Ako vaše dijete ima bilo kakvih problema u razvoju, svratite ovamo. Pitajte, ispričajte svoju priču, podijelite svoja iskustva. Mjesto na kojem ćete dobiti puno informacija, pomoći, savjeta i vidjeti da uopće niste sami.
12 sij 2011, 21:15
tačkanje je jedno vrijeme bilo označavano kao mučenje, kasnije su ga počeli radit manje više svi, jer je zakon vježba za otvaranje ruke (i jačanje leđa, naravno). da je teško do zla boga, naročito u početku, je, al fercera.
ja recimo nemam pojma o radu s loptom, nismo je nikad koristili. sve smo radili na podu. zato sad više nemamo koljena, ni mm ni ja
12 sij 2011, 22:01
roka470 je napisao/la:Nevenera ja sam mislila da si ti nas zaboravila. Bravo za brbljavog Tina.
ma je, nema šanse. to što brblja mi je takvo olakšanje da ti to ne mogu opisati. no ipak nam je rekla pedica da mora kod logopeda ovo ljeto.
mi smo dobili sumamed.
roka470 je napisao/la:Tačkanje je radila Nevenera s Tinom ( Zadar)
je, mi smo radili vježbu takčkanja, ali su nam rekli da s njom oprezno u našem slučaju tj ne pretjerivati.
noemi2010 je napisao/la:Njima je ona super a ja pretjerujem.
ovo sam i ja stalno slušala. i svaki je napredak bio sam od sebe, a ne od vježbanja ako se njih pita.
roka470 je napisao/la: pivotirala više nije nikada otkad je propuzala, a danas puže jako rijetko, danima ne puže, povremeno kada se provlači ispod stola.
ovako i tin.
noemi2010 je napisao/la:Jedno pitanje jeli jednako kvalitetno stajanje na rukama izvodit na lopti ili onako na podu?
kod njih smo na lopti to vježbali. doma sam znala s loptom ali češće na podu jer je meni bilo lakše.
12 sij 2011, 23:10
SUtra ću se konzultirat sa tetom kako vjezbam na lopti, mislim da nema šanse da s njome sad nešto mjenjam, ona je velika beba i već joj je puna pipa vjezbanja, a na lopti mi je to izvedljivije... ono culjam je pa miruje... a ja ju naginjem prema naprijed da joj ramena osjete težinu...
13 sij 2011, 00:45
Nevenera znaš da neurorizičnu djecu šalju po svim tim pretragama, da se ne bi potkralo nešto. Čitala sam prije koje sve riječi Tin izgovara, sada sklapa i rečenice. Ma to je napredno za dob, i bit će sve u redu. Mene isto veseli , nakon one sve muke po vježbanju, da Jelena isto puno priča. Rečenice od 4-5 riječi su joj normala, jučer mi je izrecitirala ringe, ringe raja, koliko riječi ima ne mogu više niti prebrojati.
Alexandra ma zločesta sam, ali bilo mi je drago pročitati da su tačkanje radile neke osobe koje su ga proglašavale mučenjem. Odlična je to vježba, paklena za izvest, ali kako kažeš, fercera. Ja sam imala sreću da su ruke bile u boljem stanju, pa smo krenuli raditi da sam ja stajala. Ma nisam niti mogla izvesti ono s klečanjem.

. Ali su mi zato stradala leđa i stražnje lože. No nema veze, glavno da je Jelena sada sigurna na malim mjršavim nogama.
Noemi ti radi kako ti je lakše, ali ispilaj tetu vježbalicu da te što bolje nauči vježbu.
13 sij 2011, 11:15
Ma lijepo mi je cuti da se tackanje radi i na drugim mjestima jer vjezba je zakon za aktiviranje ruku, balans na rukama, ledja (mislim na djecja jer roditeljska stradaju). Moj muz je s martom radio i tackanje na jednoj ruci. To je marti spasilo ruku jer kod te vjezbe, nema druge nego se koeistiti tom rukom. Naravno da se radi losija ruka, ali mislim da je ta vjezba privilegija samo za hemiparezu.
