Uh, vidim da sam ovu temu započela davno, pa na nju zaboravila. Sad mi je sin krenuo u školu, pa me opet počela zanimati
Dakle, kod nas u školi nakon spomenutog testiranja daroviti su prošli neke radionice, radili su neki časopis, Pauli je to bilo dosadno..uglavnom nikakva korist od toga. Nakon tih radionica, s darovitima se više ništa nije radilo, niti se išta preporučilo ... kao nema se novaca za dalje. Uglavnom, bzvz.
Većina darovitih bile su cure, iz njihovog razreda samo jedan dečko.
Paula danas u 7. razredu nema problema sa školom, razrede završava s 5.0, lako savladava gradivo ... ali tu staje. Od obaveza koje nisu nužne i školski obavezne bježi kao od kuge. Jedino što ju zanima je informatika. Ali ako joj predložim neki tečaj, nema vremena. Za dodatni jezik, nema vremena. Ambicije su joj trenutno -1. I prilično je zatvorena u svoj krug prijateljica, nije nešto društvena i komunikativna.
Da, lijepo je imati crno na bijelo da ti je dijete darovito. No, nije mi to otvorilo nikakvu drugu dimenziju. Osobno mislim da je to sve s darovitošću pretjerivanje, pa onda djeca koja nemaju taj papir ispadnu manje važna i manje pametna. Što je skroz krivo. Po meni je to i dalje u ovom trenutku i s ovim programom ili bolje rečeno nepostojanjem programa, samo etiketiranje djece.
Pogotovo kad slušam mame oko sebe kojima su puna usta njihove pametne djece