Ako vaše dijete ima bilo kakvih problema u razvoju, svratite ovamo. Pitajte, ispričajte svoju priču, podijelite svoja iskustva. Mjesto na kojem ćete dobiti puno informacija, pomoći, savjeta i vidjeti da uopće niste sami.
19 svi 2006, 22:37
DA ili NE? To je vase pitanje, i vasa odluka.<
><
>Kao mama djeteta koje nije Down ali je mama šesnaestogodisnjaka na nivou 2-3 godine koji ne govori i jednog ''zdravog'' desetogodisnjaka....<
><
>Apsolutno bih rodila dijete, odnosno ne bih prekidala trudnocu bez obzira na bilo koju ustanovljenu ''bolestinu'', odnosno stanje. I 9.8.90<
>M 13.5.96<i></i>
20 svi 2006, 00:14
Morski tesko je i meni reci da ili ne. Mama sam curice sa DSom od 3godine i ona mi je jedino dijete, htjela bih jos djece i cesto mislim i pitam se sto bih ... pomisljam da najradje ne bih ni isla na nikakve pretrage tipa amniocenteze, pa sto bude, jer nakon iskustva s Lulu i ljubavi, srece, topline, ... ma svega prekrasnoga što sam uz nju tj od nje osjetila, dozivila, primila, sto ni sanjala nisam da cu ... da mi kazu da cu opet imati djete s DSom ne znam bi li mogla napraviti pobacaj, mislim da bih se osjecala uzasno i ne znam bi li mogla zivjeti s tim... <
><
><
><i></i>
20 svi 2006, 09:23
Plavo Morski, odluka je na vama roditeljima.<
><
>Moje iskustvo, majke s DS djecakom od pet godina je da sam vec na double test imala naznake da bi moje prvo i jedino dijete za sada moglo biti DS. Na amnio nisam isla jer sam uzivala u svojoj trudnoci u nasem toliko zeljenom djetetu i mislili smo sto bi nam amnio moga ponuditi, nista da se promijeni djetetovo stanje, a nama puno razmisljanja i mucenja o buducnosti.<
><
>Nije nikad jednostavno no u zivotu se moze toliko toga dogoditi i za nista nismo sigurni. Iskustva vecine roditelja na GP podforumu govore o tome. Nisu se poteskoce javile po rodjenju samo nego i kasnije, a samo nek se okrenemo oko sebe i vidimo zivotna iskustva roditelja s nekom djecom, mladicima i djevojkama ciji zivoti nemaju smisla jer su se dali u neznam koja zla i poroke ovoga svijeta, jesu li njhovi roditelji sretni, jesu li njihova djeca sretna i zdrava.<
><
>Moj suprug i ja smo odlucli da nase dijete ima pravo na zivot i rodila sam ga, volimo ga neizmjerno, uzivamo u njemu u svakoj i najmanjoj sitnici, puno vise se smijemo otkad njega imamo. Svaki njegov napredak, svako novo umijece je neizmjerno veliko za nas. O ljubavi koju daje ne samo nama nego i bakama i djedovima, najuzoj obitelji da i negovorim, vec su prethonici i prethodnice pisali.<
><
>Kako se spoznaje ovog naseg svijeta mijenjaju tako se sve vise uvidja koliko osobe s DSom mogu i da vrijedi ulagati u njih. <
><
>Zelim ti otvoreno srce, mudrost uma da donesete odluku koju vi i vase dijete zavredjujete. <
><
>Potpisujem sve koje su ti se javili prije mene.<
><
>Filip 15.12.2000.<
><
><
> <i></i>
20 svi 2006, 11:58
Mozda bi najbolje bilo da stupis u kontakt s roditeljima djece dogovoris se za susret ti i supruga malo upoznate dijete i to vam moze ili olaksati ili otezati odluku. No bar cete biti upoznati sa vise aspekata i necete uci nepripremljeno u roditeljstvo. Ja vam zelim svako do
o bez obzira na odluku. <i></i>
20 svi 2006, 21:39
Razumijem Morski da ste vi u dvojbi, ali zaista kao što su i rekli svi prije mene, morate sami odlučiti. I to zajedno, niti je to odluka samo majke, niti samo oca. <
>Majka sam četverogodišnje djevojčice sa DS, i sama sam se često pitala da sam znala da ju čekam, što bih odlučila.<
