Defektologica u Klaićevoj

[MaMi]

Radi se o prof Dinki Vučković.
Da li ste zadovoljni s njezinom metodom rada? Kako su vam djeca reagirala u početku, a kako kasnije? Da li su sva djeca na kraju imala dobre rezultate ili baš i ne?
Mi smo prošli tjedan bili prvi puta s malim kod nje (gluh je, mentalna retardacija, hiperaktivan, možda i autizam - cijela salata dijagnoza). Prvi cilje je bio naučiti ga da sjedi u miru. Tamo smo proveli dva iscrpljujuća sata, mali je gotovo sve vrijeme ridao i davio se u suzama, uopće nije razumio što se od njega traži, pokušavao je doći do nas, profa ga nije puštala. I ja sam, naravno, bila na rubu plača jer mi je bilo grozno sve to gledati i slušati.
Rezultat te jeden terapije čiji je cilj bio da se maloga nauči sjediti je to da sada u užasnom strahu bježi od stolice čim mu pokažemo da sjedi. I što sad? Da li nastaviti s terapijama i dalje ga sve više tjerati u strah ili prekinuti dok dijete još nije oboljelo i od PTSP-a?

[MBee]

Čuli smo za nju!
Mi smo imali slično iskustvo sa defektologom i logopedom u DZ Željezničar i prestali smo ići. Pristup da se ščepa autistično dijete, urla na njega "gledaj me u oči" i prisiljava da sjedi na stolici i bifla napamet neke stvari mi je bio van pameti. Vodili smo ju mjesec dana, isto je plakala unutra pola sata a onda više nije htjela ni ući u zgradu, vrištanje je krenulo čim smo bili blizu.
Doma nam dolazi defektologica s kojom sjedi i radi 45 min bez prisile tako da i drugačiji pristup daje rezultate.
Mnogi stručnjaci s kojima smo dolazili u kontakt su na spomen njenog imena komentirali da ima dobre rezultate ali djeca tako stečeno znanje ne primjenjuju van njene sobe i nitko nam nije savjetovao da idemo kod nje. Dapače.

[Lotta]

hm..steta da alex nije u mogucnosti da odgovori. mozda bi te razuvjerila od takvog misljenja. i njena mala ima el. autizma i hiperaktivnosti, i tvrdi da ih je prof vuckovic spasila. ne samo da je savladala hrpu stvari, kognitivno napredovala,poboljsala paznju i percepciju, nego itekako primjenjuje steceno znanje van njene sobe.
i kod nje su u pocetku bile poteskoce prilagodbe i sigurno jos razni drugi problemi, ali oni nisu odustajali, i dijete im je fakat super napredovalo.
ja sam ih upoznala i uvjerila se u to.
mi smo bili kod nje na jednom pregledu i znam o cemu pricas, ali je to kod naseg imalo dobre rezultate, slusao ju je i radio sve sto je trazila.
samo sto nam je predaleko da bi k njoj hodali..
inace, puno roditelja iz naseg grada hoda jednoj defektologici koja radi s autisticnom djecom na drugaciji nacin, vise na floor time pristup, ne za stolom i prisilom kako kazes, nego vise kroz igru i interakcije.
ako mislis da kod tvog malog ona prva metoda nikako ne pali i ne dolazi u obzir, probaj naci defektologa koji bi s njim radio na drugi nacin.
mislim da provodenje terapije s kojom roditelji nisu zadovoljni nema nikakvog smisla..

[IRENA]

Na stranicama Udruge za autizam Zagreb - http://www.autizam.net/_mgxroot/page_10748.html spominje se i gdja defektolog prof. Vuckovic ... Pa mozda da se za iskustva tamo obaratite.

