Beppa Joseph je napisao/la:u djeci koju mi ostali doživljavamo kao one s posebnim potrebama, a ne vidimo ih kao one s posebnim darovima.
hvala ti na ovim riječima,one su mi prava inspiracija u ovom,nazovimo ga tako,emocionalnom vrtuljku koji svakog dana prolazim
danas sam intenzivno razmišljala o danima kad su dečki bili bebe,koliko mi je bilo NORMALNO to što su oduvijek bili zdravi,napredni i fizički i mentalno
i sve faze njihovog odrastanja uzimala sam zdravo za gotovo,naravno ,veselila sam se njihovim malenim koračićima,prvim pokušajima komunikacije sa svijetom,prvim riječima i rečenicama,predivnim provalama koje i danas prepričavamo
ali to je taaaako ljudski,kad nešto imaš,koliko god ti mislio da cijeniš taj trenutak,kad to uvjetno rečeno izgubiš,osjećaš da nisi znao cijeniti DOVOLJNO....
baš sam danas pričala s MM-om i zajedničkim naporima pokušavali smo se prisjetiti sjećamo li se kad su dečki prvi put kimnuli glavom u smislu potvrde
i nismo se mogli sjetiti
i onda smo zašutjeli i MM kaže:zamisli da nam sad M. kimne glavom.i jedno smo drugo u očima vidjeli koliko nam se to trenutno čini daleko,svemirski daleko,u ovom trenutku neuhvatljivo
jedna mala gesta:glavom gore dolje.
i hoćeš nećeš počinju te opsjedati misli:kad će,hoće li uopće
hoću li je samo ja razumjeti ili će i drugima dozvoliti da uđu u njen mali svijet
današnji primjer:kod nas boravi naš mali rođak od nekih 12 godina i silom se hoće igrati s malenom,kao što je to već uostalom činio s drugom djecom u našoj obitelji
ali točno vidiš kako mala ne doživljava:ona ima svoje interese,ne vidi ga ,ne čuje ga.on je zove,mami,ništa.
tada me maleni upitao:zašto se ne odaziva kad je zovem imenom'
i ja nisam znala što da mu odgovorim...zna da dobro čuje,odgovor da je ona posebna i ne reagira kao druga djeca mi se čini preuranjen i ne mogu ga još u ovom trenutku izreći pred drugima,ne još,i sve što sam uspjela reći bilo je:ma ona bi se sad igrala nečeg drugog.
i baš tada u tom času osjećala sam se kao mama u onom crtežu koji je nacrtala Elizabetina ljepotuška:kao mama koja je zatvorena u srcu svog djeteta i nitko drugi ne moži ući u naš mali krug...čak sam i ja djelomično izvan njega.
koji dobar crtež....da pola sata smišljam pretočiti u riječi u kakvom sam odnosu sa svojim djetetom i u kakvom smo odnosu prema okolini ne bih bolje opisala ...ovo što je već nacrtano.
i sve moje želje sastoje se samo u želji da se taj krug oko nas,krug tog srca počne širiti i u sebe primi i druge.