Martina mama što te briga što govore drugi...ti "drugi" će govoriti makar o bilo čemu....a najvažnije je da si ti htjela i odlučila imati još jedno dijete i to je potpuno normalna stvar o kojoj nitko nebi trebao raspravljati...
Ja sam imala prve dvije trudnoće rizične ali je sa djecom bilo sve ok pa sam se odlučila na treće dijete i nisam uopće razmišljala dali će sve biti dobro (negdje u trudnoći me uhvatio neki loš predosjećaj jer sam imala strahovit tlak i nisu ga mogli spustiti) ali moje dijete je bilo željeno i to je najvažnije....a ono što moji "drugi" pričaju da nisam trebala roditi i da bi trebala tužiti doktora što mi nije prekinuo trudnoću...to mi je smetalo onda kad sam rodila i bila u depresiji a sada više na to ne obraćam pažnju...
I nemogu reči da ti se divim što si kao ipak odlučila još roditi ( u onom smislu kao da izazivaš a znaš kako je Marta prošla) već mogu reči da ti se divim što si izvrsna majka svom djetetu sa pp....što poduzimaš sve u tvojoj mogućnosti i što si se odlučila još jednom djetetu pokloniti ljubav i dio sebe....
Od kada sam rodila svoju djecu a pogotovo Domija....uvijek razmišljam koji mi je bio najsretniji trenutak....i znam da su to dva trenutka za svako dijete....onaj trenutak kad sam osjetila da sam trudna (za svakog sam znala već prije testova) i rekla to sm-u.....i onaj trenutak kada sam ih na rukama nosila u crkvu na krštenje....za mene su to trenutci nad trenutcima i da mogu.....rodila bi još....
Mi smo damas kod kuće jer nam je teta zauzeta...pa ćemo sutra u vrtić ako se jače ne razbolimo...Domiju curi nos ali nema temperature....popodne ćemo samo kod logopeda...
Gita nas je jutros probudila...laje ko sumanuta već od 6....stavila sam jastuk preko glave ali svejedno sam ju čula....valjda joj ne paše pomicanje sata pa ženska traži društvo ranije...
Inače Domi je poludio za kompjutorima i igricama...valjda vidi brata i sestru (i mene

kako tipkam)...pa dođe upali komp pa postišće sve moguće tipke koje sa daju stisnuti pa ga moramo restartati ....počeli smo gasiti komp na produžnom kablu da ga nemože upaliti jer klasični načini ne pomažu,....a danas ujutro on pokušava upaliti komp, pa neide, pa gleda, zove tatu u pomoć a tata gleda i ne poduzima ništa(misli si napokon sam uspio ugasiti komp a da ga Domi ne uključi), a kad ono IZNENAĐENJE...Domi se sagne pod stol i nađe produžni kabl i uključi na njemu i onda upali komp.....

mm-u se digla kosa na glavi i viče "ne vjerujem, ne vjerujem"....he he pametno je naše dijete...sav je na mamu

.....