nova godina -vrijeme za odluke,ocjene,promjene..

[fancy]

Kod nas ima zumba, samo dok se ja uspijem iskombinovati, pa kreceeeem
Mada ce sala da se trese kad moja pozadina krene da skakuce

[gabica-žabica]

Super je to, ide moja kćerka i jako me zainteresirala.To mi je stvarno trebalo.Malo zbog linije a više zbog druženja i dobrog osjećaja kada vježbam.U zdravom tijelu, zdrav duh.

[gabica-žabica]

Što se tiče roditelja koji teže prihvaćaju situaciju, nikoga nemojmo osuđivati.Pokušavam shvatiti kako je njima i vjerujem da će i oni nakon nekog vremena doći na naše razmišljanje.Bitno je da se javimo da smo tu za njih u svako doba i to je već puno.

[fancy]

Sve to stoji, ali da gledas kako tvoje dijete doslovno propada, mjesecima ne napreduje, a ti sjedis kuci i ne pokusavas nista da uradis, meni nikako nije jasno. Ili komentari tate moje curke "svakako je retardirana, ne vrijedi bilo sta raditi"...kosa mi se dize na glavi
Zao mi je djece, a jos vise takvih ljudi

[fancy]

Mene misici bole od setnje, mogu zamisliti kako ce biti kad krenem na zumbu ili aerobik

[gabica-žabica]

I ja se stalno pitam zašto je to tako ali vjeruj mi da možemo puno postići ako pokušamo.Mislim da nam je to dužnost i naša misija koju smo rođenjem naših malih anđela zadobili.

[bubamaric]

Sve to stoji, ali da gledas kako tvoje dijete doslovno propada, mjesecima ne napreduje, a ti sjedis kuci i ne pokusavas nista da uradis, meni nikako nije jasno. Ili komentari tate moje curke "svakako je retardirana, ne vrijedi bilo sta raditi"...kosa mi se dize na glavi
Zao mi je djece, a jos vise takvih ljudi

A tata tvoje curke ono bi falkultetski obrazovan... moze on i tu diplomu , i obraz i moral i ljudskost ...okaciti macku o rep.... Gade mi se takvi ljudi... Da kaze to neko nebitan,ali otac za svoje dijete, ma grozno... bolje da ste same... ,a tvoja cura ce biti preslatka, nasmijana djevojcica... i kad vas sretne u gradu pozelice da ga zemlja proguta...

Nije niko skakao od srece kada mu je recena dijagnoza dijeteta...svakom treba manje ili vise vremena da prihvati situaciju ....,ali zivot ide dalje. dijete raste, potrebe rastu... o ljubavi necu ni da pisem....ljubavi mora biti...

[Dory]

Ljubav najbližih i prihvaćanje su najbitnije za napredovanje djece - bila ona potpuno zdrava ili djeca s teškoćama....
fancy - otac tvoje curice ne zna što propušta...vjerojatno zbog svojih predrasuda i neprihvaćanja različitosti nikad neće ni shvatiti....ali na kraju - on je gubitnik jer "naša posebna djeca" su stvarno posebna, posebno emotivna, posebno draga, posebno privržena, posebno znaju vratiti ljubav..........
Što se tiče plesa...kad skakućem s klincima zapušem se odmah....kćer mi trenira džez dans..tak se nekak zove...i baš mi je sad mahala nek probam kakve ima mišiće...moram po svoj orbitrek hitno!!!!!!!!!!!!

[fancy]

Bubamaric, tebi je vjerovatno bilo malo cudno sto se ja tesko nosim sa situacijom, tad nisam htjela puno pisati, ali ti je valjda sad malo jasnije zasto je meni sva ta situacija bila puno teza za prebroditi...Jednostavno, nisam imala podrsku i razumjevanje kada mi je bilo najpotrebnije. Srecna sam jer imam divne roditelje koji su tu u svakom trenutku, a i ostatak porodice koji se trudi da mi sto vise to olaksa. I naravno, moju princezu, koja svaki novi dan daje milion razloga za osmjeh i srecu
A vjezbanje...Tu temu cemo za neki drugi put ostaviti

[bubamaric]

Nije mi bilo cudno, razumjela sam te... mene je citava bolnica cula koliko sam plakala... samo je to trajalo 3 dana... jedino mi je bilo cudno sto kod tebe duze traje... Ne mozes ti to ni prihvatiti ,kad imas nekog pored sebe ko ti treba biti najveca podrska ,a on se tako ponasa... Sad dalje pozitivno, uz podrsku roditelja... i debelo mu naplatite alimentaciju Hihi bas sam grozna....

Upoznala sam ovdje jednu curicu sa DS koja ima 7 godina, predivna... nisam upoznala nijedno dijete sa DS tog uzrasta ,a na tom razvojnom nivou... tad je pisala , citala , brojala, prica bez greske....fascinirala me... i nju otac ne prihvata. Mama je bez znanja oca vodi na vjezbe... jer on misli da tu nema pomoci... ironija u svemu je da je mala toliko napredna,da bi svi mi koji imamo dijete sa pp , pucali od ponosa da nase dijete to postize....ali eto....