>Sad mi je o tome teško razmišljati, ali svakako da nas je Sara oplemenila i da puno drugačije razmišljamo o životu, zapravo bitnije su nam neke druge stvari nego mnogima.<
>Naime, htjela sam reći da vas mogu razumijeti, i što god odlučite želim vam svu sreću.<
> <i></i>
20 svi 2006, 23:01
hm, nemam sto pametno za dodati, potpisujem sve ovo gore napisano, ali ako zelite upoznati jedno malo neodoljivo osmomjesecno gugutajuce i smjeskajuce bicence sa kromosomcicem viska, slobodno se javite... - <
><
>puno pozdrava, te srece i mudrosti u donosenju vase odluke... <
><
><
><
><
><
><
><i></i>
22 svi 2006, 13:26
Zahvaljujem svima na vašim (ne)odredjenim odgovorima. Naravno da je odluka (za našu situaciju) na kraju na nama, no moje se pitanje odnosilo na to sto bi vi odlucili kada bi vi sada bili u toj situaciji, a iskustveno znate daleko vise.<
><
>No u svakom slucaju zahvaljujem svima na odgovorima. Bojim se da pravo pitanje nije u djecjoj dobi, kada su bebaci i djeca dragi i privrzeni. Pitanje je u dobi kada roditelji postaju stariji, a down djeca postaju odrasli ljudi s više ili manje mogucnosti socijalizacije i sposobnosti za samostalan zivot. <i></i>
22 svi 2006, 14:28
Moja P ima sad 3,5god.Nebi je mijenjala za nizasto na svijetu...ali da mi se opet desi trudnoca sa bebom koja nosi kromosom viska....odlucila bi se na prekid trudnoce.I zbog sebe i zbog P jer njoj treba zdrava seka ili
at koji ce se jednog dana,kada nas nebude moci
inuti za nju,a i uz njih bi P sigurno mogla jos vise i bolje napredovati.<
>Takvo je moje tj.nase razmisljanje. <i></i>
22 svi 2006, 14:52
Sto se tice odrasle dobi. Tko moze garantirati da ce ''zdrava'' djeca to i ostati? Moj klinac je rodjen bez frke, ''obolio'' s 3 mjeseca. Moj kolega s faksa ostao bez noge na faksu. Znam klinca koji je s tri godine ''obolio''. <
>Bolestine, sao
acajke, droga, alkohol, ekologija, zagadjenje, ratovi ..... kad bi na sve to mislili, nikad ne bi imali nijedno dijete. I 9.8.90<
>M 13.5.96<i></i>
22 svi 2006, 16:23
I mi cesto razmisljamo sto ce biti kad nas ne bude, no gledamo sto se dogadja u drugim zemljama i vidimo promjene koje neminovno, mozda presporo za nas, dolaze i kod nas.<
><
>Krenimo od jos uvijek teskih situacija, u Rusiji je jos uvijek oko 80% djece i osoba u institucijama no i oni se mjenjaju i sve vise djecu zele ostaviti djecu u obitelji i poboljsati njihovu kvalitetu zivljenja. <
><
>S druge strane USA pa i i Irska nemaju vise institucija (mozda samo za one najstarije) nego su u obiteljima ili kod udomitelja.<
>Sve se vise ulaze i pridaje ranoj intervenciji i kontinuiranoj nao
azbi i samostalnosti da se sto vise obuce i omoguci im se sto veca samostalnost. Pokusava se da ili zajedno zive kroz inkluzije ili ako mogu budu sami, ali uz nadzor sluzbi ako je potrebno. <
>U USA, a i u Irskoj polaze odnosno pohadjaju REDOVNE skole i osnovne i srednje, a i fakultete, odnosno maksimalno su ukljuceni. Pronalaze im se i poslovi u hotelima, restoranima, u politickim strankama, ...<
>Recimo u SLO imaju 150 poduzeca u kojima rade osobe s mentalnim poteskocama, zive u obiteljima, doma kadgod je moguce.<
><
>Za Italiju mozda Ana moze nesto vise reci, ali cujemo da i tamo ide jednim puno boljim smjerom nego prije 20-30tak godina. Pa i USA je krenula u velike promjene prije 30tak godina.<
><
>Gledajuci promjene vjerujemo i nadamo se da ce ulaganjem u nasu djecu u maloj dobi i kontinuiranim radom na njihovom boljitku, biti najbolje za nasu djecu, za nase obitelji da budemo mirniji u nasoj starosti. Da bi to oni sve imali i mogli mi roditelji moramo biti angazirani i mijenjati drustvo i odnos prema nasoj djeci. Oni su prije svega osobe duzne postovanja, bilo malene ili velike, imaju pravo na kvalitetan i sretan zivot. <i></i>
