi u crkvu i tako..njemu je to kao izlet..a u vrticu su se poceli moliti prije rucka..ne znam sto da mislim o tome..ionako je drugaciji od svih pa da jos bude i crna ovca koja stoji sa strane dok se svi oni mole..joooj...

[breg]

Nadicab, imaš ulaz iz Vrbanićeve, i uđeš skoro pred zbor.
Tam nema nikakvih prepreka

[nadicab]

skor pred, nije i pred; svuda ima bar nekoliko stepenica, a kolica su teška 16 kg + njegovih 24_40 kg što nije lagano.
U subotu namjerno idem s njime na roditeljski u crkvu, da vidimo kako će to ići. Do sada smo uvijek morali nekoga moliti da nam pomogne. Tja, crkva je mjesto molitve, ali ne tog tipa

[breg]

U subotu roditeljski
Javi kak je prošlo, mislim da s njima nećeš imati problema

[MAJA Skopje]

Evo nas pri kraju prvog mjeseca drugog razreda. Jovan je odusevljen skolom. Jako je odgovoran i discipliniran. Danas je prvi put na ekskruzriji sa razredom. Jednodnevna ekskurzija u okolini Kumanova.
Tri dana po 5 casova i dva dana po 4 casa. Naporno je.

[† zmijac]

Mame školaraca evo jedno praktično pitanje:
Kad vas klinac sa pp pita zašto treba raditi domaću zadaću a nesmijete lagati i klincu treba dati vjetar u leđa - vaš odgovor je:

1. da dobiješ dobro radno mjesto i imaš puno novaca
2. da nađeš dobru curu
3. zato jer se to mora
4.. zato jer se kasnije idemo igrati
5.zato jer svi rade zadaću
6. jer te mama moli

i nema laganja
p.s.
za sad sve u školi ide OK i ja sam još živa , ali da smo dobili asistenta život bi bio krasan

[faith]

Zašto postavljaš tako teška pitanja ?
Mojima je dovoljno kad kažem nešto tipa: da te ne može iznenaditi na satu i tako. Mi se kao full spremamo za svaki dan .
Mi smo uveli zadaću odmah nakon što odrade fizioterapiju, mislila sam prvo da će biti preumorni ali eto, baš se to pokazalo najbolje. Iza toga mogu malo na play station. I to im je dovoljna motivacija.

[† zmijac]

Ma krećemo mi dva sata nakon škole ali kad velim da idemo raditi domaću zadaću -uvijek je pitanje : Zašto?
pa pletem svaki put neku bedastoću.
Ti bar imaš play station- ja u svojim jesenjim godinama moram igrati nogomet na zabavu susjedima

[faith]

Ti bar imaš play station- ja u svojim jesenjim godinama moram igrati nogomet na zabavu susjedima

Čuj, ja bi bila sretna kad bi s mojima mogla nogomet igrat.
Ne znam što da ti kažem, dosta je teško s tom zadaćom, nama je sad ok kad je zadaće malo i relativno je brzo gotova. A što će biti poslije nemam pojma. Ono što me muči je da su popodne već preumorni za neki ozbiljniji rad, a nemamo kad prije raditi zadaće. Jedino mi je dobro subotom i nedjeljom, onda to radimo ujutro i baš se vidi velika razlika, slova su puno ravnija i prepoznatljivija , vjerovatno će to i biti neko normalno vrijeme za ozbiljnije učenje.
A kaj tvog malog zanima osim nogaća? Neki crtići ili igre? Zapravo ni ne znam puno o tvom djetetu pa baljezgam, ali mora postojati nešto na kaj se pali. Smislit ćemo zajedno

[Lidija]

Zato jer je pisanje zadaca posao ucenika. I gotovo.

Ja takve stvari pokusavam spustiti na tu razinu sto je ciji posao.

[Plava]

Ja bi rekla zato jer dok radiš zadaću vježbaš....kao kad ideš na fizikalnu pa moraš i doma vježbati...i to bi bilo to dalje nebi uopće raspravljala jer oko toga ni netreba raspravljati....

[martina mama]

pisala sam prosle godine o nasem trazenju motivacije za sav trud koji marta ulaze. mi smo isfurali da je znanje vrijednost kojoj tezimo, zbog koje radimo i zbog koje se trudimo. da nas znanje razlikuje i udaljava od pecinskog covjeka. rezultat vrednujemo proporcionalno ulozenom trudu, a ako se jos i skolske ocjen e poklope, super. ako ne, znanje i dalje ostaje vrijednost na koju brijemo.
nemamo problema s pisanjem domacih i radom kod kuce. kao sto lidija kaze, ucenje je jednostavno zadatak ucenika, kao sto je i nas zadatak odlazak na posao, kuhanje rucka...
evo, ove godine su ucili djecja prava u duznosti. medju duznostima je navedeno ucenje.

