kava IV

[Plava]

I ja trebam svoje prijatelje, ali ja se više ne uklapam u njihov pogled na klasičnu obitelj, način odgoja, razmišljanja.....
Ponekad si razmišljam da ja u stvari i nemam sa njima o čemu pričati jer sam samo okrenuta svojoj djeci..ne bavim se politikom, ne radim, svi interesi su mi se okrenuli samo u smjeru kako pružiti najbolje svojoj djeci, kako naći najbolju terapiju i dali sam još nešto negdje predvidila...
Vjerujem da sam ja ustvari i težak sugovornik, ali ako sam ja prihvatila njihove različitosti očekujem da oni prihvate i mene onakvu kakva jesam, sa svim manama i lošim stranama a i ponekom dobrom....

[lulamae]

ja sam se definitivno promijenila..
a buduci da sam i relativno mlada rodila (23) mogu reci da sam odista sazrela i to na malo tezi nacin..ali,usprkos tome ostala sam iste naravi..vedra i vesela sa zdravim pogledom na svijet..drago mi je da nisam postala ogorcena i depresivna.. i od prvog dana kad sam saznala sve sto sam saznala vezano za adriana, i dalje sam zeljela imati jos djece..i jos to zelim,zapravo jedva cekam
imala sam srecu sto sam nasla predivnog covjeka koji je prihvatio i mene i adriana..i ne samo prihvatio vec bez nas ne moze..ehehe..
ali,zaista sam imala tezak prvi brak i sve sto sam morala podnijeti kroz ove godine zaista je bilo tesko jer sam bila sama..imala sam roditelje,ali svi ih imamo..voljela bih da sam mogla imati pravog muskarca uz sebe..i tako sam naucila o sebi da sam pravi borac..mozda tihi borac,ali borac..i duram i trpim dok mogu jer imam visoki prag tolerancije ali kad mi prekipi onda je stvarno gotovo..
sto se tice prijatelja..neki razumiju vise,neki manje..nekad me povrijede a da ni ne shvacaju to...s nekima se vidam vise s nekima manje..one koji su mi rekli da stavim dijete u ustanovu i da zivim dalje,nisam nikad vise ni cula ni vidjela..druge jednostavno zbog ubrzanog nacina zivota kojim zivimo,ne vidim toliko cesto premda su mi dragi..vise se razumijem s ljudima koji prolaze isto sto i ja,tako da sam stekla i nova poznanstva..mogu reci da imam svakoga za nesto nekoga za popricati o adrianu i svemu sto prolazim,nekoga za kavicu i traceve,nekoga kao rame za plakanje i tako..ostala sam dobra s nekima premda me ne razumiju kako treba ali jednostavno ne mogu jer nisu prosli sto sam ja prosla..
iskreno,nadem nacina da se opustim i ne brinem kako je adrian dok me nema jer ga uvijek ostavljam u dobrim rukama,tako da bez problema mogu otici na kavu,kino,veceru s dragim i slicno..bez imalo griznje savjesti..jer ja to zasluzujem i moje dijete zasluzuje da ima zadovoljnu mamu..samo tako moze i on profitirati..inace ni on ne bi bio dobro,da sam ja nikakva i depresivna..
uvijek sam bila osoba koja ne moze predugo sjediti na miru..tako da su mi dani ispunjeni i stalno nekam letam..ja iskreno ne znam kako itko ima vremena za gledati televiziju..(nemojte se uvrijediti oni koji stignete)..ja ne radim ali svejedno nemam vremena sjesti pred telku i pogledati neku seriju na miru..za to imam vremena samo poslije 22h ako adrian kojim slucajem zaspi ranije..

[LUMPY]

pozdrav svima

Eto napokon malo mira i tišine u mom domu , moje voljeno spava i odmara .
Danas smo svašta nešto radili, nismo išli u jaslice niti na posao jer oboje kašljemo , pa smo se ujutro izležavali valjali po krevetu odnosno Jan-Renato se valjao po meni , planinario . Klpali smo sir vrhnja špek i kuružnjak , gledali Zvonkiće , Pepu , vozili autiće po sobi . Bili u Konzumu nakupovali sve ga i svaćega igrali se u igraonici . Uh bilo je super . Mišić sad spava , poslije ide njupat rućak pa onda tko zna .

