posebna djeca

[TmamaKiN2]

Ispričavam se svima koji su u ovoj grupi a ja sam ih svojim izjavama povrijedila.

svi mi imamo svojih dobrih i losih trenutaka ja sam iskreno rekla da sam ponekad zbunjena. isto si i ti ponekad mozda zbunjena i uvrijedjena ponasanjem nekih osoba. sve je to razumljivo i dokle god si mozemo to reci na razumnom nivou super

[Miki]

:mah Jako mi je žao ako se netko uvrijedio jer mi to nije bila namjera.Znam da je jako puno dobrih ljudi i djece te da je manji broj onih koji imaju predrasude nego onih drugih.Ispričavam se svima koji su u ovoj grupi a ja sam ih svojim izjavama povrijedila.

zato je meni ovaj topic odličan - jer se vidi i ona druga strana
meni je fantastičan za korigiranje mog vlastitog mišljenja i ponašanja, neke stvari sad gledam iz jednog posve novog kuta

a ti ćeš možda kad ti neko dijete priđe s pitanjem vidjeti dječju znatiželju umjesto gađenja

i meni je u mnogim situacijama nezgodno i ne znam kako bi reagirala: da li da pitam nešto ili ignoriram i ponašam se kao da nisam vidjela

i baš sam nedavno bila u sličnoj situaciji u kojoj mi je strašno pomogla upravo ta osoba (odrasla) okrenuvši sve na šalu

meni bi bilo užasno užasno žao kad bi moje ili ponašanje moje djece nekog povrijedilo ili uvrijedilo jer nam to zbilja nije namjera
i zato izuzetno cijenim povratnu informaciju i taj drugi kut

[danijela81]

zato je meni ovaj topic odličan - jer se vidi i ona druga strana
meni je fantastičan za korigiranje mog vlastitog mišljenja i ponašanja, neke stvari sad gledam iz jednog posve novog kuta

a ti ćeš možda kad ti neko dijete priđe s pitanjem vidjeti dječju znatiželju umjesto gađenja

e baš to sam i ja htjela reći

i meni je u mnogim situacijama nezgodno i ne znam kako bi reagirala: da li da pitam nešto ili ignoriram i ponašam se kao da nisam vidjela

a ovo se i meni još uvijek događa (u manjoj mjeri nego prije Vjerana) pogotovo ako se i druga strana ne zna baš postaviti, čak je bilo problema u komunikaciji s roditeljima i djecom s istim problemom kao što je naš. i sve je to zato što nismo roboti, da reagiramo automatizmom, onako kako su nas isprogramirali. puno je tu faktora koji utječu na naše ponašanje.
a jedan od glavnih koji stvara probleme je neznanje i neupućenost. treba poraditi na tome (sad se vraćam na izvornu temu), počevši s integracijom u vrtiće, škole...

[nadicab]

eto, moram pohvaliti prof Dejanu Bouillet s učiteljske akademije koja već drugu godinu poziva predavače koji će njenim studentima prenijeti info o djeci s pp iz prve ruke.

[danijela81]

eto, moram pohvaliti prof Dejanu Bouillet s učiteljske akademije koja već drugu godinu poziva predavače koji će njenim studentima prenijeti info o djeci s pp iz prve ruke.

barem u Zagrebu je netko pokrenuo stvari i na tom području. do nedavno, koliko ja znam, ni riječi o djeci s pp na nijednom učiteljskom faxu kod nas.

[gabica-žabica]

Hvala svima na razumijevanju.U malim sredinama kao što je naša , gdje još uvijek ima roditelja koji svoju djecu sa PP drže zatvorene u kući i srame ih se malo je teže neke stvari promijeniti.Trudim se iz petnih žila to promijeniti no ide laganini kod nekih. Naravno da to dijete nije zločesto nego je čulo tu priču kod kuće.I opet su to bili neki bezvezni tračevi.