[nadicab]

Zato jer je pisanje zadaca posao ucenika. I gotovo.

Ja takve stvari pokusavam spustiti na tu razinu sto je ciji posao.

Mene klinci pa ni Denis nisu nikada pitali zašto zadaća, valjda su im u školi ucijepili ovo što Lidija veli.
Za sada nemamo problema, osim što nam nekada treba jaaaaaaaaaaako puno vremena za napravit ono što bi išlo začas

[nadicab]

sutra idemo na individualni razgovor s Denisovom učiteljicom - imam puno bojazni jer Denis pokazuje u školi sve svoje probleme posljedične od operacije i još uvijek lošeg statusa. On je svjestan da ne može one stvari koje je prije mogao i polako u njemu raste frustracija
Danas mi je psihologica lijepo objasnila da kod trauma mozga prvo strada pojam apstrakcije - a to se i kod njega desilo. Rješavao je inicijalni iz matematike na 2 puta ali po mom osobnom mišljenju, i to je bilo previše; prvi dio je dobro riješio jer su bili konkretni zadaci i tu je imao 37/45, ali su danas radili s apstraknijim stvarima i tu je zakazao.
Mene boli gledati ga koliko se trudi i zbilja muči, ali jednostavno - ne ide.

[martina mama]

Mi smo danas isto imali razgovor s uciteljicom vezano uz martine poteskoce s prepisivanjem s ploce, rjesavanjem predugih testova, zaboravljanje informacija iz skole koje uciteljica nikako da zapise. Ne znam, nisam zadovoljna postignutim jer uciteljica uporno odbija priznati da martu previse opterecuje. Meni je isto srce stisnuto jer vidim koliko se marta trudi, radi i koliko vremena trosi na ucenje i stizanje svega sto ne napravi u skoli.
nismo naisli na razumijevanje jer uciteljica jednostavno ne razumije da marta ima poteskoca s odrzavanjem paznje, da pamti samo informacije iznesene na njoj prihvatljiv i zanimljiv nacin, da i na najbolje nauceno gradivo moze kiksati na kontrolnom.
zao mi je jer sam se ja doma rasplakala pred martom jer uz sve preporuke julije vlahinsky, nasa zapazanja, uciteljica tjera po svom. strucna sluzba ne radi svoj posao i ja ne znam ston nam je ciniti.
dodje mi da pustim da voda nosi sve.
iz prirode im trube o djecjim pravima, a kad vidim da moje dijete ta prava ne moze ostvariti, dodje mi da se odselim na Mars. razocarana sam kad vidim da je vaznije moze li dijete rijesiti test, nego sto je zaista naucilo.
sutra je novi dan koji cemo opet provesti uceci. tako sam tuzna.

[Plava]

a da nazoveš Ministarstvo i objasniš situaciju i kažeš da ti u školi ne izlaze u susret.....pa možda bi se nešto promjenilo?

[Lidija]

Jednim pozivom vjerojatno ne bi.
Ali kad bi ih svi zasipali pozivima i mail-ovima uz neke druge okolnosti - vjerojatno ipak polako bi.

[Plava]

Jednim pozivom vjerojatno ne bi.
Ali kad bi ih svi zasipali pozivima i mail-ovima uz neke druge okolnosti - vjerojatno ipak polako bi.

ali vrijedi pokušati.....pa makar svaki dan slala jedan dopis ....

[nadicab]

iz prirode im trube o djecjim pravima, a kad vidim da moje dijete ta prava ne moze ostvariti, dodje mi da se odselim na Mars. razocarana sam kad vidim da je vaznije moze li dijete rijesiti test, nego sto je zaista naucilo.
sutra je novi dan koji cemo opet provesti uceci. tako sam tuzna.

da, to je to
Mislim da i za redovnu populaciju je nepotrebno dati 75 zadataka da bis e provjerilo njihovo znanje, prije im se provjerava koncentracija. I što je žalosno, nakon svih tih opterećenja djece, njihovo znanje je poprilično nisko, bar prema rezultatima testiranja za malu maturu.
NI koda nas stručna služba ne odrađuje svoj posao; defektologicu nisam vidjela ni ja ni moje dijete već mjesec dana. Nitko ne pomaže niti njemu niti učiteljici ni sa savjetom, a kamoli s konkretnom pomoći.
Ponekad si mislim čemu sve ovo što se polako pretvara u njegovo mučenje, možda bi ipak bilo za sve najbolje da ga upišem na Goljak; ali, čemu onda sav trud kroz sve dosadašnje godine njegova života

