Kako pravilno učiti?

[Potica]

E pa ja isto želim da moja djeca budu sretna s onim što izaberu a ne ono što ja želim za njih i ja sretna.

E tu je bit problema jer dijete srednju upisuje sa 14 i nema pojam što bi mogao biti kad naraste , srednju upisjuje onu u koju idu njegovi prijatelji ili jer tako kažu roditelji.
Pa kad ti tvoj super odlikaš kaže da želi u trogodišnju za autolakirerera naravno da ćeš poduzeti sve da upiše nešto drugo jer ako sa 18 odluči da bi ipak bio fizičar nakon trogodišnje ne može na faks, fali mu jako puno gradiva za maturu dakle njegove šanse da postane ono što on želi su minimalne.


Btw. i ja sam bila na praksi u Jadranu tamo je još bilo dobro ali bila sam i na praksi u TEP-u i dva tjedna šerafila jedan te isti šeraf i to mi je stvarno bila motivacija da popravim ocjene.

[skorpionka]

Moj je jedno vrijeme bio fasciniran vulkanizerima, i tvrdio da ce to biti kad naraste

[ZacKa]

Sa onim što izaberu da rade, a ne sa izborom srednje škole gdje rekoh da ih treba usmjeriti i pomoći im pri izboru.

[ZacKa]

Sa onim što izaberu da rade, a ne sa izborom srednje škole gdje rekoh da ih treba usmjeriti i pomoći im pri izboru.

Osvrnih se na Poticin post.

[lastavica]

zajecka ti kao da opisuješ MM osim onog dijela gdje kažeš da nije volio knjige

[palunkica]

Da, ja na kraju ni srednju nisam izabrala koju sam htjela. Naime, htjela sam učiti latinski i dva strana jezika - e to nije moglo, ili si mogao u klasičnu s jednim stranim ili u jezičnu s dva. Pa sam se ipak odlučila za dva.

[eli]

u ovoj priči mi je upao u oko primjer tipičnih ili prosječnih učenika. ne ubijaju se od učenja, osnovnu i srednju završe sa vrlodobrim, faks uspiju upisati, odugovlače, ne da im se učiti, znaju da bi im koristio... no jednog dana završe. i što imaju od toga. papir. netko tko se u vrijeme školovanja nije isticao znanjem (onim školskim, naučenim), kao ni zainteresiranošću za materiju teško da može biti stručnjak u području koje jednom završi, teško da mu je znanje dugotrajno, da razmišlja kao stručnjak za tu materiju.
takvih dipl.mladih imamo previše, a to nije ni nekakva sreća za njih same. ponekad dobiju bolji posao, malo se popnu na ljestvici i budu oni šefovi za kojima radnici jer se vidi da nisu autoritet što se znanja tiče.

[kimama1]

Znate što je meni nepravda u školskom sustavu? Meni su, recimo, cijelu osnovnu poklanjali pet iz glazbenog (osim one traume s polugodišta) zbog drugih ocjena i da mi ne kvari prosjek. A četvorka je realno vrlo dobar i nije bilo nužno da imam pet. S druge strane, neko umjetnički vudreno i talentirano dijete je imalo peticu iz glazbenog jednako kao ja, a imalo je recimo četvorku iz matematike i kemije. Pa šta ne bi bilo normalno da ono isto osjeti da ima 5 iz glazbenog a ja 4 jer je tako pravedno, jednako kao što njemu nitko nece pokloniti 5 iz matematike. Čisto da osjeti da je ono u nečemu bolje od ostalih

ja sam osjetila pravdu. poklanjali mi 2 iz matematike, u trećem srednje (u četvrtom nisam ni imala mat) sam imala dil s profkom- dam ti dva,samo briši da te ne vidim ( i dan danas je rado sretnem, moram priznat )
zezam se - zbilja ne znam je li za peticu iz matematike nužna prirodna predispozicija ili je dovoljan dril, ako baš nisi nadaren.
kod glazbe stvarno tog nema, ako nemaš sluha, možeš pjevat danonoćno a džabe.
tako da je pravedno ocjenjivati teoriju i sviranje, tako možeš zaslužiti peticu

[lastavica]

Pa kad ti tvoj super odlikaš kaže da želi u trogodišnju za autolakirerera naravno da ćeš poduzeti sve da upiše nešto drugo jer ako sa 18 odluči da bi ipak bio fizičar nakon trogodišnje ne može na faks, fali mu jako puno gradiva za maturu dakle njegove šanse da postane ono što on želi su minimalne.

ovo je priča MMove nećakinje, samo su u pitanju srednja kozmetička i medicina. i evo je sada je zadnja godina medicine i sve u roku.

