situacije koje nas rastuže

[suzaks]

ma znas, sve te vase skole i sva znanja, nista to nije vrijedno kao njegov trud i zelja da bude kao vi. vama je bilo normalno da ste odlikasi, a on se zato borio. zato danas to zna cijeniti, a vi to mozete nauciti jedino uz vasu djecu ako imate srece da i imate djecu kao tvoja marta.

Nazdravljam ženi!
E, ovo me podsjetilo na našu proslavu (završetka srednje...)...sjedi raska kraj mene - inače vrlo jedna prekrasna osoba - vrlo nam je bila ko mama - al onak pravedna - bez uplitanja kad nije trebalo, s upletanjem kad je , s osmijehom za svaku malu stvar....
Ali u smislu uspjeha stvari su već konzervativnije....
Pa veli mi ona u jednom tenutku - 'Evo, gledam vas, svi ste USPJELI u životu!'...A pitam ja nju 'A kaj je to USPJEH?'
Žena se malo zbunila, al veli 'Pa ono - svi ste završili fakultete, svi ste na dobrim radnim pozicijama, neki i na malo jačim...'
Velim ja - 'Ja to ne smatram uspjehom....jer svaka mala životna situacija može biti uspjeh ili neuspjeh....tu smo svi došli sa maskama - lijepo uobličeni za tu prigodu...!'
Tak da je ta vanjština samo IMAGE!

Ispod maske kriju se oni stari ljudi - neki s kojima možeš uspostaviti konekciju bez formalnosti...
...al to je u svim stuacijama životnim...i sa svim ranijim i kasnijim ljudima koji dolaze i odlaze u život...naš...

Nekad si doista želim da kao obitelj imamo sposobnost kreacije 'boljeg' imagea nego nam je...jer život nas je nagonio da funkcioniramo po principu 'iz dana u dan'...bez planova....jer kad kreneš planirat - već sutra ti se može promijenit...tak da potrebe za imageom NEMA...samo gola relanost...i mi zaglavljeni u nju...

[martina mama]

meni je bas bilo drago sto zabava nije bila usiljena i sto nije bilo puno pitanja o uspjehu. dobro je to i sto kolegama iz razreda ne mozes lagati i pravit se neka faca jer se kroz sve te godine skole nekako ljudi pokazu u pravom svjetlu pa glumljenje neke velicine i uspjeha ispadne nakaradno.
naravno da za uvod u konverzaciju pitanja ne mozes izbjeci, ali split je mali grad i sve se zna.
meni je vise smijesno ako od mene netko ocekuje uspjesnu karijeru, jednako kao sto je mojim neudatim prijateljicama smijesno ako netko ocekuje da se udaju, jednako kao i onima koje su udate i nemaju djecu pa netko od njih ocekuje da imaju djecu.
naravno da od dobrih djaka ocekujes i uspjesnu karijeru, ali ja zaista u svim tim pitanjima nisam osjetila nimalo zlobe, potcjenjivanja. to je zivot i zivot sam pise price. zapravo je super vidjeti kako su neki tada jako losi djaci napravili karijere. jedan nas kolega je direktor erste banke, a pucali smo od smijeha na njegove dvojke u dnevniku. najimucniji kolega je kapetan duge plovidbe i zaradjuje mrtve novce, a nije uopce s nama maturirao jer je imao popravni iz matematike.
s druge strane ima nas 5,0 koji smo sve bacili u drugi plan. nisam ja jedina. velika je to generacija i ima svakakvih sudbina.
mi smo svi nekako bili povezani i dan danas se pomazemo. recimo, martu je kod ove uciteljice ugurao nitko drugi nego jedan moj kolega iz razreda. njemu je bilo normalno i drago da mi moze pomoci. ne znam kako bi sve ispalo da nije bilo njega.
prve savjete vezane uz dijete s poteskocama mi je dala moja kolegica iz razreda do mene s kojom sam se nasla u istoj sobi u rodilistu. njen muz je na dobroj poziciji i pomagao mi je da mi ne daju otkaz u firmi jer bi ovi to najradje bili napravili.
mene isto cesto zovu moji kolege i traze da im pomnognem rijesiti neke stvari unutar moje firme. nikad nikog nisam odbila i uvijek sam se trudila pomoci.
drago mi je da postoji ta solidarnost unutar generacije bez obzira znas li nekog osobno ili ne, jesi li se s njim direktno druzio ili ne.

