Kako pravilno učiti?

[eli]

i takvu djecu ne treba pustiti da se sami organiziraju i snose posljedice svojeg (ne)rada. jer će ih snositi kroz cijeli život radeći na loše plaćenim i težim poslovima.
ogroman dio djece koja su loša u školi nisu to zato jer su manje inteligentna od odlikaša, već manje organizirana i imaju manje samodiscipline i motivacije.

[eli]

i takvu djecu ne treba pustiti da se sami organiziraju i snose posljedice svojeg (ne)rada. jer će ih snositi kroz cijeli život radeći na loše plaćenim i težim poslovima.
ogroman dio djece koja su loša u školi nisu to zato jer su manje inteligentna od odlikaša, već manje organizirana i imaju manje samodiscipline i motivacije.

[kimama1]

malo digresije

Ova mapa na slici nije dovrsena, ali ono sto je uradjeno je tocno. Ako mislis da saksofon nije drveni instrument grdno se varas , a ovo drugo je blok-flauta. Tako da si tu totalno omanula.

e nasmijala si me sa saksofonom. mapi fali pol podjele, ako već granamo instrumente onda iz puhačeg ide podjela na drvene i limene, ne iz instrumenata. elem, vjerojatno mape nešto znače samo onome tko ih je sam radio za sebe (i jedini ih može pravilno protumačiti), al pretpostavljam da to jest zbilja tako, jer da ovo daš djetetu, ne bi shvatilo ili bi pogrešno naučilo.

nego, što se seminara tiče, mene zgrozilo da se 80% brucoša nije nikada susrelo s pojmom bilješke. nikad.
pa se pitam kako profesori uopće kontroliraju seminarske radove, vjerojatno ih je pol pisano kopipejst metodom

[skorpionka]

i takvu djecu ne treba pustiti da se sami organiziraju i snose posljedice svojeg (ne)rada. jer će ih snositi kroz cijeli život radeći na loše plaćenim i težim poslovima.

Ma kod takvih nema druge nego podmetnuti svoja leđa kao roditelj. Tu čak nije problem uu tome da oni ne znaju učiti. Više je problem motivacija, jer ne vide korist od učenja i što će im to i to gradivo uopce u životu i čemu to služi. Ta ista djeca da im das tekst o necemu sto ih zaista zanima, a da nije skolsko gradivo, na prvo čitanje popamte sve zivo. Znači, znaju učiti

[Urbana]

e nasmijala si me sa saksofonom. mapi fali pol podjele, ako već granamo instrumente onda iz puhačeg ide podjela na drvene i limene, ne iz instrumenata. elem, vjerojatno mape nešto znače samo onome tko ih je sam radio za sebe (i jedini ih može pravilno protumačiti), al pretpostavljam da to jest zbilja tako, jer da ovo daš djetetu, ne bi shvatilo ili bi pogrešno naučilo.

He, he.....ako obratis paznju na dijagramu stoji oblacic "duvacki" koji objedinjuje limene i drvene.
E sad ne polazi se od toga da dobijes mapu, vec da se od malih nogu uci djete da ih samo pravi, kao sto si i sama rekla "mape nešto znače samo onome tko ih je sam radio za sebe" .
Dakle razumjele smo se

[arthurica]

i takvu djecu ne treba pustiti da se sami organiziraju i snose posljedice svojeg (ne)rada. jer će ih snositi kroz cijeli život radeći na loše plaćenim i težim poslovima.
ogroman dio djece koja su loša u školi nisu to zato jer su manje inteligentna od odlikaša, već manje organizirana i imaju manje samodiscipline i motivacije.