22 svi 2006, 19:42
Quote:ali da mi se opet desi trudnoca sa bebom koja nosi kromosom viska....odlucila bi se na prekid trudnoce.I zbog sebe i zbog P jer njoj treba zdrava seka ili
at koji ce se jednog dana,kada nas nebude moci
inuti za nju,a i uz njih bi P sigurno mogla jos vise i bolje napredovati.<
><
>Ovo je misljenje po meni pogresno. I mi smo mislili na slican nacin ali sad znam da sam grijesio. Moj drugi sin ima pravo na svoj zivot i bilo bi krajnje sebicno obavezivati ga na nesto. Ako se on i njegova buduca obitelj bude
inula o njegovom starijem
atu to ce biti do
o ali ne smijem to od njega zahtijevati. Na nama roditeljima je da se pokusamo po
inuti kako nasa djeca u trenutku kad nas vise nece biti imaju dovoljno sredstava za kvalitetan zivot. <i></i>
22 svi 2006, 22:17
Ma joj,sve ste me krivo shvatili ili sam ja to tak napisala... Necu ja nikoga vezati da bi se eventualno
inuo za P jednog dana....ali sigurno da bi bilo lakse da P ima jos nekoga sebi jako bliskog.Iako ponekad i ta bliska osoba moze biti puno dalja kad je rijec o
izi i sl.,nego da platim nekoga nepoznatog da se za nju
ine.<
>Kako bilo.....ja i dalje mislim da P treba neko zdrav.E ,sad dal ce taj neko jednog dana nedaj Boze oboljeti ,postati narkic,alkoholicar ili nesto trece...ja to neznam ali barem mogu pokusati roditi zdravo dijete.<
><
> <i></i>
23 svi 2006, 11:38
Anci, i ja kad sam nosila Vita ( i prije te trudnoce) imala sam u glavi roj raznoraznih razmisljanja...jedno od tih bilo je i to sto sam (ipak) u glavi vidjela i njegovu ulogu kao "
atova skrbnika" u buducnosti...pa me to mucilo ( jer njemu- Vitu jos nerodjenom vec "namecem" neku ulogu)...( pisali smo vec o tome na nekom davnom topicu - probati cu naci u arhivi)...Lidija mi je tada napisala jedan krasan odgovor ..ma probati cu sad iskopati taj topic<
>
aca i sestre...<
><
>Sto se tice buducnosti i vidjenja sto ce i kako biti:<
>Quote:Bolestine, sao
acajke, droga, alkohol, ekologija, zagadjenje, ratovi ..... kad bi na sve to mislili, nikad ne bi imali nijedno dijete. <
>Upravo tako... roditeljstvo ( posebnima i ne na taj nacin posebnima) je stalni izazov i stalni izvor pitanja,promisljanja,trazenja i nalazenja rjesenja...i na zalost..nema garancija da ako cemo sve i ciniti do
o da ce na kraju sve savrseno ispasti...<
>Mislim da niti kad budem stara ( a sad sam jos mladica mlada ) a Jan odrastao ( i ne vise tako sladak i drazestan ) necu drugacije razmisljati..odnosno necu misliti "bilo bi bolje da ga nisam rodila".<
>I ja , kao i Dinkic, vidim vece mogucnosti ukljucivanja nase djece u drustvo u buducnosti...to ide sporo..i tesko..ali ide...<
>I tome i mi sada udaramo temelje...<
>Morski je naceo i jednu drugu temu...a to je upravo to pitanje iskustava roditelja koji sada imaju stariju djecu sa pp ili odraslu djecu sa pp.. mada puno o tome citam ( na raznoraznim, uglavnom stranim DS siteovima) vrijedilo bi mi iskustvo samih roditelja...pa ih ovim putem pozivam da nam se jave ovdje... JAN 8.12.99. VITO 13.3.2003.<i></i>
24 svi 2006, 11:08
Gledajuci onu emisiju o predrasudama, vidjela sam obitelj sa 2 daunica najstariji sin i najmladja kcerka... i ne znam da li bih ja to mogla... tako da razumijem Anu u potpunosti! Ali isto tako su ovo sve teoretiziranja, sve dok se ne nadje covjek u situaciji svasta moze reci/napisati, a kada dodje u situaciju.... tko zna... <
><
