situacije koje nas rastuže

[martina mama]

na ruganje pucam iz svih oruzja. beskompromisno, bezobrazno, da posramim protivnika i iskalim sav svoj bijes. tu nemam razumijevanja ni mrvu. sve ostalo shvacam jer ima jako puno ljudi koji nisu u stanju razumjetik, suosjecati. ima puno vise glupih ljudi nego pametnih i tu ja ne mogu nista osim okrenuti glavu i praviti se da ne postoje.

[faith]

Točno je to kako tvrdite da netko nezna kako nam priči kada vidi tvoje dijete,još pogotovo ,ako je njihovo dijete zdravo,vani se igra i skače,a moje ne,ali ipak ne mogu shvatiti ljude ,ljude koje ja nikad u životu nisam vidjela ,kako se mogu zaustaviti kod mog sina i smijati mu se u lice :"joj pogledaj ga koliki je ,a još u kolicima",da ne promisle kao prvo ,ja ove ljude neznam,gdje mi je kultura da to govorim,a kao druga ,da ipak postoji razlog zašto je to tako.

I nama se ovo događa, uvijek se nađe netko tko iskomentira takovu glupost, prije sam to još i odšutila, a sad im kažem da je vrlo neugodno komentirati veliko djete u kolicima, a ne znaju što mu je. Poslije toga će se sigurno ugristi za jezik kad im takva glupost padne na pamet.

[nadicab]

srećom do sada ja taj komentar nisam čula, samo bi djeca pitala svoju mamu "zašto je ovaj dječak u kolicima?".
Možda je to zato što se kod Denisa na daljinu vidi da on ima velikih problema

[Nuna]

Martina mama u potpunosti te potpisujem za posljednji post.Ja u principu ne reagiram na nekakve bezazlene djecje komentare,jer djeca koja budu oko moje Pepe obicno su trogodisnjaci kao i ona pa ne mogu njih bas zaozbiljno shvacat,ali glupe,zajedljive i podrugom pune komentare odrasle pametne osobe ne podnosim.Tu skacem kao lavica za obranu svog lavica.Hvala Bogu da me obdario britkim jezikom pa tocno u pravom trenutku mi dodju prave recenice za izgovorit.
Lotta stvarno mi je zao zbog tvojih glupih susjeda,ali gledaj to ovako,oni su ti nitko i nista neki ljudi koje tu i tamo povremeno sretnes na stubistu,i ako se oni ne zele druzit s vama i ne shvacaju kakvo prekrasno i posebno dijete ti imas onda su budale.
Ja sam kao cura , kada nisam imala moju kcer i nikad se nisam susrela s ovakvim problemima,uvijek kad bi u bolnicu bilo primljeno neko dijete s problemom obicno bi to bio dawnov sindrom(ja sam med.sestra) uvijek bi prema tom djetetu bila 100 puta njeznija i prema njegovim roditeljima susretljivija nego obicno.Kad vidis da ti roditelj djetea s pp uputi od srca zahvalan pogled i smjesak ,to se ne moze s nicim mjerit.Meni bi srce naraslo ko lopta.I zao mi je ljudi koji su u svom zivotu liseni takvih osjecaja.

[danijela81]

jos nekako podnosim kad bulje i komentiraju.
ali ne podnosim kad ga na glas zale i kad se izruguju.
a ne trpim kad se izruguju praveci se da ga zale. e na to ja skacem. ima samo 6 mjeseci, a vec je bilo i takvih primjera.
pitam se sto ce bit kad bude stariji i kad bude mogao razumjeti o cemu oni pricaju, ne znam kako da ga od toga zastitim.

[martina mama]