Sto se tice starosti djeteta i mijenjanja smjera, sve ovisi o roditeljima i djetetu. Imamo prijatelje koji su s bobatha presli na polovininu metodu s dvije godine. Jovan od maje je s dvije godine tek poceo vjezbati i lijepo sve prihvatio. I eva je pocela kasnije. Sva su ta djeca lijepo prihvatila promjenu i imaju visegodosnji vjezbacki staz.
U principu mislim da je odluka roditelja kljucna. Ako se svemu pristupi s jasnom idejom sta se hoce, djeca to osjete i prihvate onako kao roditelji. Ma koliko se intenzivno vjezbanje cinilo napornim, jedna odlicna stvar iz toga je da se dijete nauci disciplini od malih nogu. S poteskocama ili bez, zivot je zapravo jedan veliki rad. Tko to shvati s godinu dana ili ranije, kasnije mu bude lakse prihvacati obaveze koje zivot nosi. Iz osobnog iskustva znam da je disciplina i rad pocesto kljuc uspjeha, cak i kad migucnosti djeteta nisu prevelike. Radom se u puno situacija moze napraviti cudo. Bez rada, uvijek negdje zapnes.
13 sij 2011, 22:57
Mi smo danas izašli iz poliklinike s novom dijagnozom
Dg: Zdravo dijete
13 sij 2011, 23:14
roka470 je napisao/la:Mi smo danas izašli iz poliklinike s novom dijagnozom
Dg: Zdravo dijete
13 sij 2011, 23:20
Roka jako mi je drago zbog vas. To je stvarno najbolja dijagnoza koja se može čuti. Drago mi je da je Jelena iz svega izašla kao zdravo dijete kad se sjetim koliko ste muke prošli dok se nije odigla na ručice. Čestitke hrabroj curi i njenoj mami. Sad uživajte i nadam se da nas nećeš tako brzo zaboraviti i da ćeš nam još pisati.
14 sij 2011, 00:02
Tanja77 je napisao/la:Roka jako mi je drago zbog vas. To je stvarno najbolja dijagnoza koja se može čuti. Drago mi je da je Jelena iz svega izašla kao zdravo dijete kad se sjetim koliko ste muke prošli dok se nije odigla na ručice. Čestitke hrabroj curi i njenoj mami. Sad uživajte i nadam se da nas nećeš tako brzo zaboraviti i da ćeš nam još pisati.
Mogu samo potpisati!!!! Sretnici!
14 sij 2011, 01:52
bravo Roka i bravo Jelena
14 sij 2011, 08:20
A, lipo li je ovo cuti! Bravo imenjakinjo, bravo roka! Sad se nemoj umisliti i napustiti teren. Tvoja je strucna i roditeljska pomoc vrijedan doprinos ovoj temi.
14 sij 2011, 17:47
Cure puno vam hvala
Da, zaista smatram da sam sretnica. Nije da je njena početna dijagnoza bila tako strašna, ali uvijek sve može poći i po krivu.Pričala sam malo s doktorom, kaže da mu u početku i nije baš izgledala lijepo, no da je sve dobro krenulo. I kod nje je više bilo izraženo kašnjenje u motorici, nije bilo neke izraženije patologije. A to kašnjenje je bolja varijanta nego razni patološki obrasci.
Naravno da neću pobjeći s teme. Ja sam tu dobila puno topline i podrške, snagu za dalje kad sam ja zapela. To puno vrijedi, neprocjenjivo. Kad možeš podijeliti iskustvo , dobro i loše, s ljudima koji su u sličnoj nevolju kao i ti.
Kad sam saznala za dijagnozu i kada smo krenuli s vježbanjem bila sam u velikom bedu, gledala samo crnu stranu. Tebalo mi je pozitive. Iako je naša klasična liječnička pacijentu-nemojte samo čitati forume i vjerovati glupostima koje se tamo pišu, ja sam prvi puta u životu, počela surfati po forumima, tražiti lijepe ishode kod djece sa sličnom razinom problema. I zaustavila se na ovom forumu, ovom pdf-u, pročitala puno starih postova, o Marti, Saši, Denisu, Adrijanu...I zadivilo me koja je tu razina znanja kod roditelja, koliko dobrih informacija, koliko podrške. I eto odlučila sam se i ja pridružiti.