a pa ni ne trebaju svi biti odlikaši......mislim da je ovo s učenjem učenja pretjerana stvar i da roditelji žele neke svoje ambicije ostvariti na svojoj djeci ili potvrditi svoj obiteljski rejting.......i ja i muž imamo završene fakultete ali ako moje djete odluči ići težim putem ja ću ga podržati.....MM je bio u oš "grozno" djete počevši od ocjena do ponašanja,upisao je elektro školu i svako ljeto je zarađivao đeparac,potom je nakon završetka sš upisao strojarstvo i uspješno ga završio i sada ima posao u odličnoj firmi.....a s druge strane njegov brat je od oš bio mamin odlikaš(pisanje zadaće po 2 sata s mamom),završio je gimnaziju i potom strojarski fakultet i sve pod budnim okom roditelja-a eto ga danas nosi kašete......ja bi rađe sposobno dijete(mislim da je to bitnije naučiti dijete nego ga učiti kako da uči)koje se može naći u bilo kakvoj životnoj situaciji a da ne tone,a to ne mogu zamijeniti ni diplome ni petice......svi mi svojoj djeci želimo najbolje......i ja sam sretna kada mi sin dođe sa peticom,ali više od te petice mi znači da ju je upravo on i zaradio i njegovo zadovoljstvo jer je njegov trud nagrađen.....

[eli]

ni ja ne mislim da svi trebaju biti odlikaši niti da čovjek manje vrijedi ako je parketar, a ne dipl.ing, no djetetu trebaju osnove da bi poslije mogao birati što i kako želi dalje sa svojim životom na profesionalnom planu.
ni ja nisam završila fakultet, ali sam bez ičije pomoći do fakulteta bila čisti odlikaš. to što sam faks napustila bila je moja odluka, no žao bi mi bilo da moje dijete nema osnove gradiva i naviku i vještinu učenja što bi je dovelo u situaciju da ne može birati.
znam i ja neke koji su kroz cijelo školovanje bili prosječni i dogurali do akademskih titula iz područja za koje su se kasnije zapalili, no takvih je manje. bitno je znati kako učiti, imati neki sistem i motivaciju.

[Bubidea]

ja oduvijek govorim da mi je bitno da bude covjek
i to je stvarno tako, ali ne mogu to njemu reci, ne mogu mu reci...ma, nema veze, ne moras uciti i truditi se, to ti tak i tak nece puno znaciti u zivotu, sve ti ovisi o tome kak ti grah padne, a, osim toga, meni je jedino bitno da si ti covjek

ako vidimo da dijete ima potencijala, zasto ga malo ne pogurati i nauciti ga kako uciti?
iako mu ocjene mozda nece puno znaciti u zivotu
o tome se ovdje prica
a moze se otvoriti i novi topic o tome cemu tezimo u odgoju svoje djece...mislim da se odgovori ne bi puno razlikovali

[medo14]

a pa ni ne trebaju svi biti odlikaši......mislim da je ovo s učenjem učenja pretjerana stvar i da roditelji žele neke svoje ambicije ostvariti na svojoj djeci ili potvrditi svoj obiteljski rejting.......

malo generaliziraš Arthurice, učenje i školovanje je važno a u budućnosti će biti još važnije. Školovani ljudi će se tražiti, cijeniti i plaćati. Ako dijete ima kapaciteta, mogućnosti da se školuje onda je dužnost i naša zadaća da ih potaknemo da to učine na najbolji način.
Ne zbog nas roditelja da si održimo ili povećamo rejting nego zbog djeteta, zbog njegove budućnosti.

[Neda3kids]

Ja ne mislim da svi trebaju biti odlikaši - ali ako dijete može biti odlikaš, superodlikaš - onda to od njega treba zahtijevati.
Danas, sutra će mu ocjene itekako biti važne.
Već sam to napisala negdje, a ponovit ću i ovdje, iako grubo zvuči. Moj manji školarac je došao doma i rekao da ima četvorku iz hrvatskog (to mu je bila jedina na polugodištu) i započeo traktat o tome kako je četvorka dobra ocjena, kako to nije ništa strašno, kako su najvažnije ocjene one u 8. razredu itd. itd.
Ja sam ga lijepo saslušala i onda mu rekla: "Istina. Četvorka je dobra ocjena. Ali ta ocjena nije odraz tvoje inteligencije. Učini s ovom informacijom što želiš. Ali ja mislim da bi se trebao potruditi do kraja godine i istu pretvoriti u peticu. Ako trebaš pomoć - tu sam."