[paula.m]

Ja ne poznam tu defektologinju ali vam mogu reći moje iskustvo s trapijom iz Amerike, prvi je dan imala reakciju vrištanja plakanja, ma ništa pozitivno, i tako cijeli prvi tjedan, više nije bilo ulazka zgradu a da nije plakala.... ja sam htjela odustati, bila sam nesigurna, bojala sam se da joj nebi ostavilo traume itd... Tada sam porazgovarala sa lječnikom koji mi je pokušao objasniti da je to samo početak... došli smo do vremena kada je ona pocela prihvacati ponešo, a onda je počela prihvačati sve, to je bilo kao s privikavanjem na vrtić, sve u svemu sve ono što dijete mora naučiti a da ne shvača što se od njega zapravo želi,ono se tako brani,jer nam nezna reći što ne shvača, zato nam je defektolog rekao da joj moramo objasniti polako i strpljivo sve što će biti tamo što će ona morati ućiniti...i tako krenulo je a napredci su postali ogromni.....

[MaMi]

Prof Vučković je rekla da mali nema autizam već teški poremećaj u ponašanju. Ranije nam je psihologica na Goljaku napisala u nalazu da ima elemente autizma. Pa zapravo niti sama ne znam što ima a što nema, no znam da nije dobro kakva god da je dijagnoza u pitanju.
Upitna mi je metoda prof Vučković koja je 120 minuta vikala na malog "Uzmi!" i "Daj!" a moje dijete zbog svojih oštećenja te naloge ne razumije kao što ne razumije gotovo ništa. Pri tome ga je i čvrsto stiskala uz stolicu. I sada je mali u totalnom strahu od stolice i neće sjesti na nju, a prije je ipak naučio sjesti na stolicu bez otpora.
Čula sam od nekih roditelja da je profa naučila nečiju djecu ono što oni sami ne bi mogli niti u ludilu. No, u Savjetovalištu ERF-a sam od tamošnje profesorice čula da neki ne mogu izdržati taj "čvrsti" pristup i odustanu.

Zato me zanima kakva su tuđa iskustva jer sam o prof Vučković uglavnom čula iz druge ruke. I sada sam malo zatečena njezinom oštrinom. Pitam se da li dijete u strahu može steći neko pozitivno iskustvo i naučiti nešto novo i korisno? Bojim se još veće u njegovoj ionako zbrkanoj glavi.

[thinkPINK]

Upitna mi je metoda prof Vučković koja je 120 minuta vikala na malog "Uzmi!" i "Daj!" a moje dijete zbog svojih oštećenja te naloge ne razumije kao što ne razumije gotovo ništa. Pri tome ga je i čvrsto stiskala uz stolicu. I sada je mali u totalnom strahu od stolice i neće sjesti na nju, a prije je ipak naučio sjesti na stolicu bez otpora.

Prvi put cujem za tu zenu, dakle nemam pojma o njoj, njenim metodama i tudim iskustvima s njom. Al kad citam ove tvoje rijeci nemam pozitivan dojam. Ne vidim razlog zasto bi trebala vikati i stiskati dijete uz stolicu.

[nadicab]

Iz osobnog iskustva nikome je ne bih preporučila.
Znog nalaza i načina na koji ga je napisala, ta žena je zaslužila da izgubi licencu (bar u našem slučaju)

[mamashnita od noje]

nemam osobnog iskustva, ali steta sto nema alexandre, njezina su iskustva jako pozitivna.

[flipper]

mi smo kod nje bili 2006 godine u sklopu dijagnostičke obrade, tj. kod nje je bio mm sa sinom tako da ju ja nisam vidjela, odradili taj jedan pregled od 30-45 min, prof. je napisala nalaz i to je to .... nemamo iskustva sa metodom rada...

[Otocanka]

Iz osobnog iskustva nikome je ne bih preporučila.
Znog nalaza i načina na koji ga je napisala, ta žena je zaslužila da izgubi licencu (bar u našem slučaju)

Potpis - bili smo kod nje na dijagnostičkom pregledu. Taman da je jedini defektolog na ovom svijetu, svoje dijete ne bih vodila k njoj. Prema djeci je bila izuzetno gruba (osim nas još je dvoje djece bilo unutra) i verbalno i fizički.
Jedva sam odsjedila tih 15-ak minuta, doslovce se rukama držeći za stolicu jer mi je došlo da pokupim malenu i izađem iz ordinacije. Na žalost, bila je jedini defektolog koji nas je mogao primiti (i prvi dijagnostičar kod kojeg smo bili, pa sam tada bila još "zelena"), a trebali su mi papiri za komisiju za SRV.