14 sij 2011, 20:46
martina mama je napisao/la:A, lipo li je ovo cuti! Bravo imenjakinjo, bravo roka! Sad se nemoj umisliti i napustiti teren. Tvoja je strucna i roditeljska pomoc vrijedan doprinos ovoj temi.
Baš tako roka - imaš ti još puno za reći na ovu temu ..
i baš si lijepo ovo napisala: "Kad sam saznala za dijagnozu i kada smo krenuli s vježbanjem bila sam u velikom bedu, gledala samo crnu stranu. Tebalo mi je pozitive. Iako je naša klasična liječnička pacijentu-nemojte samo čitati forume i vjerovati glupostima koje se tamo pišu, ja sam prvi puta u životu, počela surfati po forumima, tražiti lijepe ishode kod djece sa sličnom razinom problema. I zaustavila se na ovom forumu, ovom pdf-u, pročitala puno starih postova, o Marti, Saši, Denisu, Adrijanu...I zadivilo me koja je tu razina znanja kod roditelja, koliko dobrih informacija, koliko podrške. I eto odlučila sam se i ja pridružiti."
14 sij 2011, 21:43
Ma ta kombinacija lijecnika s osobnim iskustvom zlata vrijedi. Jos je roka fizijatar. Pa nema sanse da nam ode sa vjezbaca. Svaka joj je argumentirana upravo zbog tog sistematski stecenog znanja. Medicina je ipak medicina, a specka je pogodjena.
14 sij 2011, 21:48
ja sam puno godina nakon što sam pisala o našem vježbanju i saši intenzivno razmišljala da li sam smjela njen život tako javno razapeti na forumu, da li sam na to imala pravo.
i jedino opravdanje za to (a razapela sam zato jer mi je bilo teško i jer sam u svemu tome bila nova i strašno sama) sam sama sebi nalazila u tome da će možda jednom, nekad, jednog dana naš život olakšati situaciju i početak kada se sve čini loše i nesavladivo.
roka, ovo mi je bilo jako lijepo pročitat i naravno, čestitam na "dijagnozi".
14 sij 2011, 22:13
Lijep pozdrav svima, posebno novim mamama u ovoj temi i malenim novim vježbačima. Mi smo stari vježbači, čak već i hodamo punom parom.
Vidim nove mame, al nađe se i neka stara. Naša Roka je tu uvijek vrijedno sa svojim savjetima, pa se nadam sa će viditi i ovaj post jer sam zaista u razmišljanju.
Adrijan je prohodao prije 5 mjeseci, međutim kada je tek počeo hodati znao je na jednu nogicu stajat na prste. Zadnji put kod neuroped.sam to napomenula, međutim ona mi je rekla kako su tetive u redu, i da je to vjerojatno neko glupiranje. Međutim, sada ga vidim sve češće kako se diže na prste i tako hoda, pa si sad sve mislim dal je to neka normalna faza ili kod nas nešto ide krivim putem?
Uz to, porodiljni nam je gotov, a sad nam ističe i uvećani dječiji, i nisam ni sama pametna dali da tražim i dalje to, u biti neznam niti na temelju čega bi tražila kad nemamo nikakve nove nalaze jer nas nisu više upućivali nikuda, a on je i dalje nestabilan dosta, dosta se popikuje, pada...a i fizijatar nam je napisao u nalazu nestabilnost desne noge.
14 sij 2011, 22:39
kiss je napisao/la: Međutim, sada ga vidim sve češće kako se diže na prste i tako hoda, pa si sad sve mislim dal je to neka normalna faza ili kod nas nešto ide krivim putem?
isto i kod nas. tin zna hodati na prstima. ja mu kažm da hoda lijepo pa spusti stopala dolje. nemam pojma zašto to.