[Novamama]

a da li je to kontraproduktivno? mislim visit djetetu na glavi, jer je roditelj (subjektivno) procijenio da njegovo dijete može više od onog što ima?
slažem se da bi osnovnu školu trebalo zapeti da se možeš upisati u što bolju srednju, ali i to je na neki način nametnuto, i 5.0 je postao standard, iako je jasno da to nije realno.
ako nekom djetetu više leže prirodni predmeti od društvenih, da li ga treba poticati da se razvija u smjeru u kojem njemu odgovara, ili mu treba zagorčati život forsiranjem učenja društvenih predmeta i možda mu ubiti volju za učenjem?

[Krumpirić]

pričala sam s nekoliko forumašica o tome baš-makar nisam ambiciozna u niti jednom smjeru (po pitanju djece mi),osim u tome da budu sretni...ne mogu, a to je sasvim iskreno-zamislit da imam djecu koja ne vole školu i ne redaju dobre ocjene...naravno da neću vršiti pritisak na dijete , ali mi je iz perspektive štreberice udane za štrebera, to skroz nezamislivo.


iz mojeg iskustva, primarno je ovo što priča Novamama, usmjeravanje. Ja sam završila jezičnu gimnaziju, silom prilika (a ne zbog svoje nesposobnosti, jer nisam ni pokušavala) nisam upisala medicinu, i završila sam tehnički fakultet.
Sad imam tu nekakvu hrpetinu raznoraznih znanja, a čini mi se kao da od svega skupa (osim onog što konkretno radim i u čemu se usavršavam) nikakve koristi, osim blebetanja po forumu i kavi.

[medo14]

jednako je kontraproduktivno pustiti klinca da on sam odluči da li mu je važno školovanje ili nije u dobi od npr. 10 godina. Po meni postoji vrijeme kad oni i nisu dovoljno svjesni da znaju svu važnost uspješnog školovanja.
A vezano na standard prosjeka 5.0 kao nešt pod uobičajeno, u našem 3. razredu od 25 đaka njih 5 je imalo prosjek 5.0 i to je realna slika razreda.
Drugo je što se to zbog upisa u srednju školu u 7. i 8. razredu prosjek ocjena nateže i rasteže, ali tu je krivi sistem i kriterij upisa, nadam se da će se mijenjati.

[patkica]

Uvijek sam za razvijanje u smjeru koji djetetu lezi. Al je cinjenica da ako se zeli usmjeravati u tom svom zeljenom smjeru, da mora imati i dobre ocjene iz drugih predmeta (da bi se mogao upisati u zeljenu srednju) i znanje iz tih predmeta koje je u osnovnoj skoli na razini opce kulture, nesto sto treba proci i nauciti. Moze meni dijete bit vunderkind za strane jezike, i u konacnici ici na FF na 5 jezika simultano (karikiram primjer naravno), al ono matematike koliko se uci u osnovnoj skoli moze i mora nauciti.

[eli]

Ja ne mislim da svi trebaju biti odlikaši - ali ako dijete može biti odlikaš, superodlikaš - onda to od njega treba zahtijevati.
Danas, sutra će mu ocjene itekako biti važne.

sa ovim se nikako ne slažem. od djeteta ne očekujem maksimum. ne očekujem ga niti od sebe. na kraju krajeva, svaka od nas bi mogla biti bolja kuharica, biti više fit, upisati još koji fakultet.... sve se može ako se dobro zapne. no isplati li se to?

jako je bitno da dijete zna učiti i da voli učiti. naravno, nitko ne voli učiti baš sve, ali da načelno voli učiti.
puno bitnije od ocjena koje je arthurica uvela u priču, a nisu ovdje ocjene glavna tema o kojoj razgovaramo.

