Postao/la Mammamia » 18 ožu 2009, 10:24
Ne znam, ja sam Margaritu upisala u vrtić za djecu s pp, ali ona je imala tek 3 godine i zbilja niti govori, niti išta drugo može samostalno, pa sam mislila da bi u redovnom vrtiću (kad bi je uopće i primili, jer to je SF i za djecu bez poteškoća ako ne rade oba roditelja) bila zapostavljana. Skupine su velike (tridesetak djece), teta nema dovoljno, nisu ni educirane za rad s djecom s pp, a mnoge to niti ne žele. A s ovim sam vrtićem oduševljena. Osim toga tu ima svaki dan defektologa (teta im je defektolog), ne baš svaki dan, ali koliko god je to moguće i logopeda, a to inače u Zadru ne možeš dobiti koliko je meni poznato. Možda kad bude veća, kad bude predškolac, možda ću onda htjeti da ide u redovnu skupinu, ne znam, još je rano o tome govoriti. Prvo moramo naći načina da s njom stvorimo dobru komunikaciju, verbalnu ili neverbalnu, nije bitno. Mislim da ti najbolje poznaješ svoje dijete i najbolje znaš što bi za njeg abilo najbolje. Dobro je čuti i što stručnjaci misle, ali ne moramo ih uvijek bezuvjetno poslušati. S druge strane, kod nas je stvarno takvo stanje da nemamo baš puno izbora, moramo biti sretni ako nam dijete uopće prime u vrtić. Lijepo je ako pri tome naiđemo i na ljude pune razumijevanja koji će nam izaći u susret da ostvarimo ono što je najbolje za dijete, kao što je to uspjelo Nadici, ali to je kod nas na žalost rijetkost.
Mihaela, Margarita i Antonija