[lulamae]

ipak, jedna me stvar posebno dirnula. imali smo kolegu koji ima diparezu, jako je slabovidan i nagluh pa je svojedobno nosio one ortopedske cokule iz dinare, naocale velicine televizora i debljine odeblje knjige i poveliki slusni aparat. danas je ozenjen, ima dvoje djece, radi i zavrsio je ekonomiju. vise ne nosi cokule, ima naocale modrene kao i vecina nas sminkera s malim dioptrijama, slusni aparat mu je nevidljiv i najveseliji je od nas.
do mene je sjedila jedna meni puno draga profesorica koja nam je predavala pascal sve cetiri godine i koja mi je pricala njeno vidjenje njega i njegovog truda koji je ulagao da bi opstao u miocu i konkurirao nama bez poteskoca. bilo mi je strasno drago vidjeti da je to netko uocio i da cijeni taj trud. zena mi na kraju veli: ma znas, sve te vase skole i sva znanja, nista to nije vrijedno kao njegov trud i zelja da bude kao vi. vama je bilo normalno da ste odlikasi, a on se zato borio. zato danas to zna cijeniti, a vi to mozete nauciti jedino uz vasu djecu ako imate srece da i imate djecu kao tvoja marta.

ovaj zadnji post mi je prekrasan..stvarno je rekla bit svega..

[Fortuna33]

jako me rastuzija dogadaj proslog lita kad san na rivu sila sa bratom i sinom a zakoniti nas je isao slikati. klupa na kojoj uglavnom side nase zene/babe i na kojoj ima mista za najmanje 10 ljudi je odjednom se ispraznila sta je djelovalo ko da su se pripali da ce biti zarazeni ( sicate se da sam vam pisala o tome i sliku okacila).
bas me to rastuzilo, pogotovo nakon cijele godine provedene na poslu u specijalnoj skoli u svedskoj gdje svaki dan sam u kontaktu sa okolinom zajedno sa djetetom koji ima vidljiv ili nevidljiv nedostatak i nikad nisan dozivila takvo micanje od "moguceg izvora zaraze".

[faith]

Fortuna sjećam se toga, ma samo da smo bili bliže, mi bi napunili klupu, trebala bi nam i druga da svi stanemo.
Mene to isto jako rastužuje, a najviše me smetaju sažaljevajući pogledi, nekako mi se čini da su ljudi u uvjerenju da bi nas trebali gledati sažaljivo. Glupo ali tako je. Sad sam opet u fazi kad se pitam zašto je to tako zatucano kod nas jer sam bila u Engleskoj i tamo je tako normalno isprepleten život osoba s posebnim potrebama, mora da su me gledali ko luđaka kako sam oduševljena što ih vidim po cesti . Ma baš me briga, ja sam uživala gledati kako im je omogućen normalan život, kako mogu ući u baš svaki dućan, u kafić, kako se normalno snalaze u šopingu ( u robnim kućama su svi štenderi postavljeni tako da se između njih može proći tako da osoba u kolicima ne mora ići samo po sredini dućana), a vidjela sam i puno downića po vani, kupuju ljudi, sjede u kafićima, stvarno kao da si na nekom drugom planetu. I nikakvih začuđenih pogleda (osim mojih, i širokog osmjeha na usnama). Znam da sad zvučim kao da sam bila u inspekciji ali puno više primjećujem sada kad se susrećem s takvim nebuloznim problemima doma. Živim u nadi da će se kod nas sve to promijeniti s vremenom.

[nadicab]

faith, to mi daje nadu i polet
Bili u nedjelju u ZOO, nosili medu na evidenciju za neki rekord. I vraćamo se maksimirskom šetnicom, te neki malac od jedno 6 godina naglas komentira mami: "vidi kako se ova velika beba vozi u kolicima". Čekala sam Denisovu reakciju.
On je bio jako iznenađen i čudio se kako je taj mali njega, pazi, njega s 9 godina mogao proglasiti - bebom. Pa smo se na kraju svi smijali i definirali kako malac ide u vrtić, a ne u školu kao Denis i zato pojma nema.