mene je danas bacilo u depresiju. dosla marta iz skole da im je zakljucivalo engleski i da je jednom djecaku iz razreda zakljucilo cetiri i da se cijeli razred onako s visine nasmijao. ja odmah na nju da je li se ona smijala i da cu joj vratom zavrnuti ako je jer da se ljudi ne mjere kroz ocjene nego kroz srce. velim joj ja da kako ce se ona osjecati kad joj zakljuci cetvorku iz hrvatskog (jer nam je to vec najavljeno). ona kaze da je to super ocjena.
sto je dan odmicao bila sam sve tuznija. pa di smo mi to i kakvi smo to ljudi kad nam se djeca smiju jer netko nema pet. da ne govorim da je to dijete super smipaticno. neki dan ga vidim kako prelazi ulicu. onaku rukom stopira auto u dolasku i onda ko gospodin predje. svi ovi odlikasi cekaju da auto prodje jer ih je netko naucio da se cesta tako prelazi. ovo dijete ima onu ulicnu snalazljivost i najvise od svih vrijeme provodi u igri. bistar je, al nema srecu da netko s njime radi. zato mu se ovi iz "bumbaka" ili ekipa odgojena uz maksimalnu podrsku i usmjeravanje roditelja na uspjeh djeteta, smiju.
onda se sjetim sebe i zelje da mi dijete u knjizici dobije tu potvrdu za ulozen trud pa se posramim. i ja odgajam dijete koje se ce nekom nasmijati kad nema pet. naravno da se marta smrzla kad je vidjela da sam ja poludila na taj komentar i pitanje je li se ona smijala. ne znam. nisam bila dovoljno mudra da presutim kako bih doznala je li se i ona nasmijala. ostajem u iluziji da je zapamtila sto sam rekla, a i dalje radim sve da i moje dijete dobije peticu. bit ce bolje.

nuna, inace, mi smo svako popodne bar uru vrimena na bacama. negdi iza cetiri i po. svratite, poznat cete nas po spokiju.

[Mammamia]

jos nekako podnosim kad bulje i komentiraju.
ali ne podnosim kad ga na glas zale i kad se izruguju.
a ne trpim kad se izruguju praveci se da ga zale. e na to ja skacem. ima samo 6 mjeseci, a vec je bilo i takvih primjera.
pitam se sto ce bit kad bude stariji i kad bude mogao razumjeti o cemu oni pricaju, ne znam kako da ga od toga zastitim.

Na žalost, mislim da ih ne možemo zaštititi od takvih stvari, a možda i ne bi trebali. Trebamo našu djecu pripremiti na to da će sretati svakakve ljude, ali da mišljenje i neznanje tih ljudi nije i nikad neće biti mjerilo njihove vrijedosti (naše djece). Oni su potpune osobe, drukčije od ostalih, ali ne i manje vrijedne. U mnogo slučajeva ljudi s poteškoćama budu i bolji i suosjećajniji i uporniji i marljiviji od "običnih ljudi" jer su se naučili boriti za svaku stinicu, koju ostali uzimaju zdravo za gotovo.
Potpuno te razumijem, i ja bih htjela zaštititi moju Margaritu od svega lošeg, ali mislim da joj time ne činim uslugu. (Usput, pokušavam zaštititi i Mihaelu, koja nema nikakvih poteškoća, ali na njoj već vidim da sam joj samo odmogla tom pretjeranom zaštitom.) Najbolje što možemo je, da ih odgajamo tako da prihvate svoje nedostatke i nemogućnosti, da ih nauče možda čak i preokrenuti u prednost, da imaju dovoljno samopouzdanja da ih takvi komentari ne slome. Zabolit će, to je sigurno, ali neće ih slomiti, ići će dalje uzdignut glave, jer će znati da su to komentari iz neznanja i da nemaju veze s istinom.

Eh da, to ovako zvuči super, ali u sebi vrištim, jer ni sama ne znam kako to sve postići. Valjda to treba prolaziti korak po korak, bez puno razmišljanja o budućnosti, jer ionako ne možemo znati što sutra donosi.

[Lotta]

oni su ti nitko i nista neki ljudi koje tu i tamo povremeno sretnes na stubistu,i ako se oni ne zele druzit s vama i ne shvacaju kakvo prekrasno i posebno dijete ti imas onda su budale.

Nuna hvala ti puno

mateja, endi, rastuzile su me vase price i situacije s kojima ste se susrele, bas je tuzno da uz svu brigu i bol koju covjek prolazi ,nigdje ne nailazi na ljudskost, prihvacanje, a kamoli podrsku..
ja sam isto vec pisala kako su me bacili iz takta komentari nepoznatih ljudi, i ne mogu vjerovati kako se uopce netko usuduje komentirati tebe a da te vidi prvi puta u zivotu..ja sam prvi puta ostala tiho jer sam bila zatecena, drugi put vise nisam.
inace nisam prkosna ni svadljiva po prirodi, al nekako covjek kroz cijelu tu pricu poprimi drugaciji karakter i postane onakakv kakav nije mislio da ce ikad biti.cijela ta situacija me nekako izucila da se borim za svoje dijete, pa ako treba da i napadam (verbalno mislim) one koji su to i zasluzili..

