4,5 posto djece je užasno puno, cijeli mali grad. ali da, koga briga, kad imaju feler
ovo je tragedija. a još je tragičnije to što se sve dogodilo samo zato što netko, a lako se može saznati tko, ne radi svoj posao. i taj netko, neće dobiti otkaz. jer ga vjerojatno štiti stomiliona sindikata i ne znam čega. a dok netko ne odleti ili dok opetovano ne odlete, tako će se raditi i to za nemale plaće.
kod privatnika bi radio točno onoliko koliko mu treba da skupi osobne stvari i ode iz ureda.
o ovom dijelu pričam, kao i o onom da ŽUPANIJE NISU IMALE POJMA O NATJEČAJU uz milion agencija koje prate natječaje.
slom živaca sam dobila
izvisila su zbog aljkavosti i nemara javnosti za sada nepoznate osobe. Koja je bila zadužena za kompletiranje dokumentacije. Da bi taj zadatak, a od skupljanja papira jednostavniji je uistinu teško zamisliti, obavila na tako nakaradan način da bi je po iskanje milosti trebalo poslati pred splitskoga suca Mešina.
Ta javnosti nepoznata osoba, samo jedna od čitavog niza nepoznatih među 300 osoba zaposlenih u Splitskoj-dalmatinskoj županiji, zaboravila je u natječajnoj dokumentaciji priložiti kopiju županijskog statuta i županijsku poreznu karticu. I zbog nje u ponedjeljak, 8. rujna, kao i još mnoge ponedjeljke nakon toga, deseci srednjodalmatinske djece neće biti u stanju pratiti nastavu zajedno sa svojim prijateljima.