[Mammamia]

Da, taj malac ima samo 6 godina, ali mene pogodi kad roditelji svojoj djeci govore za Margaritu da je beba. Zna se desiti da se neko dijete od godinu-godinu i pol dere u kolicima i hoće van, a onda mama ili tata na to pokažu na Margaritu i kažu "vidi kako ova beba ne plače u kolicima". Znam da je ona sitnija od prosjeka, ali čak ni tad se više ne može reći da je beba. Prije si se i mogao zabuniti, ali sad se već vidi da je starija. Ali što se čudim,ako je Denis bio proglašen za bebu, a očito to nije.... ljudima je valjda i sedamdesetogodišnjak beba ako je u kolicima. Ponekad pošizim i kažem da nije beba nego ima cp i ne može hodati, onda ljudima uglavnom bude neugodno, ali većinom šutim, nasmiješim se i odem dalje. Ima dana kad me te stvari više pogađaju. Zapravo znam da većinom ti komentari nisu zlonamjerni, ljudi jednostavno ne razmišljaju i bubnu.
Mene je nekidan izenadila prijateljica koja je pričala o nekom djetetu s poteškoćama i skoro u svakoj rečinici je to dijete dobilo epitet "jadan". Iznenadila me, jer se često viđamo i prema Mardži se nikad ne odnosi tako sa sažaljenjem, nego najnormalnije. Dobre smo, pa sam joj mogla reći da ne treba sažaljevati ni drugu djecu bez obzira na poteškoće, nego ih prihvatiti takve kakvi jesu.Počela se ispričavati i rekla da za Mardži nikad ne misli tako i da se uz nju naučila malo drukčije gledati na djecu s pp. Dobro je znam i znam da nije mislila ništa loše, nije htjela nikog podcjenjivati, nego bi htjela da sva djeca mogu biti potpuno zdrava i raditi sve kao i svi njihovi vršnjaci. Samo to nije znala drukčije reći.

[abegi54@htnet-dsl]

Joj ljudi moji bojim se da kod nas to nikad neće doći da se na naše klince gleda kao nešto najnormalnije.I ja sam živjela 5 godina u Munchenu i tamo kao što kaže faith se najnormalnije odnose prema ljudima sa invaliditetom a da ne govorim o djeci.Kod nas me najviše živcira ta riječ jadni, ma dođe mi da iskočim iz kože kad to čujem.Ma što možemo nemožemo mjenjati ljude bar ne u onolikoj mjeri u kojoj bi htjeli ali zato kad god sam u kontaktu s nekim e tu onda pokušavam objašnjavati.

[faith]

On je bio jako iznenađen i čudio se kako je taj mali njega, pazi, njega s 9 godina mogao proglasiti - bebom. Pa smo se na kraju svi smijali i definirali kako malac ide u vrtić, a ne u školu kao Denis i zato pojma nema.

Opet moram ponoviti da je Denis prava mala pametnica , stvarno su ljudi smješni.
Nevjerovatno je kako ljudi ne žele objašnjavati djeci da postoje velika djeca u kolicima i zašto je to tako. Najlakše je zatvoriti oči.

[noddy]

On je bio jako iznenađen i čudio se kako je taj mali njega, pazi, njega s 9 godina mogao proglasiti - bebom. Pa smo se na kraju svi smijali i definirali kako malac ide u vrtić, a ne u školu kao Denis i zato pojma nema.

Opet moram ponoviti da je Denis prava mala pametnica , stvarno su ljudi smješni.
Nevjerovatno je kako ljudi ne žele objašnjavati djeci da postoje velika djeca u kolicima i zašto je to tako. Najlakše je zatvoriti oči.

