Bili smo u petak kod neuropedijatra i na EEG-u i sad sam malo mirnija. EEG nam je SAVRŠEN i rekla je doktorica da kad ne bi znala uputnu dijagnozu, mislila bi da smo se zabunili došavši k njoj. Reče nam žena da takav školski EEG snimak ona vidi vrlo rijetko i da imamo prekrasno zdravo dijete.
Već nam je i teta vježbalica rekla da N. njoj ne izgleda kao beba kojoj je dijagnosticiran zastoj u razvoju, da je skroz zainteresiran za okolinu itd., a sad nam je i neuropedijatrica rekla da to sigurno nije bio zastoj u rastu već da se radi o bebi koja je genetski predodređena da bude manja. Već smo imali takvih u obitelji... (Za one koji nisu upućeni, N. je rođen u 38+2 tt, a težio je 2410 i bio je dug 48 cm, što je debelo ispod prosjeka beba europeidne rase- tako mi rekoše u bolnici - da je Kinez, valjda bi onda bio 'normalan'
). VF nam je zatvorena pa ne znamo hoće li se moći napraviti ultrazvuk, ali idemo i to pokušati sljedeći tjedan. Tako nas je doktorica uputila... Moram reći da sam oduševljena tretmanom na Goljaku. Svi su ljubazni i profesionalni. A oboje mi je bitno.
Što se tiče Bobatha, i dalje sam zbunjena. Ali kupila sam jučer neku okruglu igračku koja je dosta glasna kad se kotura i N. se prilično sviđa pa sad okrete izvodimo s tom igračkom. Lagano zakotrljam igračku pa N. gleda za njom i tako sudjeluje u okretu. Kad sam ovo napisala, zvuči elegantno i jednostavno, ali kad ja nespretnjakovićka s dvije lijeve to izvodim, nije baš dojmljiv prizor.
Moramo puno puta krenuti ispočetka jer mi se N. izvije i ne mogu/ne znam ga posložiti nazad pa se vratimo u početni položaj i krenemo ponovno. 
Vježbe na krilu niti ne pokušavam izvoditi jer nemam blage veze što da radim i kako da ga okrećem. Blago meni sa mnom! 
i ja sam bila sva van sebe a sad vidim da to nema smisla.
Okret na oba boka je savladan, kao i hvatanje nogu rukama (noge još ne idu do usta, ali svim silama nateže čarape u pokušaju da si pojede stopala). 
svim vježbačima!
) 
svim vježbačima
Mi propuzali i ne stajemo ima nas po cijeloj kući. 
posjedanje je školski.
onda sam se skulirala, ponovila milion puta da plače ne zato jer je boli ili jer joj je teško, nego samo zato što joj se na da vježbati kao ni nama odraslima pa se buni i čeka da popustim. i točno tako je bilo. nakon xy mjeseci plača više nije uopće bilo.