[bubamaric]

Da vas pozdravim i ovdje...mama Kiare koja ima Down.... za koji dan imace 3 godine... Vidim prica se o neugodnostima... ima pogleda , svakakvih ... ali najvise onih pozitivnih....ne smeta mi da me neko zaustavi, pita, objasni svom djetetu.... slicno kao i Domimama cesto mislim da je gledaju jer je sredjena, ima slatke kikice ili nesto tako...DS je tu,al definitivno ne nesto o cemu ja non stop razmisljam i ne gledam je kroz to....

Mi smo daleko od skole....al u Mostaru ,gdje zivimo je situacija takva da se djeca sa pp upisuju u redovne skole,asistente mogu imati ,ali ako ih roditelji financiraju.... drzava ih ne placa. Za nekih mj dana trebali bi imati Udruga za DS i imamo vremena do jeseni da se izborimo za asistenta za jednog deckica sa DS, iskreno se nadam da hocemo...tj moramo!

[TmamaKiN2]

sramotno je da se drzava srami i zmiri da ima ljudi koji trebaju pomoc. i ne samo to nego su dovoljno veliki debelokosci da jos i naplate PDV na humanitarne akcije

no, lijepo je procitati da ima boraca za ono sto je ispravno i sto bi trebalo biti pod normalno

[fancy]

Nadice, super je sto je bar neko kod vas poceo da govori o tome na fakultetima. Ja za cetiri godine studiranja nisam cula da je neko spomenuo djecu sa PP, a ja sam se od samog pocetka bas za to zakacila, i dok nisam imala svoju curu. I onda su me profesori gledali u cudu kad sam trazila teme za radove na tu temu, kada sam ceprkala po internetu i znala da postavim pitanje na koje oni nisu imali odgovor. A moj posao trenutno se jako puno tice bas djece sa PP, pomoci u njihovoj integraciji i savladavanju gradiva. I opet se sve svelo na moje trazenje po internetu, jer mi ni u Pedagoskom zavodu nisu znali preporuciti literaturu, ili nekoga ko bi mi pomogao pri radu, tj. uputio me. I sad na postdiplomskom se prica svela na isto... Samo sto sam ja sad jos puuuunoooo vise zapela da proucavam i istrazujem bas To, i nista drugo, jer imam najljepsi i najdrazi razlog na svijetu
Kako ce ici, nemam pojma, ali, smatram da su bar kod nas studenti jaaaakoooo zakinuti za stvari koje ce im trebati...Strasno...

[fancy]

A sto se tice tih neugodnih situacija, ja mislim da je najveci problem u mojoj glavi. Naime, ja imam strasan strah od toga kako ce ljudi prihvatiti moje dijete, kako ce ona sama jednog dana kad ja ne budem tu...ma trista nekih pitanja koja me muce, i onda kad npr. setamo, ona spava u kolicima, ili nesto gleda okolo, i neko je podje zagledati, mozda ne zlonamjerno, ali ja odmah pomislim kako su ljudi uzasni, kako ce njoj to jednog dana tesko pasti, kako je drustvo i sredina fuj, a ne pomislim da je taj neko gleda zato sto je najljepsa curica na svijetu:((((

[bubamaric]

Ja Kiaru toliko pozitvno dozivljavam, da bilo ko ,ko stupi s nama u kontakt to osjeti i isto je tako gleda....dosta ljudi mi je reklo " ja nju ne gledam kao dijete sa DS,malo jeste drugacija,ali Kiara je Kiara". Ubrzo krece u vrtic , to je nova sredina i tu imam svoje strahove....nadam se da cu svoju pozitivnost prenijeti na tetu u vrticu....i da ce joj pomoci da se dobro uklopi.....