[Nuna]

Martina mama,svakako cemo ako uspijemo jedno popodne doc do Baca da vas upoznamo,bas super da uspijete tako se izgustirat na pjesku.

Lotta,nema na cemu,i kad ti bude tesko ili te uhvati depra sjeti se toga i glavu gore.

A sada necu ispricat situaciju koja me rastuzi,nego nesto sta je moja kcer sinoc izvela pa sam se na kraju smijala jer vise nisam znala ni sama sta bi.Dajem ja njoj veceru na balkonu kad odjednom pogledam nesto prema dolje,kad ono 2 kata ispod mene,na tudjem balkonu nove Valek cipelice u tudjoj palmi.Ja amo sta se nisam unesvjestila.Zvonim na dvoja vrata nema nikoga kuci,napokon neka zeni otvori i dozvoli mi da se preko njenog balkona popnem na taj do nje i dobavim cipele.Ja se popela kad ono balkon koji meni treba nije do nje nego 2 balkona udaljena.I tako ja cekam,cekam da se vlasnici stana vrate kuci i oko 22 h ponovo pokucam.A kaze meni zena-Cekala sam kad ce netko vise doc po te sve stvari. Ja sad pojma nemam o cemu ova govori i mirno cekam da mi donese cipele.Cure moje,ova vam je meni donila punu kesu,igracaka,loptica,stipalica,duda i Valekice.Zamislite sramote,ja se zahvalim i dodjem kuci.A moje zlato ce meni-Bravo mama sve si moje igracke donila- Ona je to kontinuirano bacala ko zna koliko dugo ,a zena skupljala i srica da sam cipelice vidila jer ne znam sta bi da ih je zena makla i spremila u kesu prije nego sam ih ja skuzila.A ja se verala po tudjem balkonu...................

[faith]

Joj Nuna da mi te bilo vidit kak se penješ po balkonima , mogla bi pitat Valekicu da napravite reklamu kud se sve mame penju po cipele . A žena koja je skupila punu vrećicu je zakon, pa mogla je nešto reći ako vidi da nisi skužila da djete baca stvari dolje.

[Nuna]

Faith nasa ti zgrada ima 6 katova,tako da zena vjerovatno nije mogla kuzit otkud sve to pada,ali sreca da nitko nije bio na balkonu kad su Valekice pale jer bi ubile koga,teske su ko olovo.Mislim da su mi cipelice uz moju Pepu i muza ocigledno najvaznije u kuci kad preskacem balkone bez problema radi njih.

[faith]

Ma ti si super mama, letiš za valekicama preko balkona.

[lulamae]

nuna,ova tvoja pricica me stvarno nasmijala..mogla sam si predociti cijelu pricu i stvarno si predobra

[Nuna]

Sad cim nam netko dodje doma moja Pepa kaze-.,Mama,pricaj ono o cipelicama,.- Ona cila ponosna sto je bas ona ta koja je izazvala cijelu frku.

[suzaks]

Evo iz topića 'Situacije koje nas rastuže' ispalo...
Pepa nas razveselila....
Svaki put kad sjednemo na balkon zezemo se gdi su nam Valekice - da ih zapndrčimo na koji balkon....Čekamo doduše nove, pa će bit slađe!

[Nuna]

Ne mogu vam opisat koliko mi je drago da vas je nasa balkonska avantura razveselila i stosmo bar na tren promjenili boje ovog topica..........

[Crvena]

Mene rastuži kad dođe kraj dana i kad zbrojim što je sve malac pojeo i navučem oko 200-250 mL ukupno: i kašice, i mlijeka...
Pogotovo ako je takav dan da se tome doda da je Principessa popušila neku zajedničku aktivnost jer sam se natezala s malcem oko klope pa nismo stigli otići vidjeti onu super vestu/prošetati/sjesti u Vincek/....
Jučer me mama pitala "Pa ima valjda 6kg?" "Nemam pojma, ne usuđujem se razmišljati tako optimistično", odogovorim ja. "OPTIMISTIČNO???", zapanjeno će ona, "Pa on će za par dana 8 mjeseci!" A znam, znam

[nadicab]

Crvena, moj je Denis isto jako malo jeo - pa i danas je tako. Eno ga, dugačak crvić i težak oko 22kg s 9 godina.