14 sij 2011, 22:50
Kiss oko 19-20 mj je normalno da djeca počnu povremeno hodati na prstićima.To sam dužna bila i maminom mačku odgovoriti. I Jelena povremeno učini par koraka.A što se tiče padanja i popikavanja, fali mu još malo ravnoteže.Znam kako si pisala da je kod vas gužva na fizikalnoj, možda da probaš otići kod fizijatrice da to vidi, pa da ti još pokažu koju vježbu. Ako ti ne budu dali, upisat ćeš ga kasnije na neki sport, plivanje, gimnastika s oko 3-4 godine. Djeci se ravnoteža razvija do 7 godine, prema tome ima još vremena. Pretpostavljam da on stalno nekud zuji i žuri, probaj ga motivirati da ide sporije, drži ga za ručicu. Pazi na obuču, ne smije biti ni premala ni prevelika, neka još uvijek nosu one povišene cipelice, kao kod prohodavanja, koje čvrsto drže petu, a mekano se savijaju kod prstiju.
Iskreno, ne vjerujem da će ti produžiti porodiljni, komisija se postrožila. I da ti netko nakiti nalaz, dijete mora pred komisiju.
Cure, još jednom puno vam hvala na lijepim riječima.
1.2. počinjem raditi, i rekla sam šefici da komotno mogu na dječiji odjel, kad sam sad stručnjak u dječijoj rehabilitaciji, ipak sam se skoro dvije godine usavršavala

. A ona meni, nemoj to slučajno nikom spominajti

. Mislim, ne bi me niti stavili, jer imamo doktoricu koja tamo radi. Ja sam trebala raditi dječiju rehabilitaciju, no ispalo je drugačije. No ovo iskustvo s Jelenom, me obogatilo, puno toga sam naučila, sad bi bila spremna preuzeti taj teški i odgovorni posao, tada sam se jako bojala. Ja se bavim jednim posebnim područjem kineziterapije, koje baš i nije tako prošireno kod nas. Radili smo s odrasim neurološkim pacijentima ( nakom moždanog, multipla, para i tetraplegije) i imali dobre rezultate. Uz stručnu suradnju i konzultacije s dr Polovinom, mislim početi i raditi i s djecom s cp. Nadam se da ćemo imati dobre rezultate.
14 sij 2011, 23:29
Ideeeš, vidiš istina je kad vele- svako zlo za neko dobro. Jelena otvara nova vrata u tvojoj karijeri, a ti si mislila da će te ona učiti "samo" roditeljstvu. Tak i treba, iskoristi stečeno znanje i iskustvo, svi vidimo da imaš i više nego dovoljno smisla za ljude i djecu i to bude dobitna kombinacija za sve!
Zadnja izmjena:
Fantasy; 15 sij 2011, 23:57; ukupno mijenjano 1 put/a.
15 sij 2011, 21:44
Roka, ja sam ti to mislila natuknuti. Ljolja zna da svak tko prodje njegovu skolu, ima negormalnu kvalifikaciju. Rijetki su dobri djecji fizijatri. Ti imas sve uvjete da se bavis tim podrucjem. Kuzis sve, tvoje osobno iskustvo ti je velika odskocna daska jer razumijes stvari i iz perspektive roditelja.
Nakon svega s martom, jedino sto mi je zao je da ovo znanje nekako ne sistemstiziram. Problem je sto nemam formalno obrazovanje, a kad razmisljam o promjeni posla, jedino sto bih stvarno zeljela je raditi s djecom s poteskocama. Tvoja mi se pozicija cini idealnom i nemoj to ispustiti iz ruku. A ta sefica ti je bas blesava kad te nece iskoristiti. Polovina je covjek koji ulaze u svoje ljude i kuzi koliko je znanje vrojedno. A sta da kazem, nego blago ti se. Ja navijam za tebe!
16 sij 2011, 17:27
Roka - ma nama je porodiljni završio već, s obzirom da su nam svi zadnji nalazi bili u redu na komisiju nismo ni išli. Samo neznam kako ide sa uvećanim dječijim?
16 sij 2011, 18:00
Kiss, ne bih te htjela plašiti, ali koliko sam shvatila od drugih uvećani dječji se gubi kad prestane produljenje, raspitaj se kod njih da ne bi morala vraćati.