><
><
><
><
><
><i></i>
24 svi 2006, 13:05
Quote:sve dok se ne nadje covjek u situaciji svasta moze reci/napisati, a kada dodje u situaciju.... tko zna... <
>I to stoji...<
>Sto ce i kako netko u svojoj situaciji odluciti ovisi prvenstveno o njemu samom ( tako ce i Morski morati sam razrijesiti svoju dilemu..) ali ono sto mislim da je pozitivno (sto se tice odluke roditi ili ne dijete za koje unaprijed znas da ce imati poteskoca) to sto sad ljudi koji se nadju pred takvom odlukom imaju vise prilike vidjeti i "drugu stranu medalje" i to isto tako "ukalkulirati" u svoju odluku...<
>Sto se tice DSa situacija je trenutno ovakva - odete na amnio, dobijete nalaz da se radi o trisomiji 21 - to vam priopce ( geneticar ili tkovecdrugi) i odmah imate samo negativne informacije o svemu sto se tice Downa ( i one koje stoje i one koje, bome, ne stoje - tipa "oni vam ne mogu nista, oni su ko biljcice nit sto znaju nit sto mogu" - maltene "oni imaju rogove")... no netko ce evo imati prilike vidjeti da nije "sve tako crno" kad procita nase postove na ovom forumu, kad vidi slike nase djece, kad osjeti kako mi zivimo i funkcioniramo, kad vidi nase klince u parku ili u vrtickoj grupi...<
>Bosancero je to bas lijepo napisao...<
>Quote:Ako si pratio teme na ovom podforumu mogao si steci odredjenu predodzbu o nasoj djeci.<
>Pa ce i ta "predodzba" mozda pomoci da se bolje odvagnu vlastite snage i donese "najbolja" moguca odluka ( gledano iz osobne pozicije) - i sam sebi reci " ja to mogu" ili "ja to ne mogu"...<
><
>I sada da se krivo ne shvati, to sto ja osobno pisem o Janu ovdje i sto stavljam njegove slikice nije poradi "o
acenja" onih koji se "ne mogu odluciti" ili "koji bi se trebali odluciti onako kako ja mislim da trebaju" - vec zato da predstavim Jana svijetu, jer se zelim hvaliti svojom djecom, jer se zelim ponekad potuziti na ono sto me pogodilo, kada mi je tesko, kada mi je lijepo...<
><
>Plavo Morskom i njegovoj obitelji u ovima za njih teskim trenucima... JAN 8.12.99. VITO 13.3.2003.<i></i>
24 svi 2006, 19:02
Imas pravo Irena. Mi smo ponosni na nasu djecu i na ono sto ona postizu kao i svi drugi roditelji. Mozda smo jos ponosniji jer nasa djeca postizu puno vise nego sto su im predvidjali. <
><
>No postavljen je natjecaj za male glumce u nasim sapunicama. Sto je novoga u svezi s tim? <i>Edited by: bosancero at: 24/5/06 19:03<
></i>
24 svi 2006, 21:44
Sto se tice glumaca ..nas popis filmova i serija koje smo svi nekako "iskopali" otisao osobi na RTLu ...preko jedne nase mame ( vidjate je sada puno po medijima)...<
>Kolko sam shvatila, sad ce oni to malo pogledati pa vidjeti kako bi se i djeca s DSom mogla uklopiti u neki scenarij...i tko zna..mozda se medju nasim kikacima i tinejdzerima izrodi prava zvijezda... JAN 8.12.99. VITO 13.3.2003.<i></i>
24 svi 2006, 23:11
Plavo morski, pise muz bebadore. <
>Kako imamo curicu od 8 ipo mjeseci sa DS, nesto slicno smo<
>i ja i zena ne tako davno prozivjeli.<
>Jos smo mladi i amniocentezu nismo radili (i odlucili smo da je<
>nikada i necemo raditi) jer je rizik dosta velik, a o koristima<
>te "torture" je vec nesto receno. Prakticki se samo otvaraju<
>razne sumnje, obeshra
is se u necem najljepsem na svijetu - <
>trudnoci i samom carobnom cinu poroda, a ja sam osobno bio uz svoju zenu na porodu, i isao bih opet pa i svaki put, jer je osjecaj FENOMENALAN!!!!!! <
>Nas zivot s nasom malom dorom je toliko dinamican, prepun iznenadjenja, radosti, veselja, smijeha, da ponekad sami sebi izgledamo kao nekakvi histericno nasmijani "freakovi", sto je totalno suprotno od svega sto je, kao, "trebalo biti".<