[Djeni]

Lana ce uskoro 6 g i ima 13 kg. Kad je zavrsila na respiratoru prije 3 g izgubila je 2 kg od silnih proljeva od atb. Pila je svasta od napitaka, stavljali smo i maltodextrin, pa n ista. Dobivala bi jedan dan, drugi pala. Doduse ima 2 rupice na srcu i problem sa kisikom pa nije cudno.

[matea_vu]

LANA držimo vam fige da Lana bude dobro

[flipper]

evo mene je jučer rastužila jedna situacija.... prijateljica mi priča za svoju prijateljicu i njezinu curicu.... riječ je o tome da curica ne priča ( 3 godine ) i do sada je bilo onako ... ma bude ... biti če sve ok... nije ništa za zabrinuti.... sve dobronamjerni savjeti....
krenuli sa pretragama i dosta toga izašlo na površinu, među ostalim psiholog ih dosta uplašio tj. curica treba puno pomoči u svome razvoju ( tako da su sada roditelji zbuljeni, uplašeni, sa sto pitanja.... uostalom kao i svi mi na početku)
a komentar ove moje prijateljice je; "... eto im sada, kao sve ok a ipak im kčer nije u redu... aha, eto im... pa ja sam rekla da nevalja...." nema smisla da pišem daljnje nebuloze

zašto nažalost moraju biti takvi komentari na posebnu djecu
pogotovo u manjim sredinama kao što je moja, vjerujte mi da je to tabu tema ...

[Nuna]

Mene isto rastuze takvi grozni komentari,a najgore mi je kad ih cujem od meni bliskih osoba koje imaaju svoju djecu,nije mi jasno da ih nije strah tako razmisljat o drugima a kamoli to naglas izgovorit.Mislim da svaki roditelj(pod uvjetom da je mentalno i svakako drukcije zdrav)misli sve najbolje svom djetetu i pred nekim stvarima zatvaraju oci misleci da ce se same rjesit,nazalost ne bude tako,svi smo mi ovdje svjedoci tome.........Zao mi je tih ljudi,jer znam kako smo mi bili jadni i zbunjeni u pocetku,nadam se da ce im sve bit ok,,,,,,,,,,,,,,

[matea_vu]

flipper to što pišeš je strašno ,neznam zašto su ljudi takvi pa zar se ne boje da bi i njima se moglo dogoditi nešto
slično imamo i mi takvih nazovimo prijateljica al to su ljudi koji se hrane tračanjem i nemaju svoj život i njih bi
trebalo stvarno žaliti mi imamo susjeda od 8 god i sad je jadničak tek počeo koju rječ izgovarati ,pa molim sve mame koje imaju zdravu djecu nek se zamisle jer bolest nitko nije tražio nego mu se desi .
velika pusa svoj djeci a posebno djeci s potrebama

[abegi54@htnet-dsl]

Ma ti stereotipi me izluđuju, ali ja se nekako postavim da pokušam tim ljudima objasnit što je to i kako se desilo pa ih u startu razoružam. Najviše mene pak boli kad vidim dotične liječnike da imaju predrasude puno više nego neke ljude. Ljude koji to tako gledaju su za mene ograničeni ljudi, međutim naše društvo je općenito ograničeno i to se definitivno nikad neće promjenit, kod nas ma čim si malo drugačiji od drugih si već stigmatiziran. Ma fuj meni se to jednostavno sve gadi. Ja se okružim ljudima koji mi pašu i to je to, a da neke situacije bole e bogami bole i uvijek će kao i sve nas.

[MAJA Skopje]

A sta vise reci. Sve ste rekle.
I dan danas ljudi bulje u moje djete jer ono ,,cudno" hoda.
A ja na to buljenje odgovorim buljenjem direktno u oci. Pa onaj koji bulji usrami se i spusti pogled dolje.
Ono sa kolicima smo imali dugi niz godina i jedva preziveh. Sada je druga faza, zasto ne trci, zasto je spor. Sve ja zasto ako nisu kao ostali. ???