Edit: da dopunim: Veli mi jedna cura da se gubi pravo na uvećani ako je dijete zdravo, a ako si počela raditi, ali si i dalje imala dijagnozu, onda ostaje i pravo.
Uglavnom, sama moraš javiti da si počela raditi ako je s djetetom u međuvremenu sve ok.
17 sij 2011, 18:48
Hej cure da vas pozdravim, 25og nam je pregled kod fizijatra, jedva se čekam konzultirat oko ove ruke, koja i dalje ima taj pokret izvrtanja prema unutra i naravno palca koji bježi unutra jer je šakica nekako izokrenuta sa tim pokretom.. Dosta joj vježbam to okretanje ruke (dlana) prema gore, kad to dosta radimo tokom dana ruka bude bolje... Ajme ja nemogu vjerovat koliko se dugo gnjavimo sa time. Sad sam je počela vježbat okret sa trbuha na leđa jer je u tome smotana, nikako te ruke da se fino podaviju ili budu prema gore, ma ona je prerano otišla u puzanje još nismo bili dobili dobar oslonac na podlaktice od onog položaja aviona na trbuhu i plivanja... Preskočila je kvalitetno naučene te faze i sad mi je drama moram je rotirat stalno a njome je to tako mrsko a vidim da sam zeznula stvar, također sam se vratila na vježbicu otkad je bila beba mazi mazi lice, s tom lijevom s kojom radi taj pokret kad se češka i sl... Mislim da ima usvojen loš patološki obrazac sa tom rukom, teta kaže da ima taj problemčić ali njoj to nije neka frka, s vremenom će izić... ma pun mi je k takvih priča, ja radim koliko mogu i kako najbolje znam. Zezla sam se na početku jer nisam imala pojma, sve sam nekako vjerojatno polovično vježbala.. a sad se trudim sve to radit kroz dan... Malena se diže na noge ali ne korača, brzo sjedne na pod, preteška je mislim da će nam i to stvorit probleme, ali takvog cicoljubca odavno niste vidile.. cijelu noć me gnjavi i naganja... ajme majkoooo mojaaaa da se naspavat...
19 sij 2011, 15:14
Fantasy je napisao/la:Kiss, ne bih te htjela plašiti, ali koliko sam shvatila od drugih uvećani dječji se gubi kad prestane produljenje, raspitaj se kod njih da ne bi morala vraćati.
Edit: da dopunim: Veli mi jedna cura da se gubi pravo na uvećani ako je dijete zdravo, a ako si počela raditi, ali si i dalje imala dijagnozu, onda ostaje i pravo.
Uglavnom, sama moraš javiti da si počela raditi ako je s djetetom u međuvremenu sve ok.
Ja ne kužim nikaj, meni je porodiljni završio 16.11. a riješenje sa HZMO sam dobila da imamo pravo na uvećni dd do 28.2. najkasnije. Neznam kako ide sa dijagnozama, al zadnji put kad smo bili kod neuropedijatrice nije nam ništa spomenula da se dijagnoza miče ili tako nešto. Neznam sadv iše ni sama, što od papira da predam za dječiji kad imamo sve staro samo
19 sij 2011, 23:12
Imam pitanje: da li je moguće da se razvije teža dijagnoza u djeteta ako ne pristupamo vježbanju na pravilan način, iako je UZV mozga minimalna odstupanja..?
20 sij 2011, 00:04
Ostecenje mozga, tj uzv je tek jedan od faktora koji utjecu na konacni ishod. Neki od faktora rizika su poznati, a neki jos uopce nisu. Jedini faktor na koji se moze utjecati je nacin rada odnosno habilitacija. Postoje statistike koje govore o tome koja je vjerojatnost da odredjeno ostecenje rezultira zdravim djetetom, ili suprotno cp- om. Nijedna od skupina (mislim na 1., 2., 3., 4.) stupanj ostecenja nema 100% postotnu vjerojatnost da ce dijete biti zdravo. Te statistike su napravljene u okviru raznih studija u kojima je promatran reprezentativan uzorak djece s odredjenim ostecenjem i njihova konacna klinicka slika. To sto ti dijete ima prvi stupanj ostecenja ili mozda jos manje je dobro jer je velika vjerojatnost da ce se izvuci. Medjutim, nema garancije. Postoje djeca i s prvim stupnjem ostecenja koja razviju cp. Jedino na sto se mozes osloniti je rad i ufati se da cete imati tu srecu da ne upadnete u onih par postotaka koji se s tim ostecenjem ne iZvuku.