[martina mama]

dakle, svugdje ista prica.
u ministarstvo vjerujem kao i u ove u skoli. sve je to ista banda. a da vam pravo velim, cudim se sto taj posao vise itko zeli raditi.
mi smo se skoncentrirali na pregovore s uciteljciom. bit ce ovo teska i naporna godina za sve nas, ali necemo popustiti dok marta ne dobije sta joj treba. a sto je najgore, ja mislim da za sve sto njoj treba, treba tako malo truda.
evo, danas mi je donijela inicijalni iz hrvatskog. tu zapinjemo jer marta jos uvijek cita sporije od prosjeka i onda joj rjesavanje dugih testova predstavlja problem.
znam da nam to odnosi pun o vremena, ali nakon sto smo napisali domaci i naucili sve za sutra, popodne sam ostavila za ponovn o rjesavanje istog testa, pa cu ja stopati svaki zadatak, pisati zabiljeske o nacinu rjesavanja, i onda idem u pregovore i u dokazivanje toga da marta u ovako koncipiranom testu ne moze pokazati sto zna.
eto, opet cemo0 dan vise manje provesti u ucenju i to samo da bismo i prakticno pokazali da ono sto je julija napisala prosle godine, vrijedi poslusati.

[suzaks]

NI koda nas stručna služba ne odrađuje svoj posao; defektologicu nisam vidjela ni ja ni moje dijete već mjesec dana. Nitko ne pomaže niti njemu niti učiteljici ni sa savjetom, a kamoli s konkretnom pomoći.
Ponekad si mislim čemu sve ovo što se polako pretvara u njegovo mučenje, možda bi ipak bilo za sve najbolje da ga upišem na Goljak; ali, čemu onda sav trud kroz sve dosadašnje godine njegova života

Isto - od riječi do riječi potpisujem!
Mi smo prošle godine imali trežnjenje kad nam je psihologica objasnila njene IQ mogućnosti odnosno nemogućnosti...
Hajde, ko da ih nismo znali...ali eto, sada imamo mjesto na krivulji...
...pa se valjda nešto promijenilo s tim u svezi...

Uh, duga priča, ali lakše mi je kad je ne razvezujem...Vidim da je je njoj turbo lijepo u školi, u razredu, socijalna komponenta je najbitniji dio svega...a sad kak bude....ne znam...vrijeme će pokazat...

[nadicab]

velika novost je da je danas Denis po prvi put dobio potpuno prilagođen test iz matematike koji je mogao sam čitati i samo je asistentici diktirao rješenja. I nije trebao ići van razreda

[† zmijac]

mudrica Denis
Moj klinac je otkril da zadatke na satu može prepisati od drugih-prvo mi je bilo super kak je to skontal, a sad radimo na tome da to se ne radi

Živim u očekivanju savršeno mirnog dana- bar jedan

[IRENA]

Denisu ponovo

[MAJA Skopje]

Kako ga naucit kontrolirat emocije?
Jako tesko kontrolira emocije. Plane u momentu i urla bezveze. Danas je bio prvi dan u skoli nakon jednog tjedna otsustva. Radili su diktat iz maternjeg jezika.
Do sada su radili ukupno 3 diktata. Na prvom je bio najbolji u razredu i nije imao ni jednu gresku, na drugom par gresaka i nije mu bilo pravo al je uciteljica obazrivo napisala jos malo pa odlicno. A danas pre nego sto smo krenuli lepo sam mu objasnila da uopste nije bitno dali ima gresaka ili ne i da ne mora da bude najbolji i da nije isao celu nedelju u skolu i da se ne sekira. Megjutim neznam kako je tocno izgledao diktat jer ga jos nisam videla al sam se cula sa bakom koja ga je uzela iz skole i kaze da je plakao na cjeli glas u razredu. Plus bio ljut na uciteljicu cak je htio i da je je udari.
Jer je ova pre nego sto je zvonilo rekla da polako pokupe stvari i da ce morati ranije da se se spreme jer ima nastavnicki savet. On se tu u momentu unezverio i strasno se ljuti kad se puste djeca prije vremena, ako ne daj boze zakasnimo ja ili baka (sto se nije desilo osim jednom) onda je urlanje i dranje i pravi uzasnu galamu. A sto puta smo rekli da moze da saceka sa bilo kojim drugim djetetom i da ga necu ostaviti samog. I sto puta smo isto razgovarali kako jos evo jedna djevojcica cija joj majka par puta zakasnila pa je ona dosla sa nama u skolski dvor i tu smo sacekali majku da i on moze tako sa poznatim al djaba. Al ovo danas je kulminacija. Kako da ga urazumim.? I nervira me to sto mora da bude najbolji i sto se uzasno nervira kad to nije tako.

