muče me zapravo glupi komentari okoline na koje najčešće odmahujem, ali toliko su učestali da se povremeno i zabrinem.
Vjeran je 13 mjeseci, puže na guzi, pravilno samo kad ga nekako natrjeramo kroz igru (recimo svi doma raširimo noge i stanemo jedan iza drugoga, a on se provlači kroz "tunel"
)ima i hipotoniju, idemo na vježbice koje stalno prekidamo zbog operacija. on ne surađuje, najviše napretka vidim kad doma skužimo kako ga natjerati na određene pokrete.
e sad, on još ne ustaje na noge, niti jednom nije ni probao. svi mi tupe da mu moram "pokazati" jer on ne vidi, pa ni ne zna da bi to mogao napraviti
mislim da ipak toliko vidi, dioptrija mu je +17, nije još korigirana (nema ni leće ni naočale, ali neće ni s lećama baš dobro vidjeti obzirom na prirodu problema). na vježbama sad već dugo nismo bili, jer ne smijemo mjesec dana nakon operacije, a sad su se zaredale dvije jedna za drugom, a sad smo i preselili u Os, pa moram prvo vidjeti gdje se javiti.... terapeutica mi je prije nekoliko mjeseci rekla da je kod Vjerana veći problem vid nego hipotonija, i da je motorički slabiji jer se zapravo boji nepoznatog. fizijatar je tvrdio upravo suprotno, da mu vid za sad ne smeta, da će doći do izražaja tek kad će trebati prohodati, da će mu tu trebati malo više poticaja, i da je do tada za njega bolje da što duže puže.ima još toga, npr. ništa ne pokazuje prstićem, i svi se čudom čude kako to. čak i oni isti ljudi koji tvrde da se zbog vida ne ustaje. u kojoj dobi djeca uopće pokazuju prstićem na stvari?
ako ima koja mama čije dijete slabije vidi, jel se sjećate kad su vaša djeca počela pokazivati prstićem? imala sam čak komentar da je i inteligencijski vjerojatno malo slabiji (a kao dokaz mije spomenuto baš to pokazivanje). MM je visokoiznadprosječno inteligentan, a Vjeran je od njega naslijedio okice, dakle, nije neki sindrom uz koji bi se manjak inteligencije povezao s vidom. e onda kad objašnjavam da zašto kasni motorika, razvoj živčanog sustava, bla, bla, kažu, vidiš, možda je to povezano.
komentare ima i na govor, da je već trebao nešto i govoriti. govori on besmislene slogove, a ima i par svojih smislenih riječi, ne puno, jedno 4,5. negdje sam čitala da se kod slijepe i slabovidne djece govor razvija kasnije jer ne vide kako drugi oblikuju usta dok govore. meni se čini da je na tom području Vjeran skroz ok, da nema nekih zaostajanja, ali ipak, bubica u uhu je tu.
ima toga još, al nemam sad vremena....
uglavnom, svatko mu želi pripisati i problem koji nema, kao da nije dovoljno i ovo što ima. a ja samo razbijam glavu.
htjela sam napisati da ne čeka da sam napravi ili da fizijatar kaže da krenu dalje već nek se što prije obrati istom.
.