Da,mene uvijek fascinira kako Denis reagira jako zrelo i razborito.Svaka čast roditeljima na odličnom odgoju.
ne samo da roditelji ne žele objasniti djeci ,već mi se čini da ni sami oni ne žele naučiti malo više o nekom problemu.
Mene iskreno najviše smeta nerazumijevanje ljudi koji su u našoj blizini i koji jako dobro poznaju moje dijete ,ali ne oni samo vide njegove slabije strane,a sve ono u čemu je jako dobar (a ima toga podosta ) nikad neće niti spomenuti.Ali ja sam takve ljude odavno prekrižila.
svoj našoj djeci

[lulamae]

fortuna,sjecam se toga..tuzno..pretuzno..
ja nisam vidjela kako je to negdje vani ali kad cujem od vas,zvuci ko neka utopija..faith,mogu si zamisliti kako si smijesna bila i koliko te to stvarno iznenadilo,nakon nase svakodnevice,ali i ja bi tako reagirala..
nadice,super ste to odreagirali..i nemam nis novo za reci sto vec nije receno..djeca ne znaju jer im ni roditelji nisu objasnili niti ih odgojili..ah..

[flipper]

ah .... tužno, tužno sa čime se suočavamo i borimo a boriti čemo se i dalje ...

evo mi nakon obavljenih hrpu raznih pretraga i nakon magneta mozga koji je bio uredan , nedavno smo radili spektroskopiju magneta mozga i nalaz nije uredan i sada još moramo neke pretrage obaviti samo čekamo da nam doktorica napiše koje
ali ono što me jako rastužilo je to da kada sam zvala u bolnicu za nalaz sestra mi je rekla da nalaz nije normalan i da prvo trebam razgovarati sa doktoricom da če mi ona sve objasniti što i kako dalje....
uglavnom čim sam čula kakv nam je nalaz nisam na prvu reagirala na sestrine riječi nalaz nije normalan.... pa zar je to riječ koja se upotrebljava za očitanje nalaza???.... valjda mi je mogla reči nije uredan, nevalja, ima promjene ili tako nešto ali gdje mi ide tako nešto reči za magnet mozga... i tada nije bilo doktorice na odjelu več da za razgovor nazovem drugi dan .... možete si misliti u kakvom smo stanju bili taj jedan dan ali nakon razgovora sa doktoricom koja mi je imala strpljenja sve ljepo objasniti preko telefona sada smo ok .
a druga situacija taj dan... baš kada sam završila razgovor sa sestrom došao je mm kuči ranije sa posla jer mora odvesti auto majstoru na popravak, ja mu kažem novosti , popričamo, pustimo koju suzu, smirimo se i piči on dalje kod majstora... kada je čovjek vidio snuždeno lice mm-a pitao ga je šta je ... muž mu kaže ... a našeg majstora stegnu emocije i rasplače se .... ( inače se poznamo ) . eto od koga se najmanje nadaš čovjek pokaže ljudskost, otvori srce...

[lulamae]

pa to je strahota!da nalaz nije normalan!!ko je uopce ona da ti govori ista o nalazu kad ocito nije strucna..trebala ti je reci da je nalaz gotov ali da ces o tome razgovarati s doktoricom a ne bezveze te muciti i to s takvom izjavom..mogu si misliti kakav ti je taj dan bio..
a ovo za majstora..nikad ne znas ko ce kako reagirati i kako to koga potrese..eto..
nisam na kraju shvatila sto je zapravo s tim nalazom...sto nije bilo u redu? i sto je to spektrosopija magneta?

[flipper]

to je isto MR mozga ali ima više tehnika snimanja i to je jedna od tih.
radiolog je napisao da su potrebne dodatne pretrage a sada još čekamo mišljenje naše neuropedijatrice da vidimo što čemo dalje ... to nam je ustvari prvo ozbiljno snimanje, pretraga a da nalaz nije uredan pa me sada malo ulovio strah...

[enđi]

Curke vidim da spominjete da ste bile na MR-u,nas to čeka u srijedu u poliklinici Neuron,ono što mi zanima ,tamo su mi rekli da moramo sami donijeti klizmu sa sobom ,ako nam dijete ne bude mirno,zvala sam ljekarnu na Docu,klizme dođu oko 150 kuna,e da,zaboravila sam ono najbitnije da taj MR plačamo mi,dali je netko bio u ovoj poliklinici,te dali su oni morali donijeti još i klizmu sa sobom ili su im pak oni to sredili ,jer nije malo kada 2.000 kuna iskeširaš,jel da!