[lulamae]

moj adrian je isto imao svakave ispade bijesa ali je to s vremenom jenjavalo..iako i sada zna dobiti 'napadaj'..
a kako se to smirivalo?pa ustrajnoscu..stalno sam mu objasnjavala i obasnjava zasto sad moramo stajati na semaforu..zasto isti tren ne moze dobiti vode u autu..zasto mora cekati da kupim nesto u trgovini itd..a sad mu redovno dajem kazne kad pretjera..i kazem mu da nece svirati instrument ako ne prestane s cendranjem i tako i naprtavim..a taj jedan instrument obozava i zna da ga nece svirati ako stvarno nastavi i onda se smiri..al trebalo je vremena da do toga dodemo..

[martina mama]

bravo za denisa i za uciteljicu. da, to je konstantan napor oko pregovaranja sto i kako kad su pismeni testovi u pitanju. mi smo isto ovaj tjedan imali pregovore sa uciteljicom oko duzine testova. pristala je na nase sugestije i marta je lijepo napisala test iz matematike i hrvatskog. ja sam se bas nanervirala jer ulazemo ogroman trud koji na predugim testovima pada u vodu. ipak, uciteljica je jako zainteresirana da marta napreduje i da pokaze sve sto zna. nekako se kockice slazu i trud dolazi na naplatu. druga je prica sto moja kci najvise voli petice pa ako ne napise test za pet, onda se uopce ne veseli. da, vise ni cetvorka ne vrijedi, a ja mislim da je to sjajno jer je program ogroman i super je da sve polovi, a ne da iz svega ima petice.

majo, ovo sto pises je tesko. jedan je problem jovanova kontrola ponasanja, a drugi je sto se to dogadja u skoli. vidim da bijes usmjerava na tebe i na uciteljicu jer ste valjda vi zaduzeni za to da on bude uspjesan.
marta je istu stvar radila nama doma. znam kako je naporno kad polude, ali nama je jako pomoglo puno razgovora o tome kako se ona osjeca i zasto je vriska, grizenje, bacanje, vikanje.... za nju pravo rjesenje. ima li mozda neko bolje rjesenje i moze li pokusati svoje osjecaje iskazati na neki primjerniji nacin. tu smo puno naglasavali kako se mi osjecamo kad ona poludi. posebna prilika za o0vakve razgovore je kad vidis da koristi situaciju i da nije potpuno van kontrole.
da, naravno, te razgovore smo vodili nakon sto bi se smirila. prva misija je bila smiriti ju. dobro je i da uciteljica s njime razgovara. mozda ima neko dijete u razredu koje se boji takvih ispada bijesa pa mu se moze dogoditi da zbog svog ponasanja izgubi dragocjenog prijatelja koji ne razumije da je on samo ljut na sebe.

doma smo uvodili pravila ponasanja, pisali ih na velike papire. naravno, pravila su se odnosila na svakoga od nas. komentirali smo i situacije kad se meni ili kresi dogodilo da ispadnemo iz kolosijeka jer nitko nije nepogresiv.
isto radimo i danas, mada marta u skoli nikad nije sebi dozvolila luksuz da se raspizdi pred drugima. tu sam ja skuzila da se ona jako dobro moze konrolirati kad joj je u interesu. pravila ponasanja su nam pomogla da marta zaista shvati da je vazno postivati dogovore i pravila ponasanja i da jedino tako mozemo zivjeti u miru.

u razredu su isto pisali pravila ponasanja i ona stoje na zidu. uciteljica jako forsira na tome da se djeca pridrzavaju pravila i ona sama s djecom razgovara o tome kako se ona osjeca i kako joj kad oni polude, ne ostaje puno energije za svoju obitelj.
nismo nikad uvodili kazne za nepodobna ponasanja iako smo u pocetku koristili mito i korupciju za nagradjivanje pozitivnih ponasanja.
znam da je svatko svoj, ali vjerujem u jovanovu pamet i da ce nesto od ovoga upaliti. on sam mora skuziti sto mu se dogadja. marta bi tocno opisala kako se osjeca kao da ce iskociti iz svoje koze. mi smo isto opisivali svoje osjecaje kad smo ljuti, tuzni, bijesni. di nas boli, di nas steze. nije lako, ali pomoglo je. nadam se da cete nesto od ovoga iskoristiti. drzite se.