[breg]

Mislim da je to stvar opće kulture.
Ti možeš samo jednim pogledom vidjeti o čemu se radi.
Pogotovo mi mame koje imamo takvu djecu.
O buljenju mi je svaki komentar suvišan,a da ne govorim o "dobro namjernim savjetima iz tramvaja".O tome bi mogla napisati knjigu.
Znalo mi se desiti da me neki roditelj diskretno pita ali to je samo zato što ima takvo dijete.
Naravno da sam i ja tako neke pitala, čak smo postali i prijatelji. I takva prijateljstva mi puno znače.
Svim mamama i dječici s pp

[matea_vu]

i ja šaljem veelikuuuuu svim mamama i djeci s pp

[mamashnita od noje]

mene danas malo ubilo u pojam. i znam da se na tamo neke ljude koje vidim sad i nikad ne bih uopce trebala obazirati, ali svejedno me stiltalo jako.
i onda sam jos bijesna na sebe zbog toga.

[martina mama]

ja sam u subotu imala veliku proslavu 20 godina mature. bilo nas je devet razreda i jako sam se veselila proslavi. nekako sam tu zabavu shvatila kao priliku da vidim sve te drage ljude i da se jednu vecer druzimo za dobra stara vremena. prilika je to dakako da se postave i dobitna pitanja tipa jesi li zavrsila faks, jesi li se udala, ako jesi, koliko djece imas, gdje radis i koji si uspjeh postigla u karijeri.
ne kazem da me to pitao svatko, ali dosta njih je. prvo mi je bilo zabavno ljude zbunjivati odgovorima jer od odlikasa kakav sam bila svi imaju ista ocekivanja. ajde, sva pitanja su mi isla, ali ovo o karijeri mi je bilo smijesno pa sam se malo igrala i odgovarala tipa da, odlazim na posao. pa me pitaju a sto radis, a ja velim opet da ne radim nego tamo samo boravim dok mi je dijete u skoli i da mi je tesko opisati kako mi tamo vrijeme prodje, ali da prodje. onda opet pitanje, ma kao znam da odlazis na posao, ali koje ti je konkretno radno mjesto. onda ja velim da nemam konkretno radno mjesto jer da mi stalno mijenjaju naziv, a da ja opet tamo samo odlazim. pa onda sto konkretno radis. to je pitanje omiljeno ljudima moje struke jer valjda misle da radim nesto vezano uz struku....
bio je jos jedan lik tako kao ja koji isto samo prica di malog voza, s treninga na trening, iz skole, u skolu, a nitko nije uspio dobiti odgovor sto radi. a tip ne radi nista vec zadnjih pet godina. i to vec svi znaju. da ne kazem da smo jedino on i ja crni ko ugljen. ostali, premda ih je vecina u splitu, ipak nisu jer se valjda ne stignu suncati.
a o tom liku uglavnom kruzi prica da je puko i ostavio se posla i karijere. sad ce i o meni tako poceti prica, premda sam rekla da imam jedno dijete i to zato sto je dijete s pp, ali to valjda nikome nije razlog da ne brijes na karijeru.
u neko doba sam to prepricavala prijateljicama s kojima sam odrzala kontinuitet druzenja pa im je sve jasno pa smo se tako smijale kako smo nas dvoje ista klasa. svak propuva na svoj nacin, a ja jos uvijek tvrdim da smo jedino nas dvoje normalni. to uglavnom izazove salve smijeha, ali ljudi ne znaju da ja to stvarno mislim.

[martina mama]

ipak, jedna me stvar posebno dirnula. imali smo kolegu koji ima diparezu, jako je slabovidan i nagluh pa je svojedobno nosio one ortopedske cokule iz dinare, naocale velicine televizora i debljine odeblje knjige i poveliki slusni aparat. danas je ozenjen, ima dvoje djece, radi i zavrsio je ekonomiju. vise ne nosi cokule, ima naocale modrene kao i vecina nas sminkera s malim dioptrijama, slusni aparat mu je nevidljiv i najveseliji je od nas.
do mene je sjedila jedna meni puno draga profesorica koja nam je predavala pascal sve cetiri godine i koja mi je pricala njeno vidjenje njega i njegovog truda koji je ulagao da bi opstao u miocu i konkurirao nama bez poteskoca. bilo mi je strasno drago vidjeti da je to netko uocio i da cijeni taj trud. zena mi na kraju veli: ma znas, sve te vase skole i sva znanja, nista to nije vrijedno kao njegov trud i zelja da bude kao vi. vama je bilo normalno da ste odlikasi, a on se zato borio. zato danas to zna cijeniti, a vi to mozete nauciti jedino uz vasu djecu ako imate srece da i imate djecu kao tvoja marta.