[Dory]

Upravo je to najvažnije - jer ako ćemo mi osjećati nelagodu i drugi ljudi će odmah reagirati tako, ako mi osjećamo i pokazujemo strah..i drugi će ljudi isto tako..ako mi pokažemo da smo slabi- drugi će nas sažaljevati...a od toga nema koristi...
Prema svojoj "posebnoj" djeci ponašam se jednako kao i prema ostaloj djeci....jučer sam ih gotovo sve povela u crkvu na Božićnu misu (povela sam ih 5-ero)..i sva su djeca sjedila napred s ostalom djecom, brbljla su kao i ostala djeca, smijuljila se, šaputala - i ne mislim da je V. bio nemiran zato jer ima LMR - već jednostavno zato jer je dijete kojem je misa i propovijed trajala predugo...oni su samo djeca koja imaju neke potrebe koje su drugačije...ali one osnovne potrebe - potrebe za ljubavlju, prihvaćanjem, nježnošću, važnošću, prijateljstvom - iste su kao i kod sve ostale djece....

[fancy]

Sve ja to znam...Ja svoje dijete prihvatam, i volim najvise na svijetu, bas takvu kakva je...Ali je moj najveci problem i strah uzrokovan time sto je neke osobe iz naseg okruzenja, koje su trebale i po mom nekom misljenju morale da prihvate stvari kakve jesu, jednostavno ne mogu ili ne zele, zabijaju glavu u pjesak i ne zele nju u svom okruzenju. I onda se meni mota po glavi pitanje kako da ocekujem od nekoga ko njoj nije ni mama, ni tata, ni tetka, strina, ujna da je prihvati, kad nije mogao neko ko je trebalo da je voli...

[Miki]

na božićnoj misi nisam mogla oči skinuti s jedne prekrasne curice s DS-omom
bila je nevjerojatno slatka, nevjerojatno vesela i nevjerojatno dobra i strpljiva
nadam se da roditelji nisu krivo shvatili moje pogledavanje, ali ona je zbilja bila toliko posebna - ne zbog DS, nego ponašanja i princezica izgleda

[Dajina]

ajme koliko vas ovdije ima i koliko predivnih komentara, kako je kod mene, pa nekada je ok, imam snage i vidim pomake a onda opet mi je teško i ponovno se pitam jel sam dovoljno učinila dali je to sve ili sam negdje pogriješila....
Sve u svemu teško je i svaki dan nosi nove borbe....nova pitanja i nove sumnje....

[gabica-žabica]

Miki, i mi smo s našom curicom bili na Božićnoj misi i isto tako su je svi gledali i mahala im je ma sve je osvojila.Slobodno gledaj i priđi djetetu jer i ono i mi osjećamo jako dobro pozitivnu energiju kao i onu suprotnu.Ponosim se i sretna sam kada joj se prilazi sa takvim uvažavanjem.

[Miki]

:) Miki, i mi smo s našom curicom bili na Božićnoj misi i isto tako su je svi gledali i mahala im je ma sve je osvojila.Slobodno gledaj i priđi djetetu jer i ono i mi osjećamo jako dobro pozitivnu energiju kao i onu suprotnu.Ponosim se i sretna sam kada joj se prilazi sa takvim uvažavanjem.

[fancy]

Sve najbolje u Novoj godinici svim posebnim i neposebnim skolarcima

[nadicab]

dobra integracija
Jučer je Denis odgovarao riječi iz 2 lekcije engleskog (sam je rekao da je kod nekih riječi zapinjao i da su mu malo pomagali) i asistentica veli da je oduševio učiteljicu, a klinci su mu spontano zapljeskali na njegovom trudu i uspjehu

[ronin]

ma bravo za denisa!

[Stefanova_mama]

Bravo za Denisa i njegove drugare.