>Djeca sa DS su kao suhe spuzve koje upijaju sve ono sto im se pruza, a VRACAJU PAZNJU, LJUBAV, TRUD I ULOZENI RAD DESETEROSTRUKO!!!!!!<
>I sam se ponekad salim (a do
o znam da je tako), plemenitije, veselije, vedrije, nasmijanije i toplije dijete tesko da cemo ja i zena imati!<
>Isplati se imati dijete sa DS, i sami roditelji preispitaju u trenu svoj zivot, i zapocnu skroz novi, sa novim vrijednostima.<
>A sto se odluke o pobacaju tice, kao vjernik mogu savjetovati da svaki zivot ima svoju neprocjenjivu vrijednost.<
>Ukoliko se odlucite na porod, upoznat cete jedno novo stvorenje koje ce vas sigurno vise oplemeniti i uciniti sretnijima, nego da to predivno stvorenje nikada ne upoznate.<
>Budite hra
i, ma koliko god vam je sada tesko. <i></i>
25 svi 2006, 10:02
Quote:Nas zivot s nasom malom dorom je toliko dinamican, prepun iznenadjenja, radosti, veselja, smijeha, da ponekad sami sebi izgledamo kao nekakvi histericno nasmijani "freakovi", sto je totalno suprotno od svega sto je, kao, "trebalo biti".<
><
><
>.....tocno,tocno,tocno! <
><
><
>Quote:a VRACAJU PAZNJU, LJUBAV, TRUD I ULOZENI RAD DESETEROSTRUKO!!!!!!<
><
><
>......STOSTRUKO!!! <i></i>
31 svi 2006, 14:11
eto... prijavak...<
>osim sa ledja na trbuh, mi se okrecemo i sa trbuha na ledja od nedavno, tocnije od jucer!!!!! <
><
><
>a ovako slinimo i zvacemo keksic...<
><
>pusa svima...<
> <
> <
><
><
><
><
><
><
><i></i>
31 svi 2006, 16:28
DomiMama kako je presladak.<
> <i></i>
31 svi 2006, 16:53
ajme koji je ovo bombon od diteta <
>ma vidi mu bebele rukice za ljubljenje, pa o
azcici......... aj molim te cmokni ga 20 puta umisto mene <i></i>
31 svi 2006, 21:56
Domimama, fakat je presladak, super za okretanje, i Lara se negdje sa 7,5-8mjeseci privi puta okrenula s leđa na trbuh. Mojoj sreći nije bilo kraja. U cijeloj priči oko Larinog razvoja nekako mi se uvijek čini da sam to najduže čekala, neznam zašto. S 10 mjeseci se onda 1.puta samostalno posjela, a s 11 propuzala. <
><
>Sad će to krenuti i kod Domija, još malo pa ćete ga hvatat po stanu.<
><
>Samo naprijed!! <i></i>
31 svi 2006, 22:20
Da probam i ja.<
><
>EzCode Parsing Error:=i72.photobucket.com/album...os/DSC0057 <i></i>
31 svi 2006, 22:21
Ja to ne kužim i odustajem <i></i>
01 lip 2006, 00:49
Kako bi vec moj Jan komentirao :" tako mu njegovih rumenih o
ascica..." Dominik je za pojesti... JAN 8.12.99. VITO 13.3.2003.<i></i>
01 lip 2006, 11:38
Quote:Ja to ne kužim i odustajem<
><
>Ma nema odustajanja!!! <
><
>dakle, uploadirala si na photobucket sliku <
>nakon toga krenes ovdje replyjat - sa desne strane ti je Insert - kliknes na Image - odes na photobucket - ispod slikice koju zelis umetnuti kliknes onaj prvi Url - CTRL + C - dodjes natrag na mame i bebe - u Image liniju koja ti se otvorila kada si kliknula na Insert image kliknes CTRL + V i ok... i Add Rely - i to bi bilo to!<
><
>aj' probaj! <
><
>ak' ne ide uvijek mozes koristiti usluge moje malenkosti!!! <
><
><
><
><
><
><
><i></i>
01 lip 2006, 11:40
Fortuna, Tanja, Irena.... thanks! Bez
ige cmokamo mi njega bucka stalno... <
> <
><
><
><
><
><
><
><i></i>
01 lip 2006, 11:51
IRENA poslala sam ti poruku u inbox. <i></i>
01 lip 2006, 15:29
Mislim.....Domi Mama.....ja znam da je P 3god.starija od tvog sineka ali ovak i onak je u modi imati mladjeg muza pa se zato mi preporucamo <
><
>D je pravi mali slatkis i cestitamo na novim uspjesima,a bit ce ih jos! <i></i>
Powered by phpBB © phpBB Group.
phpBB Mobile / SEO by Artodia.