[LUMPY]

ja sam se definitivno promijenila..
a buduci da sam i relativno mlada rodila (23) mogu reci da sam odista sazrela i to na malo tezi nacin..ali,usprkos tome ostala sam iste naravi..vedra i vesela sa zdravim pogledom na svijet..drago mi je da nisam postala ogorcena i depresivna.. i od prvog dana kad sam saznala sve sto sam saznala vezano za adriana, i dalje sam zeljela imati jos djece..i jos to zelim,zapravo jedva cekam
imala sam srecu sto sam nasla predivnog covjeka koji je prihvatio i mene i adriana..i ne samo prihvatio vec bez nas ne moze..ehehe..
ali,zaista sam imala tezak prvi brak i sve sto sam morala podnijeti kroz ove godine zaista je bilo tesko jer sam bila sama..imala sam roditelje,ali svi ih imamo..voljela bih da sam mogla imati pravog muskarca uz sebe..i tako sam naucila o sebi da sam pravi borac..mozda tihi borac,ali borac..i duram i trpim dok mogu jer imam visoki prag tolerancije ali kad mi prekipi onda je stvarno gotovo..
sto se tice prijatelja..neki razumiju vise,neki manje..nekad me povrijede a da ni ne shvacaju to...s nekima se vidam vise s nekima manje..one koji su mi rekli da stavim dijete u ustanovu i da zivim dalje,nisam nikad vise ni cula ni vidjela..druge jednostavno zbog ubrzanog nacina zivota kojim zivimo,ne vidim toliko cesto premda su mi dragi..vise se razumijem s ljudima koji prolaze isto sto i ja,tako da sam stekla i nova poznanstva..mogu reci da imam svakoga za nesto nekoga za popricati o adrianu i svemu sto prolazim,nekoga za kavicu i traceve,nekoga kao rame za plakanje i tako..ostala sam dobra s nekima premda me ne razumiju kako treba ali jednostavno ne mogu jer nisu prosli sto sam ja prosla..
iskreno,nadem nacina da se opustim i ne brinem kako je adrian dok me nema jer ga uvijek ostavljam u dobrim rukama,tako da bez problema mogu otici na kavu,kino,veceru s dragim i slicno..bez imalo griznje savjesti..jer ja to zasluzujem i moje dijete zasluzuje da ima zadovoljnu mamu..samo tako moze i on profitirati..inace ni on ne bi bio dobro,da sam ja nikakva i depresivna..
uvijek sam bila osoba koja ne moze predugo sjediti na miru..tako da su mi dani ispunjeni i stalno nekam letam..ja iskreno ne znam kako itko ima vremena za gledati televiziju..(nemojte se uvrijediti oni koji stignete)..ja ne radim ali svejedno nemam vremena sjesti pred telku i pogledati neku seriju na miru..za to imam vremena samo poslije 22h ako adrian kojim slucajem zaspi ranije..

Draga !

Proćitala sam tvoj postić i moram ti priznati divim ti se , ja sm samohrana majka od dana kada se rodio moj Jan-Renato s obzirom da njegov bioliški otac niakda za njega nije ništa dao niti napravio iako je živio sa nama . Iako sama ima dosta zdravstvanih problema borim se iz dana u dan da svom amlome medenku pružim majku koju zaslužuje .
na moju žalost nema nikog tko će mi uskoćiti oko bilo čega sve padne na mene ali ok mogu ja to . Okrenula sma se vjeri i pronašla dio sebe u tome .
Ljudi koji su zdravi i imaju zdravu djecu nikeda neće znati kako je nama . Moja jedna poznanica je meni rekla da je meni pala sjekuira u med jer ima uz sebe nekog tko me voli i diže lad mi je naj gore , da ali ona nema poima i nikda neće znati kakao je to živjeti sa tri bolesti od jednom , boriti se za svoje mjestu u društvu , to samo znaju oni koi kroz to prolaze .

[MaMi]

Zapravo, u zaključku svega, čitajući vaše postove i razmišljanja mogu ponoviti ono što sam napisala i u prvom postu. Ja sam se promijenila više nego moji prijatelji jer je moj život s rođenjem moga djeteta krenuo u jednom posve drugom smjeru u odnosu na njihove živote. I, naravno, da nemamo više one iste teme i brige kao prije 20 godina i to je tako. Rješenje toga je jednostavno, bar za mene. Sada se više družim s onima kojima ne moram objašnjavati svoj život, a to su moje nove prijateljice i poznanice i tako ispunjavam svoju potrebu za druženjem. Stare prijatelje ostavljam sve više tamo gdje im je i mjesto - u uspomenama.
I na ovom svijetu vječna samo mjena jest.

[bebaimama]

Joj MaMi fakat si me rasplakala i to vjerojatno zato što sve što si rekla je istina, samo što o tome baš puno ne razmišljam, prijatelji koji su mi bliski bili su takvi i ostali i stvarno su nam podrška, a za ona površna prijateljstva više niti nemam vremena.
A ja, da promijenila sam se ali više nekako za sebe u svojim mislima i razmišljanjima.

I na ovom svijetu vječna samo mjena jest.

Uvijek je tako i bilo.