[martina mama]

mi smo isto frisko iz lodnona i bas ovo sto kaze faith, nevjerojatno je koliko se tamo vodi brige o svima koji iz sebi svojstvenih razloga nisu isti. mi vise nemamo problema s kretanjem, ali nas zadivljuje red koji vlada medju ljudima. dosta smo bili po raznim igralistima i parkovima. ma ne mogu vjerovati kako djeca strpljivo cekaju da se marta sama popne sve di treba. nema onih koji idu preko reda i to se uci od malih nogu. marta se u nekom marku penjala na gusarski brod po nekom konopu s mrezom. iza nje dijete od godinu i po dana, nije starije. pokusava ne postivati red i ne cekati, ali ga majka samo uzme i vrati u red.
u busevima svi cekaju da marta sama udje i jos joj se nasmiju, onda cekaju da sama zasvira onaj oyster kao kartu za prolaz. nitko se ne buni sto joj treba vise vremena nego drugima. u tubeu isto obavezno doleti neki onaj barba sto ima karticu da se vrata ne zatvore odmah jer ova hoce proci tamo gdje svi prolaze, a ne na ulaz za majke i djecu. i to je tamo normalno.
bili smo i u legolandu u kojemu je sve prilagodjeno djeci u kolicima.
a onda se vratimo ovdje, zakurimo i nakon par dana u kuci, krenemo na trampulin. marta se sva iznervirala da su je djeca tukla, gurala. i da zasto se u londonu ne guraju, a ovde takav nered. nije moje zapazanje, nego njeno.
faith, jeste li mozda bili kod hilery?

[veky32]

prijateljica koja zivi u rijeci mi je pricala da joj je mali u vrticu ucio o djeci sa pp.
mislim da su imali slikovnicu, neke razgovore ili slicno na tu temu, pa se nadam da ce malo po malo da se i ovdje ljudi upoznaju sa djecom i ljudima sa pp

da nece biti nepoznanica
da ce znati kako se ponasati

nadam se da ce biti bolje
ali onda se sjetim da smo ipak mi samo balkanci, tesko je promjeniti ovaj mentalitet

puno toga ovisi o obitelji

[faith]

faith, jeste li mozda bili kod hilery?

Nismo na žalost, to mi je u planu ali... Ovo sam prvi put bila sama , a Londru nisam ni vidjela ovaj put, osim iz aviona.

Da, taj red o kojem pričaš, mislim da se to kod nas nikada neće regulirati. Evo sad smo bili u Vodicama s terapijskim psima, svi me sažalno gledaju kako guram jedno djete u kolicima, jedno nosim, a tu je naravno i pes. Ali samo sažalno gledaju, niš drugo, to je valjda u njihovom malom svijetu dovoljno, čak se ni ne maknu da lakše prođem, a kamoli da se netko ponudi da mi pomogne(a na te sažalne poglede poludim, mislim stvarno, pa kaj je to???). Fakat me zanima da li stvarno nikome ne padne na pamet da možda može pomoći preko stepenica ili nešto slično .

[lulamae]

veky..sorry,meni je to grozno da se djeca tome uce iz slikovnica kad ima toliko djece s pp koja zele u vrtic a ne zele ih primiti..na taj nacin bi najbolje naucili o toj temi sve..

[faith]

da nece biti nepoznanica
da ce znati kako se ponasati

nadam se da ce biti bolje
ali onda se sjetim da smo ipak mi samo balkanci, tesko je promjeniti ovaj mentalitet

puno toga ovisi o obitelji

Ma mene brine to što ni tete u vrtiću uglavnom nisu sigurne kako se ponašati, i kako kaže Lu, puno više bi naučili da primaju u grupe djecu s pp, ovako samo čitaju da postoje. Ne kažem da je to loše, dobro je da su ipak obavješteni da postoje drugačija djeca, izgledom drugačija ali po svemu ostalom ipak samo djeca .

[nadicab]

veky..sorry,meni je to grozno da se djeca tome uce iz slikovnica kad ima toliko djece s pp koja zele u vrtic a ne zele ih primiti..na taj nacin bi najbolje naucili o toj temi sve..

potpis ko kuća

[ptica]

veky..sorry,meni je to grozno da se djeca tome uce iz slikovnica kad ima toliko djece s pp koja zele u vrtic a ne zele ih primiti..na taj nacin bi najbolje naucili o toj temi sve..

potpis ko kuća

također ....