[Krumpirić]

Ja ne mislim da svi trebaju biti odlikaši - ali ako dijete može biti odlikaš, superodlikaš - onda to od njega treba zahtijevati.
Danas, sutra će mu ocjene itekako biti važne.

sa ovim se nikako ne slažem. od djeteta ne očekujem maksimum. ne očekujem ga niti od sebe. na kraju krajeva, svaka od nas bi mogla biti bolja kuharica, biti više fit, upisati još koji fakultet.... sve se može ako se dobro zapne. no isplati li se to?

jako je bitno da dijete zna učiti i da voli učiti. naravno, nitko ne voli učiti baš sve, ali da načelno voli učiti.
puno bitnije od ocjena koje je arthurica uvela u priču, a nisu ovdje ocjene glavna tema o kojoj razgovaramo.

potpis na sve

[Neda3kids]

U nižim razredima očekujem da ima sve 5, jer tu se samo malo treba potrudit.
U višim razredima ću mu pustit tu i tamo da se "usmjeri" - ali ne previše.
Mislim da ću tek na faksu poludit - i da ću bit strašno dosadna, u zahtjevima da čiste godine.
Ja sam slično k'o krumpirić. Završila jezičnu i to ekonomski smjer, ošla na PMF i završila. U struci nisam radila ni jedan jedini dan. Cijeli život učim, i svaki put nešto novo. I uživam u tome. Mislim da je to plus, a ne minus.
Udana nisam za štrebera, ali sam udana za jednog koji nije iskoristio, u stvari nije svoje potencijale pretvorio u nešto za što bi se danas mogao uhvatit - zvanje i papir. Djelomično i stoga što njegovi roditelji nisu jašili onda kada je trebalo - na faksu. Pustili su. Nije bilo bitno. A itekako je bitno.
Zato ja jašim već sada.
Starija je u 5. razredu jedina imala sve 5. Što je veliki uspjeh. I ona to zna. I morala se potrudit. Ali joj taj osjećaj da je to svima jako važno - nama, i razrednici, pa i ostaloj djeci kojoj je uzor - drži da takva ostane.
Moj brat je recimo bio uvijek solidna petica. Ne 5,0 - ali petica. Ja sam bila uvijek superodlikaš. Cijelu osnovnu, i srednju.
Pa me malo zgromilo na faksu, ali sam završila.
Buraz je rasturio faks. I danas je maher u svom poslu. Meni uzor.
A kad se nađemo - uvijek veli da sam mu ja bila nedostižni uzor u svemu.
Hebat ga život.
Ja mislim da je on puno bolje odradio proces učenja.
On misli da sam ja.
Tko će ga znat.

[Novamama]

ja nisam bila superodlikaš, a ne mislim da sam ikada bila u ičemu zakinuta.

referat iz HRV na temu ne znam jeseni sam pisala u stilu 'jesen je, kiša pada, kišobrani su na ulici'. bio je gramatički točan (to mi je bilo jako bitno i to sam voljela), ali stilski bože sačuvaj. i dobivala bi uredno 4. i ne znam kako bi mi netko objasnio doma da trebam pisati onomatopeje i ne znam kakve stilske izmišljotine

[skorpionka]

a da li je to kontraproduktivno? mislim visit djetetu na glavi, jer je roditelj (subjektivno) procijenio da njegovo dijete može više od onog što ima?
slažem se da bi osnovnu školu trebalo zapeti da se možeš upisati u što bolju srednju, ali i to je na neki način nametnuto, i 5.0 je postao standard, iako je jasno da to nije realno.
ako nekom djetetu više leže prirodni predmeti od društvenih, da li ga treba poticati da se razvija u smjeru u kojem njemu odgovara, ili mu treba zagorčati život forsiranjem učenja društvenih predmeta i možda mu ubiti volju za učenjem?