[MAJA Skopje]

Hvala ti martina mama na ovako iscrpnom odgovoru. U principu tocno znam sto i kako pricas. Problem je sto se on posle stidi i ne zeli o tome da prica. Znaci kad prodje sva uka buka on se krije i nece o tome da razgovara srami se. Sinoc sam ga bukvalno na silu naterala na razgovor. Ono zagrlim ga i kazem mu da ga volim i da diktat ne mora da bude savrsen, al da je ponasanje prema uciteljici neprihvatljivo i da se to nemoze tolerirati. I sam je rekao da zna da je pogresio megjutim nisam sigurna da se to nece ponovit ponovo. Znam da treba puno vremena uostalom za sve u njegovom zivotu treba puno vremena. Kad se ovako setim shvatim da smo jako puno postigli al da ima jos puno toga. Pocelo mu je bivat vazno kako hoda. Tek sad. Koliko godina cekam da me upita o tome a on cuti i ne zeli o tome razgovarat. Ima ona emisija Ja imam talent i gledamo mi i smejemo se kad neko nezna da peva il ista ja znam, kad on blane ja mama nemam talent da hodam lepo. I onda mu ja kazem ti imas puno drugih talenta i tako bla bla bla u nedogled. A bas sam se jucer obradovala da sam ga ugledala kako je slobodno pristupio djeci i otpoceo razgovor meni je to SF. I jako mi je drago da se oslobadja u tom pogledu. Al ove nekontrolirane emocije su stvarno strava. Jednostavno u momentu se iskljuculji i mislim da ni sam nije svesan sta je uradio.
Lulumac hvala i tebi na recima podrske.

[martina mama]

majo, prica s emocijama je proces. ne moze se rijesiti u jedan dan. ono sto je jako vazno je da jovan zna da je to ponasanje neprihvatljivo. u knjizi dijete s posebnim potrebama od green spaana imas objasnjeno kako kroz floor time i igru pretvaranja izigravati sve varijante situacija koje dijete u realnosti ne uspijeva kontrolirati. mi smo vjezbali kroz igru i pustaliu da marta bira kako ce se njen lik ponasati. nismo uvijek, ali povremeno bismo ubacivali scene s ispadima bijesa i promatrali kako marta i njen lik na njih reagiraju pa bismo modificirali igru onako kako je ona uspijevala uocavati vazne momente u ponasanju likova. to je marti bila prilika da sama sa sobom razmisli o mogucim drugim varijantama i nacinima ponasanja. svaki i najmanji pomak u kontroli bijesa smo obilato hvalili, nagradjivali, mitili, ne znam sta jos bez pbzira je li situaciju iskontrolirala do kraja.
uz igru pretvaranja ide iu puno razgovora kad god je za to prilika. ja bih uvijek bila sretna kad bismo vidjeli neko drugo dijete u toj situaciji pa je i to bila prilika za razgovor.
eto, malo po malo smo dosli do toga da se marta uspijeva kontrolirati, brzo uocava kad je reagirala agresivno i brzo se korigira.
sad dosta koristimo psa jer je nju nerviralo kad joj drugi bez pitanja prilaze i diraju psa. bilo je tu svakakvih ponasanja. i prosli tjedan sam ju nasla kako ispred skole stranih jezika torbom lupa dva djecaka koja su bez pitanja isla dirati psa. odmah sam ju sjela da malo razmisli.
danas je gospodji koja je na isti nacin prisla psu lijepo i kulturno objasnila da ne dira psa jer da on radi. zena se ispricala, nasmijala i usla u pricu o psu. kasnije joj je marta dozvolila da dira psa kad je zena naucila lekciju.iskoristila sam priliku i martu obilato nahvalila kako je uspjela pristojno pojasniti zasto ne voli da joj diraju psa.
ne moram ti ni reci da smo za ovo dozivjeti otrpili svasta i da se nista nije dogodilo preko noci.

e, da, jedan jako dobar savjet koji sam dobila od julije vlahinsky je uvijek izvuci neku pricu iz svog zivota ili iz zivota svojih bliznjih u kojoj se i tebi dogodilo da si se lose nosila s nekom situacijom. dijete ne smije misliti da je napravilo nesto strasno kad se ponasalo kako se ponasalo. neka zna da se takve situacije dogadjaju i drugima i da ih se moze nauciti rjesavati metodom pokusaja i pogresaka.
dobro je da zna da se i roditeljima kad su bili mali dogadjalo da budu nezadovoljni kad naprave pogresku u testu, ali da su s godinama naucili da nije vazno ako se pogrijesi.

[lulamae]

martina mama..stvarno si dala dosta dobrih savjeta..thx..iskoristiti cemo ih i mi