Riječi koje mi je izgovorila u vezi malene nikada neću neću zaboraviti i još i danas zapeku.

[† zmijac]

Mi smo kod navedene profesorice bili smo samo jednom -da nam nije van ruke možda bi i dalje odlazili k njoj.
Je da je bila gruba ali je isto tako istina da je iz mog sina izvukla reakcije kojih do tada nije bilo?

[MaMi]

I meni se čini da ćemo nastaviti s terapijom kod nje iako tamo idem kao na ispit - s mukom u želucu. Mali se dere i dalje ali već nakon prvog puta kod prof Vučković počeo je da sjedi puno duže, gotovo svih 45 minuta u SUVAG-u i ovi su bili u čudu.

[lea.marijela]

Samo hrabro naprijed ona je zaista žena zmaj ali je mnoge koji su izdržali digla i ima veliko iskustvo.

[alexandra]

ne da mi se po stoti put pisat, al ću potpisat Lottu, recimo.
da, deru se jer im je teško sjedit i jer ne razumiju.
jedina bit toga je što sam ja htjela da moje dijete razumije što znači "daj" i "uzmi", a prof ju je to naučila. kao i sve ostalo, kao i što je nas naučila kako da radimo, ali i kako da je odgajamo.
ne znam da li bih bila sretnija da se s. nikada nije derala, ali da danas ne razumije ništa.
derala se i dok smo vježbali motoriku, derala se na sve novo, a danas je jedno od nasmijanije djece koju poznajem, zato jer razumije.

nadice, uz svo dužno poštovanje, nemoj pričati o oduzimanju licenci, jer iskreno, ne znam zašto ste vi uopće išli k njoj, kad tvoje dijete ni po kakvim kriterijima ne spada u kategorije s kojima ona radi - a to je adhd, autizam, poremećaji u komunikaciji, a sve to, srećom, tvoje dijete nema.

da, uvijek ima zadovoljnih i nezadovoljnih, ona je stroga i zahtjevna i nekome odgovara, a nekome ne. stoga se ja ne bi zgražala i grčila, ako mi ne paše, otišla bih negdje drugdje. samo je kod nas uvijek pitanje - gdje?

[MaMi]

Da, meni baš ne paše taj glasni način rada, ali mi niti ne paše ići kod zubara pa idem. Uostalom, ocijenila sam da bi moj mali mogao profitirati od rada s prof Vučković pa krećemo od idućeg tjedna dva puta tjedno kod nje. Odgovaralo to meni ili ne, ali ja u ovoj priči i nisam tako važna. Važna je dobrobit mog djeteta.

[nadicab]

Aleksandra, nas je neuropedijatrica iz Klaićeve poslala kod njega kada je on imao 5 godina. Da je otvoreno rekla da ona ne zna s djecom tipa Denis raditi, sve pet. Ali ona je napisala zbilja svašta (sve netočno) i potpisala se ispod toga.

[alexandra]

nadice, poštujem ja sve to, ali isto tako pokušaj shvatiti da smo vjerojatno svi mi naišli na krivi pristup, krivu dijagnozu, krivu procjenu bar jednom u životu s našom djecom. i naići ćemo još mnogo puta. nikada nisam imala poriv prozvati nekog "da mu se oduzme licneca" jer nisam bila zadovoljna. a nadobivala sam se svakakvih papira.

pričamo o ljudima i konkretno i općenito, koji su pomogli stotinama djece i roditelja i nije lijepo sasipat se odmah na najjače.

osobno sam imala slične situacije i s profesorima s erfa i, recimo, s "vašom" fizioterapeuticom koja je lupnula tako kako nikad ne bi smjela, pa nisam naokolo vikala da im treba zabranit rad, dapače, eto ni tebi nisam ništa govorila. išla sam po mišljenje, dobila ga i fajrunt. na meni je bilo odlučiti što i kako dalje, a nije bilo na meni drugim roditeljima koji traže savjet vikati da ni slučajno ne idu na erf (jer je to glupost) i da ni slučajno ne idu k vašoj fizioterapeutici (jer je to isto tako žena koja je pomogla i tvom djetetu i stotinama druge djece).