XX naglasavajuci ovo subjektivno

sa ovim se nikako ne slažem. od djeteta ne očekujem maksimum. ne očekujem ga niti od sebe. na kraju krajeva, svaka od nas bi mogla biti bolja kuharica, biti više fit, upisati još koji fakultet.... sve se može ako se dobro zapne. no isplati li se to?

jako je bitno da dijete zna učiti i da voli učiti. naravno, nitko ne voli učiti baš sve, ali da načelno voli učiti.
puno bitnije od ocjena koje je arthurica uvela u priču, a nisu ovdje ocjene glavna tema o kojoj razgovaramo.

XX

Drugo je što se to zbog upisa u srednju školu u 7. i 8. razredu prosjek ocjena nateže i rasteže, ali tu je krivi sistem i kriterij upisa, nadam se da će se mijenjati.

XX

[ZacKa]

Nisam bila odlikaš, čvrsta četvorka, roditelji mi nisu pomogli da naučim učiti i to mi je jako žao a ja sam bila lijena i nemotivirana ali znam razmišljati i tek u srednjoj sam shvatila kako je ustvari lako učiti, takav je i moj sin, nemotiviran ali ja se postavljam prema njemu tako da od njega očekujem najbolje što ne znači da mora imati 5.0 nikako, nego dati sve od sebe na svakom području pa ako je to trojka ok.
Za sada koliko vidim sve može biti petica, čak sam mislila da hrvatski ne može jer ne voli olovku od malih dana, a čita super i zna hrvatski za neku solidnu peticu, ali pokazao je da može, može i uredno pisati kad želi.

Znači ja njega moram motivirati i želim raditi s njim, nije mi teško jer nije glupo dijete, jako je samostalan i snalažljiv i isplatit će se njemu i meni. Ne želim da bude savršen ono 5.0 poklonjeno ako takav nije. Bitno je da voli učiti i raditi. I da je svoj. I da griješi. I da dobije četvorku jer život nije idealan. Ma i trojku.........

[skorpionka]

slažem se da bi osnovnu školu trebalo zapeti da se možeš upisati u što bolju srednju, ali i to je na neki način nametnuto, i 5.0 je postao standard, iako je jasno da to nije realno.

Točno tako.

Ja sam ga lijepo saslušala i onda mu rekla: "Istina. Četvorka je dobra ocjena. Ali ta ocjena nije odraz tvoje inteligencije. Učini s ovom informacijom što želiš. Ali ja mislim da bi se trebao potruditi do kraja godine i istu pretvoriti u peticu. Ako trebaš pomoć - tu sam."

Ja dan danas mami ne mogu oprostiti sličan komentar zbog jedne jedine četvorke na polugodištu i to iz glazbenog, iako je ona to onako vise na glas komentirala. Ali taj osjećaj da voliš školu, sam ispunjavaš obaveze, da s tobom nemaju nikakvih problema po tom pitanju, da ne znaju kad ucis i koliko učiš jer si ful odgovoran i onda ti komentiraju jednu četvorku među x petica. Bljak. Prije bi se ugrizla za jezik nego to djetetu naglas izgovorila da ne znam što mislim o tome. To mi se nekako usjeklo u pamćenje, znam joj u zezanciji i dan danas vaditi mast zbog toga. Valjda zato sto sam se osjecala ko da mi stavlja sol na ranu, jer ja nisam volila dobiti četvorku niti puno kasnije, na faksu.

[eli]

"Istina. Četvorka je dobra ocjena. Ali ta ocjena nije odraz tvoje inteligencije. Učini s ovom informacijom što želiš. Ali ja mislim da bi se trebao potruditi do kraja godine i istu pretvoriti u peticu. Ako trebaš pomoć - tu sam."

nedo, a sad zamisli da su obrnute uloge i da nije izrečeno, već samo pomišljeno. da tvoj sin ide uspoređivati tvoju inteligenciju i plaću i zaključi da se ne trudiš dovoljno, da tvoja plaća nije odraz tvoje inteligencije.

a ocjene nikad nisu odraz inteligencije već okvirni pokazatelj naučenog, savladanog gradiva i baratanja njime u datom trenutku.

