Sada je: 11 lip 2026, 05:12.
Moderator/ica: nadicab





)





Hvala svima na brizi 
Najvise me zivcira ta desna noga koju i dalje baca na van kod puzanja, ne uvijek, ali cesto. A iskorak je nesto bolji, noge bude cak ponekad i ravne kad se ustane, ali je to jos uvijek jako rijetko. Na koljenima vise uopce ne zeli hodati
.

, mada ne znam kako treba biti
.




Ali barem ak niš drugo ne dižem ga iz kinderbeta zadnjih 2 mjeseca nego mu dam bočicu unutra pa si sam drži i tak natrag zaspi. Znam da to baš nije pedagoškii zdravo al već smo svi ludi od njegovog nespavanja po noći.


meni on super hoda, pa onda ono kad čučne da nešto uzme, ma super!
ne radi to sam od sebe, ali kad krenemo više se ne moramo svađati. nemamo puno prostora ali ide. ostale vježbe i dalje koma, neće i neće.
ono što sam primjetila jest da ima iskorak (što mi nije jasno- odakle mu to) ali se jako često diže na prstiće, ili prstiće uvlači pod nogu ili nu nogica leži na vanjskom rubu a ne na punom stopalu. i tako, malo se nerviramo, malo se veselimo.


A mi jos ne namjeravamo tako skoro prestati dojiti. Znam i ja iz iskustva da je lakse kad se to prekine. 
S jedne strane jedva cekam da T prohoda, a s druge strane nebi da se to jos dogodi jer lakse nam je ispravljati puzanje i dizanje nego hodanje, pa nek se on samo jos malo ucvrsti. Sad ga cesto nadjem da sam stoji negdje bez pridrzavanja. Ne sjecam se vise koliko je to daleko od hodanja.



. Ja sam sa starijom prosla nocne strahove i nikad nismo isli doktoru jer sam procitala da su normalni do 7 godina, ali izgledaju dosta zastrasujuce (sa T bi sigurno otisla doktoru zbog svega). I prosli su taman negdje sa 7. I kod nocnih strahova se dijete trese kao da mu je zima, javljaju se u prvih 3-4h nakon sto dijete zaspe, traju nekih 15-tak minuta i dijete najcesce odguruje roditelja i izgleda kao da nesto ruzno prozivljava. Nakon sto zavrsi "napad" dijete je smireno kao da se nista nije dogodilo i ne sjeca se nicega. Ne treba ga buditi jer mu to povcava sok. Je li to vase izgledalo tako nekako?




tj imamo neke vježbice ali on ih ne želi raditi. vrišti i gotovo. ja ih radim, on se opire i tako idu dani.





čini mi se kao da mu je to najlakše pa to radi.
Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju
Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.