[veky32]

veky..sorry,meni je to grozno da se djeca tome uce iz slikovnica kad ima toliko djece s pp koja zele u vrtic a ne zele ih primiti..na taj nacin bi najbolje naucili o toj temi sve..

potpis ko kuća

također ....

u pravu ste cure
ali evo bar se pokrecemo prema naprijed

[Fortuna33]

prijateljica koja zivi u rijeci mi je pricala da joj je mali u vrticu ucio o djeci sa pp.

moj mali je prosle godine ( kao cetverogodisnjak) u vrticu ucio govor ruku kao pomoc ( govor ruku kojim se i ja sluzim na poslu) pa me to bas bilo obradovalo. sva dica su znala pokazati mama, tata,braco i seka, razne zivotinje i glavne radnje.

[lulamae]

joj fortuna,kod vas je druga prica...dok to do nas dode,nas vise ni nece biti..al i za ovo sto mi imamo netko se morao izboriti tako da cemo se i mi boriti,ako ne za nas,onda za one druge,koji dolaze..

[nadicab]

danas mi je prenesen trač o meni
začudila me tema jer je bez vezna, a zapravo način interpretacije zloban i da ne velim - glup
kako sam ja mama koja sve moguće terapije "grabi" za svoje dijete, a onda druga djeca kojima je to potrebno - nemaju???
Još će ispasti da sam ja kriva za situaciju u državi i zbog Sanaderovog odlaska
I to je komentar terapeuta iz jedne institucije za habilitaciju - jadno
To me baš rastužilo jer sam mislila da se bar mi roditelji i terapeuti borimo za istu stavr - boljitak djeteta, a ne da se bavimo podmetanjima i tračerajem

[Dobri andjeo]

jadnik

[faith]

kako sam ja mama koja sve moguće terapije "grabi" za svoje dijete, a onda druga djeca kojima je to potrebno - nemaju???

Ma gle, pa to mogu reći o svima nama, svi se trudimo pronaći još nešto, još više, još bolje za svoje dijete

Još će ispasti da sam ja kriva za situaciju u državi i zbog Sanaderovog odlaska

Ovo, moram priznati, sam i ja prvo pomislila .

I to je komentar terapeuta iz jedne institucije za habilitaciju - jadno
To me baš rastužilo jer sam mislila da se bar mi roditelji i terapeuti borimo za istu stavr

A zato mi nemamo više terapija, na sve ide Denis , pa kako samo stignete?

Mene to uopće nebi uzrujalo ali mogu razumjeti zašto te pogodilo, iz svog malog svijeta tko zna kako tebe vidi taj terapeut, ali tebi to niti nije važno. Fascinira me reakcija kad roditelj traži više terapija kakve su sve gluposti u stanju izmisliti. To su stvari na koje ne trebaš obraćati pažnju .

[flipper]

Još će ispasti da sam ja kriva za situaciju u državi i zbog Sanaderovog odlaska

e ovo ti je dobro

I to je komentar terapeuta iz jedne institucije za habilitaciju - jadno

žalosno, žalosno ... a koliko takvih komentara ima , uf... ... a mi smo samo roditelji koji se bore svim svojim snagama da dijetetu pružimo najviše što možemo da bi nam bilo koliko toliko lakše u ovom surovom društvu...

[Nuna]

Stvarno svasta ljudi komentiraju,mi smo imali jednu vrlo slicnu situaaciju kada mi je fizioterapeutkinja iz bolnice komentirala da sta bi mi htjeli vise vjezbanja zar nam nije dosta sto vjezbamo i kontroliramo se u Splitu i Zagrebu i vjezbamo satima doma.Sta ja vise hocu.E pa hocu sta god mogu dobit za svoju kcer i ne zanimaju me njihovi glupi komentari.Mi nikome ne krademo ni vrijeme ni vjezbanje,ako to ne placamo onda donesemo uputnicu.Pitala bi ja njih sta bi oni za svoje dijete napravili.Uglavnom,takvih komentara ce uvijek bit,ali mi znamo sto je nas prioritet i ne trebamo se obazirat na njihove glupe,glupe izjave.samo naprijed