[ronin]

kad razmišljam o prošloj godini,puno mi se emocija isprepliće

svakako je za nas bila turbulentna,jer smo shvatili da je naše dijete ,koje smo smatrali zdravim,dijete s posebnim potrebama.

i bilo je šoka,tuge i nevjerice,no te su početne reakcije brzo zamijenili optimizam i veselje.
jer,kad smo se malo pregrupirali i presložili prioritete i svoja roditeljska očekivanja kako bi naša djeca trebala izgledati i što mi od njih očekujemo,stvari su jednostavno sjele na svoje mjesto.

tuga se jednostavno ne uklapa s veseljem koje nam svakodnevno pruža naša predivna djevojčica.

postoji puno načina na koje se izražava ljubav,znala sam to i prije,ali trebala sam dobiti ovo svoje treće dijete da bih shvatila da se riječi:ja te volim,ja te trebam,ti si mi sve,činiš mi radost,činiš me sretnom...mogu izraziti i drugačije nego verbalno.

ipak,ako bih mogla nešto zaželjeti za ovu godinu,osim naravno zdravlja za sve svoje i svoje klince,onda bi to bila jedna mala,mala rječca,ne tražim ništa više:mama

puno sam puta sanjala da me tako zove,pa bih eto zaželjela da mi jedan san postane java

[fancy]

Pa na to sam i mislila, vjerovatno ti je bilo cudno da tako dugo traje ta faza prihvatanja situacije. Gdje si se ti porodila? BL ili Mostar?

[fancy]

I nisi grozna, samo mi dajes veeeoma interesantne idejice

[fancy]

Ronin, zelim ti da se zelja sto prije ostvari...
Cudno, kako svi prije rodjenja djeteta sa pp imamo neka svoja ocekivanja, zelje, nacin na koji posmatramo svijet, i kako se sve to u sekundi mijenja i prioritet postaje nesto potpuno drugacije...

[bubamaric]

Fancy ... rodila sam gdje i ti... tako da znam kako je sve islo...

Nakon toga svega, ja bih ga posteno oprala na sudu ....,a ne daj da se izvuce bez alimentacije... vidjeces da puno toga moras platiti privatno , da je dodatak nikakav i trebace ti ta sredstva.... ja sam kiari dok nije prohodala placala fizoterapeuta, jednom sedmicno... Sad cu je ukljuciti kod logopedice i radne terapeutkinje kod kojih ide drzavno i privatno....jer u drzavnoj ne moze dobiti vis eod jednog termina sedmicno.... kad to sve sracunas, nije malo.

[gabica-žabica]

Sretna sam da sam na forumu jer tu ima toliko prekrasnih ljudi koji nam mogu biti primjeri kako se nositi sa teškim situacijama u životu.

[gabica-žabica]

tuga se jednostavno ne uklapa s veseljem koje nam svakodnevno pruža naša predivna djevojčica.

Potpisujem svaku riječ.

[gabica-žabica]

Moje je mišljenje da su sve majke jednako zavoljele svoju djecu i prije i poslije poroda samo je nekima potrebno malo duže da im se poslože kockice a koliko je to trajalo nije ni bitno, bitno je da su se posložile.

[fancy]

Meni nije trebalo vrijeme da mi se sloze kockice oko ljubavi prema mojoj curi, nju jednostavno ne mozes ne voljeti. Bilo mi je tesko to sto je otac nije prihvatio, sto je sama dijagnoza bila sok, jer sam (kao i vecina ljudi) ocekivala idealno dijete. Mada sam odmah shvatila da je ona idealna bas kakva jeste. On nije. To mi je bio bas sok. Jos uvijek mi nije jasno. Al', to je vec njegov problem, necu vise da se zamaram. On ponekad hoce da je vidi. Meni nije problem, mada su malo mucni ti susreti, on nju posmatra kao retardiranu i potpuno nesposobnu. Ne zelim takav odnos bilo ko da ima prema mom djetetu, bolje da ga nikad ne vidja, i da zivi okruzena ljubavlju i toplinom nego da ima oca koji ne vidi kako je divna
S druge strane, zao mi je da joj ga uskratim, kakav god bio.
I onda se ja malo rastuzim sto je to sve tako komplikovano, a moglo je biti kako tereba...Ma, dan po dan, bitno da nas dvije dobro guramo...

[fancy]

A drago mi je neizmjerno sto vidim da je kompletna nasa okolina (sem njega) super prihvatila. Tetke, strine, ujen, babe, ma svi je obozavaju. Kad treba negdje da idem, prvo pitaju vodim li nju, i obicno kazu da se bez nje ne pojavljujem. Otisla nekidan kod tetke sa mamom. Njih dvije maze dijete, a ja (jako zeljna razgovora) sjedim i pijem kafu sama sa sobom. I moje prijateljice (one koje su u svemu ovom ostale prijateljice), jedva cekaju lijepo vrijeme, i onda telefon ne prestaje da zvoni, sve zovu da vide hocu li setati sa njom, pa da idu sa nama.I onda kolica voza neko drugi, i prica sa bebom (koja obicno spava, ali, njima to nije problem) , a ja setam i gledam u nebesa
I tako...Skontala sam da vise nemam ni rodbinu, ni prijatelje, jer sad svi vole samo nju, a mene nikoooo
Ljubimo vas sve nas dvije debele djevojke