[skorpionka]

Točno tako, Eli.

kad smo spomenuli utjecaj roditelja na djecu koja su vec upisala faks. Ja ne kuzim kako uopce stiskati odraslu osobu koja je počela studirati. Jako teško, samo s ucjenama.

[Krumpirić]

Točno tako, Eli.

Ja ne kuzim kako mozes stiskati odraslu osobu koja je počela studirati. Jako teško, samo s ucjenama.

nikako.
moji starci su sve pokušali s bratom, on ne želi odustati, al ne želi se ni potrudit, prošli su faze od "ukinit ćemo sve i bacit ga lavovima (u ralje života)" do "samo da završi, da bude sretan"
nije to lako, uopće nije...

[lastavica]

Ja imam iskustvo s 10 godina mlađim bratom i na koji god način pokušavali nismo ga uspjeli dobiti da školu shvati kao nešto u čemu treba dati svoj maksimum. Naprotiv on je u nju ulagao minimum svojih sposobnosti. Intelektualno je nadmoćniji od mene no on to nije uspio pretočiti u adekvatno školovanje.
Tek nakon par godina raznorazne šljake (fizički poslovi, zatim Pevec i slični, čišćenja s maskama za kisik ...) je shvatio da je ipak trebao zagrijati stolicu i tek sada završava nekakav studij uz rad. A naravno to što nije zagrijao stolicu smo mu opet mi krivi.

[skorpionka]

Moj se na jedvite jade potrudio i zavrsio, a na kraju uopce ne zeli raditi to sto je studirao. Pa mu sad došlo iz guzice u glavu da je trebao studirati nesto drugo, a na njega su ranije starci puno utjecali. Pa sad ide u neke skole dizajna interijera i to ga zanima, veze nema s onim za sto se skolovao. Dokaz u prilog toem da roditelji često krivo misle što je dobar put za njihovo dijete i zapnu s pritiscima, a na kraju cesto ne bude velike koristi od toga.

[Krumpirić]

šta nam je braći

inače, odgajali su nas isti roditelji na isti način i imamo skroz suprotne stavove o učenju i obrazovanju

[skorpionka]

Stvarno vidi brace. A moj na kraju ipak bolje zivi od mene, da ga hebes

[medo14]

Netko tu odraslu osobu financira dok ona studira i za to treba postojati odgovornost studenta prema toj osobi. Mislim da kod nas ima jako puno "produljenih" studenata. Iznenadila sam se koliko puno roditelja ima koji uopće ne znaju na kojoj godini im je dijete i koliko ima do kraja. A dovoljan je pogled u index.
Otac od MM je imao foru: ti meni index, ja tebi pare. Studiranje nije obavezno i to treba htjeti, na kraju može se uz rad pa onda studiraj koliko želiš o svom trošku.
Ali to su stvari koje se mogu na početku studija dogovoriti. Dokle je redovito može, možeš omanuti jednu godinu, možeš krivo upisati fax, pa eto jednu godinu potratiti ali sve ostalo je preko dogovora. Moji su tako s nama dogovorili i oboje (ja i moj brat) smo redovno završili. Nije bilo para da dulje studiramo.

[eli]

medo, to je ok sistem ako mladi čovjek u biti želi studirati, tj. radje bi studirao nego radio. no česti su studenti koji ne bi studirali, to bi roditelji pa oni idu probati, vidjeti može li se sa minimumom rada doći do papira koji roditelji jako žele, a i njima bi dobro došao.

tu se ne radi o studiranju=učenju, već o provlačenju kroz sustav. sve po principu važno da na kraju dođe diploma.