[nadicab]

Iz osobnog iskustva nikome je ne bih preporučila.
Znog nalaza i načina na koji ga je napisala, ta žena je zaslužila da izgubi licencu (bar u našem slučaju)

eh, nisam niti vikala, niti sam općenito pisala, nego samo za naš slučaj.
meni se nije svidjelo što je istovremeno radila s troje djece, ali sam čula da je to nažalost praksa po bolnicama (valjda manjak vremena a višak pacijenata). I nije mi se svidjelo što je pored 2 djece koja su "učila", nas procjenjivala 15 minuta i donijela svoje mišljenje.
Dobro je što ipak ima djece kojima ona ipak pomaže i što je tvoje dijete među njima.

[alexandra]

da, praksa je da rade s više djece paralelno, jer bi se inače umjesto mjesec dana došlo na red vjerojatno za 6 ili 8. mjeseci. loša praksa, naravno, ali i neizbježna. da joj se ne da, ne bi trebala ni sa kim raditi jer im u principu pravila to ne dopuštaju. samo dijagnostika. ostalo je njihova dobra volja.

i da te malo ispravim, nema "ipak djece" kojima "ipak pomaže", ima preoogroman broj djece kojima pomaže itekako, jer u zagrebu s djecom s poteškoćama u komunikaciji van institucija u koje je pak teško ući, jer nema mjesta, gotovo nitko ni ne radi, a ona osim što radi, zna šta radi.

[MiloDijete]

Moj sin sad ima šest godina. Sa tri godine dobio je dijagnozu autizma i posjetili smo velik broj stručnjaka. Između ostalog, bili smo i u Klaićevoj. Kkao moj N nije dobro reagirao na prof.V, odlučili smo pomoć potražiti bliže domu, jer smo po preporuci pedijatrice čuli za novootvorenu logopedsku ambulantu blizu mjesta našeg stanovanja. Profesorica je mlada, ali vrlo entuzijastična. Vidi se napredak, i N bolje reagira na nju nego u Klaićevoj. Možda je to za neko dijete baš ono što mu treba, ali za mog N to nije bilo to. Napredak se vidi, a logopedica radi s njim i na senzorici, što je polučilo velik uspjeh kod nas. Dijagnoza mu nije odgovarajuća, ali s tim se ni ne zamaram. Meni je bitno da moj sin napreduje, i da ima adekvatnu pomoć, i to blizu našeg doma. Nas je zamarala i sama vožnja do Zagreba. Sada, u našem malom Topuskom imamo ono što nam treba.

[martina mama]

Ja ne znam nista o prof v., ali ponesto znam o s. prije pocetka rada s prof i danas. Mi smo kod s. znali biti i po tri dana da nas s. ni ne primijeti. U subotu smo bili kod s. koja je pokazala cijeli spektar pozitivnih emocija. Od pocente nelagode, do toga da me dvaput dovela na kauc da ne bismo otisli doma. Sa svakim od nas je komunicirala toplo i zrelo. Neopisivo me obradovala svojim napretkom.

[mamashnita od noje]

i mene veseli to sto citam

[alexandra]

martina mama, hvala ti puno i tebi noja isto jer znam da se iskreno veseliš

ne bi elaborirala, svako dijete i svaki roditelj je drugačiji. čvrsti pristup nama je bio prva stepenica, koja je naknadno otvorila mogućnost floor timea i sličnih stvari pa onda puno, puno kasnije učenja kroz igru, bez "prisile".