Iza članka 24 dodaje se novi članak 24a, koji glasi:
Članak 24 a.
(1) Zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelji djeteta s težim smetnjama u razvoju iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona za vrijeme korištenja prava na dopust za njegu djeteta do navršene 8. godine djetetova života ima pravo na naknadu plaće u trajanju od 8 mjeseci, u iznosu do100 % od osnovice za naknadu plaće za puno radno vrijeme utvrđene u skladu s člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona, s time da najviši mjesečni iznos naknade plaće ne može iznositi više od 80% proračunske, pod uvjetom da je roditelj ovo pravo započeo koristiti odmah po iskorištenju rodiljnog dopusta.
(2) Zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelji djeteta s težim smetnjama u razvoju iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona za vrijeme korištenja prava na dopust za njegu djeteta do navršene 8. godine djetetova života nakon iskorištenja prava na dopust za njegu djeteta ostvarenog prema stavku 1. ovog članka ili iskorištenju roditeljskog dopusta ili ako je odustao ili se odrekao prava na daljnje korištenje roditeljskog dopusta ima pravo na naknadu plaće za puno radno vrijeme utvrđene u skladu s člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona, s time da najviši mjesečni iznos naknade plaće ne može iznositi više od 75% proračunske.
(3) Zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelji djeteta s težim smetnjama u razvoju za vrijeme korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu iz članka 23. stavka 2. i 3. ovoga Zakona ima pravo na naknadu plaće za preostalo vrijeme do punoga radnog vremena u visini razlike između plaće koju ostvaruje radeći polovicu punoga radnog vremena i plaće koju bi ostvario da radi u punom radnom vremenu umanjenu za pripadajući porez, prirez i obvezne doprinose.
(4) Pravo po osnovi stavka 1., 2. i 3. ovog članka može koristiti samo jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja prema međusobnom dogovoru ili po odluci suda.
U cijelom tekstu Zakona riječi „rad u skraćenom radnom vremenu“ zamjenjuju se riječima „rad s polovicom punog radnog vremena“, u odgovarajućem broju i padežu.
Primjedbe udruga:
Obrazloženje:
Protivimo se stavku iz razloga jer je gotovo nemoguće u dobi od 6 mjeseci imati dokumentaciju s kojom bi roditelj i tražio ovo pravo. Djeca s težim smetnjama u razvoju u toj dobi imaju problema s lošim napredovanjem pa se ili nalaze u bolnicama ili su na strogim kućnim njegama pa se uvjet da roditelj to pravo započne koristiti odmah po iskorištenju rodiljnog dopusta – isti je realno neizvediv.
Napomena: - npr. ako roditelj započne koristiti dopust za njegu djeteta sa djetetovih 6 mjeseci, slijedecih 8 mjeseci po ovom prijedlogu ima svoju placu do max. 3.326,00x0,8=2.660,80 (prema proračunskoj osnovici za 2010.), što je izjednačavanje s naknadom za roditeljski dopust, no 2 mjeseca duže.
Ponavljamo, po Zakonu o radu (NN br.149/09) odredba čl. 44. st. 6. pri ostvarivanju prava na plaću skraćeno radno vrijeme izjednačuje se s punim radnim vremenom. Dakle, visina naknade i primljene plaće treba odgovarati iznosu pune plaće koju radnik/ica prima za rad u punom radnom vremenu tj. isto se odnosi i na uplatu poreza, prireza i doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Iz potrebe uklađivanja ovog zakona sa zakonom o radu smatramo da se pravo na naknadu plaće za puno radno vrijeme ne može umanjivati u smislu da iznosi 75% proračunske osnovice. Naime, plaća za rad u režimu skraćenog radnog vremena po Zakonu o radu je plaća koja radniku pripada u punom iznosu tj. u punom radnom vremenu. Ne može se plaća izjednačavati sa proračunskom osnovicom.
Treba istaknuti da se prava rada u skraćenom radnom vremenu radi djeteta s težim smetanjama u razvoju koriste iz razloga što naše društvo nema nikakave socijalne programe organizirane i adekvatne rehabilitacije te skrbi kako bi ti roditelji mogli raditi u punom radnom vremenu.
.