Na stranu statistike, da smo se njih drzali, ne bismo ni pokusali raditi vjerujuci da je cudo nemoguce. Tebe hvata panika zbog te rukice. Probaj se malo odmaknuti od situacije i sjeti se koliko ste napredovali u zadnjih sest mjeseci. Probaj u glavi zamisliti koliko ste toga postigli i di ste bili. Imas valjda i neku snimku iz tog perioda pa ju pogledaj. Onda se jos jednon upitaj je li tvoj strah realan. Ako mislis da ste napredovali premalo, potrazi drugo misljenje fizijatra i razmisli o promjenama koje zelis uvesti i sto mislis da ce vam najbolje odgovarati. Druge nema.
20 sij 2011, 20:01
Martina mama hvala.. napredovali jesmo, nemogu reć da nismo, malena je manje više slična drugoj djeci koje srećem ali ta ruka mi se iskreno čini da slabije napreduje, užasno sporo, na njoj ne vidim neki extra napredak osim da je počela izdvajat kažiprst i pokazivat s njom a to je s desnom počela ima i 2 mjeseca, čini mi se da je i koristi u igranju slično desnoj, ali taj palac i ta nakrivljenost prema unutra odnosno izvrtanje te ruke prema unutra ja to vidim i dalje da je tu, kad puže, na desnoj su fino prsti razmaknuti a na lijevoj je taj palac blizu odnosno odma do kažiprsta. Ja njoj stvarno i kad nevježbam stalno izokrećem ruku, listamo slikovnice ma trudim se često dosta radit s tom rukom. Neznam nisam pametna šta da radim, s jedne strane njoj je 10 mj. strah me da ne zakasnim s nečim ako slušam ove tu i samo isto vježbam... a opet neznam gdje da idem ni šta da radim. Također se malena nezna okretat sa trbuha na leđa to sam neki dan skontala, to sad pojačano radim par puta dnevno je rotiram, znam od čega je to ostalo, jer su joj ruke dugo bile u avion položaju i nismo dobili baš dobar oslonac nikad na laktove i ono na dlanove prerano je pošla u puzanje sa 6 mj. Ma joj nisam prije znala ništa slušala sam da je dovoljno malo kroz dan vježbat dok vas nisam susrela i vidila da vrijedno radite i par sati dnevno...Uglavno nisam toliko paranoična koliko prije valjda nema snage trudim se 2 sata vježbat dnevno a barem satak ispravljat i to..
20 sij 2011, 21:20
To sto ruku koristi je vec odlicno. Marta nije znala da ima ruku pa smo ju aktivirali. Fali toj ruci jos, al to je super s obzirom da nije znala da ju ima.
Rotiraj ju sto vise. Ma pola sata dnevno. Mora nauciti.
E, sad, ja sam iz polovinine skole i dva sata kad smo vjezbali u prvom osnovne, uopce nisam smatrala vjezbom. Ali, ja ti tu nisam objektivna. Vi ste na skroz razlicitom pristupu. Ipak, zajednicko svim pristupima je da dijete mora savladati sve faze, onako kako dolaze kod zdrave djece.
Kad nam se roka unazoci, ona ce ti napisati sttucno misljenje. Po meni je rotacija nesto sto trenutno moras forsirati.
O strpljenju sam dosta pisala. Necu se ponavljati. Naoruzaj se i guraj dalje
21 sij 2011, 22:31
Da i ja se mislim jeli premalo vježbam, da li bi trebalo još više pritiskat to od pod, rotiram je par puta dnevno, ono trudim se kroz dan provlačit sve vježbice, neznam jeli mi kriv pristup, ali ja malo radim malo se igram s njom, teško je sam sve, nekad jednostavno nemaš snage...
Powered by phpBB © phpBB Group.
phpBB Mobile / SEO by Artodia.