Postao/la Dabilly » 07 pro 2002, 17:16
Baš tražim po ovim stranicama ovaj credo. Donijela ga moja mama s roditeljskog/seminara. Moji roditelji i cijela obitelj, naime, već godinama dovodimo kući prvo jednog dječaka s laganom mentalnom retardacijom, a potom i drugog s epilepsijom, obojicu iz doma za nez
inutu djecu. Od pretprošle godine stariji (Stevan-odmilja Stipe) jee kod njih udomljen, a od ove i Karlo, mlađi.Stipe ima sestru blizanku, usvojena i u Australiji, a Karlo tatu koji se ponovo oženio i ne treba ga više. Uglavnom, mi ih jako volimo, a ovaj mi se credo tako svidio da sam ga htjela prepisati i staviti tu, ali sam ipak prvo pogledala <
>Moram još samo požaliti se na ono što je mama čula za Karla. Učiteljice su rekle (nadam se samo jedna) da je, otkad je kod nas, sav važan i bahat,preživahan, i da je bolje da se vrati u dom <
>Kakva interpretacija!!!!Umjesto da zove mamu na razgovor (tko može znati da bi tako reagirao?Ja bih rekla da je sretan što napokon ima obitelj, npr...)Čula je i da je tukao mlađu djecu. O tome smo razgovarali. Kaže da su mu se rugali što ne zna čitati. Onda smo opet duuugo pričali (bila sam jučer cijelo poslijepodne.)...<
> Eto. Credo je super. Moji su dečki super. Stipe će biti pomoćni kuhar. Pun je fora (bisera). Moja mama (kao i svi mi) poludi kad netko za njih kaže da su ograničeni. Ona kaže da su neograničeni, za razliku od svih nas. Stipe je ,kad smo ga seka i ja prvi put dovele (imao je 8 god, sad mu je 17) sve obišao i rekao: sviđa mi se. Ostat ću ovdje. Mama mu je jednom pokazivala albume sa slikama i govorila tko je tko, koga je ona rodila... htio je reći, tada, da je i njega rodila, ali je kazao: ja sam se za tebe rodio <i></i>
"You're weird.
I like you."