[Miki]

denis i cijela ekipa su zaslužili petice

[mamashnita od noje]

ja se ponekad osjecam lose vise zbog drugih, nego zbog svog djeteta ili same sebe.
on fizicki izgleda bas poput svakog drugog djeteta i njegove posebne potrebe nisu vidljive oku.
a u velikim je problemima.
pa onda cesto djeluje kao razmazeno, nepristojno i razulareno deriste, a mi roditelji kao neodgovorni, nekompetentni jebivjetri.
naravno, nema sanse da ikoga (njega, ili sebe) idem pravdati time sto cu svim tim ljudima koji nas gledaju ispod oka ici objasnjavati da imamo dijete s pp.
uglavnom sam naucila suzdrzati se i ne pokazati nelagodu, niti drugima, a niti sinu. ali je vrlo cesto osjecam, svjedeno. i onda se osjecam lose sto osjecam nelagodu, umjesto da me bude bas briga.
pokusavam zivjeti u skladu s ovim potpisom kojega sam si stavila.
bas se trudim.

[danijela81]

shnita, kužim o čemu pričaš

[nadicab]

šnito, razumijem što osjećaš
Nekada zbilja ne znam što je bolje - kada se problemi vide iz aviona pa imaš sva vrata zatvirena ili kada su nevidljivi - pa nemaš razumjevanja
kako mi sada intezivno prodajemo stan, pa dolaze ljudi ga pogledati i mi ne razmišljajući pričamo o našim problemima tegljenja Denisa po stepenicama pred njim, on mi jučer ujutro kada sam ga stenjući i uzdišući ga dizala iz stolice rekao mirnim glasom:
"Žao mi je što sam invalid. Želio bih da mogu hodati".
a pri tome je mislio da meni pomogne, ne zbog nečeg drugog

[Tania]

Za Denisa i svu posebnu djecu i njihove roditelje

[ronin]

"Žao mi je što sam invalid. Želio bih da mogu hodati".
a pri tome je mislio da meni pomogne, ne zbog nečeg drugog

a sunce malo plemenito

da...ovo što je šnita spomenula....skoro svaki dan se susrećem s time.svako jutro obvljamo dućan.malena se vozi u kolicima u trgovini,i ako joj nešto nije po volji,nešto želi,želi da se vozimo,želi van,štoveć...ona vrišti iz petnih žila.a ima dobar kapacitet.
izgleda pritom dobru godinu starije od svoje dobi,što nam u ovoj situaciji ne ide u prilog.

i da,ljudi gledaju,i da,svi u njoj tog trena gledaju razmaženo čudovište.

i mene boli.ne zbog mene i moje nelagode,već zbog tragične činjenice da se nehotice osuđuje dijete koje je u problemima,zatvoreno skroz u sebe,i jedini način na koji se može izraziti je upravo taj.

mislim da se nikada dokraja neću naviknuti na te situacije,koliko god razvila vlastite obrambene mehanizme da me baš briga što ljudi misle...jer mi dijete krivo doživljavaju.o meni nek misle što hoće.

[nadicab]

ronin, razumijem te istinski
ali malo vedrine
Denisova razrednica je odsutna i imaju zamjenu koja nikada nije bila u njihovom razredu. Naravski, frke u ponašanju.
Curice se pokefale, bilo ružnih riječi, pa čak i tučnjave. Pitali mi Denisa zbog čega su se cure posvađale, a on će mudro i iskusno
"Tko će razumjeti cure"

[ivana7997]

jucer smo imali zavrsnu priredbu na kraju prvog razreda. bilo je dirljivo lijepo, osobito zbog cinjenice da su u priredbu ukljucena sva djeca, bas svatko je nesto izrecitirao ili otpjevao, cak i nas downic kojemu su pomogle sestra i prijateljica. mislim da su na njegov nastup svi zasuzili

a dosla mu je i bivsa asistentica kojoj su se sva djeca razveselila

[mama courage]

imamo i mi u našem razredu curicu sa pp. zxuja mi je objašnjavala da nju najčešće taksi dovozi u školu (jer ne smije busom, da ju netko ne bi udario i povrijedio) kad ne može otac autom. prije nekoliko mjeseci je bio onaj štrajk taksista i moje se dijete baš bilo zabrinulo, kako će joj vršnjakinja doći na nastavu i da to (naravno dječje): nije fer.