[ZacKa]

Ma Lastavice da nije volio knjige on uči onako usput iz života. A vidim i sin mi na njega , isto ima zlatne ruke, sve zna popraviti, ma niš im nije teško, ali jedino što želim da moj sin ipak shvati da nije teško učiti i potruditi se za tu školu i imati dobre ocjene kako bi jednog dana ipak imao izbor. Ali ne mora biti savršen jer to nitko niti nije. Trenutno bi on za svečenika Ili bi bio nogometaš ??!!

[eli]

I ne, ne bi bila sretna da mi dijete bude fizikalac.

Svom djetetu govorim da će kopati kanale ako neće dobro učiti, onda kad nešto zabrlja kaže da netko mora i kopati kanale

mislim da strašno griješiš i da možeš štetiti djetetu. ove dvije izvučene rečenice u biti nisu povezane.

prva je za si zamisliti i pitati se zašto smo djecu donijeli na svijet, da nas usreće svojim zanimanjem, jesu li oni neki privatni projekt kroz koji bi se mi roditelji trebali dokazati. zašto nam nije dovoljno da su zdravi, sretni i pošteni? trebamo li mi psihiča kako ne bi upropastili djecu?

druga je tipična prijetnja neškolovanih seljaka. čula je i ja od svojih. nisam učila, bila superodlikaš i nisam završila faks. nikakva vajda od takvih prijetnji. a i svaki pošteni posao je za cijeniti. jer djeca kroz to "kopanje kanala" ne vide samo svoju moguću budućnost, već i druge ljude koji to rade. gledaju ih drugim očima ako se više puta susretnu sa takvim razmišljanjem i to im uđe u glavu. postanu malograđani. a roditelji su samo željeli da budu intelektualci.

skrenula ja sa teme, ko po običaju.

[ZacKa]

I ne, ne bi bila sretna da mi dijete bude fizikalac.

Svom djetetu govorim da će kopati kanale ako neće dobro učiti, onda kad nešto zabrlja kaže da netko mora i kopati kanale

mislim da strašno griješiš i da možeš štetiti djetetu. ove dvije izvučene rečenice u biti nisu povezane.

prva je za si zamisliti i pitati se zašto smo djecu donijeli na svijet, da nas usreće svojim zanimanjem, jesu li oni neki privatni projekt kroz koji bi se mi roditelji trebali dokazati. zašto nam nije dovoljno da su zdravi, sretni i pošteni? trebamo li mi psihiča kako ne bi upropastili djecu?

druga je tipična prijetnja neškolovanih seljaka. čula je i ja od svojih. nisam učila, bila superodlikaš i nisam završila faks. nikakva vajda od takvih prijetnji. a i svaki pošteni posao je za cijeniti. jer djeca kroz to "kopanje kanala" ne vide samo svoju moguću budućnost, već i druge ljude koji to rade. gledaju ih drugim očima ako se više puta susretnu sa takvim razmišljanjem i to im uđe u glavu. postanu malograđani. a roditelji su samo željeli da budu intelektualci.

skrenula ja sa teme, ko po običaju.

potpis.

Ja svojem samo kažem da on to može jer je sposoban i pametan. Ajmo probati i da vidiš kak je veseo kad skuži da zna i može nešto naučiti, a može. Nema problem pamčenja.

Ja bih bila grozna kad bih se prijetila takvim poslovima a imamo rodbine od mm koji je stvarno smetlar, dečko iz zagorja, zadovoljan jer u današnjoj situaciji vrlo lako može i biti bez posla i to sa fakultetom (evo od poznanice muž). Nitko ga neće jer je prekvalificiran i jer je recesija.

[eli]

je, bolje biti smetlar koji radi nego mr/dr na grbači roditeljima.

ja svojoj ne govorim niti da je pametna. već da ima sedam godina i da ona mora raditi svoj posao najbolje što može, kao što se i mama trudi na svojem. i točka. i ne bi se osjećala tužnom ili neuspješnom zbog loše ocjene, ali neću preći preko njenog "i četvorka je dobra ocjena. nisam znala da treba biti uredno". jer je znala da treba biti uredno, to tupim mjesecima.

[Novamama]

ja ne bih voljela da bude tokar, ali bih voljela da voli to što radi, da studira ono što želi (da da voljela bih da studira ; ), da učenje gleda kao priliku za proširenje vidika i svjetonazora, a ne kao nužno štrebanje.
nažalost, realnost je takva da se djeca (a i roditelji) pretvaraju u takmace za ocjene i to je strašno. ispada da je ''luksuz'' zažmiriti na djetetovu četvorku iz glazbenog, tjelesnog, pa i npr. fizike jer se neće imati priliku upisati u npr. jezičnu gimnaziju, bez obzira što mu jezici super idu i što se super izražava.

meni isto nisu roditelji utjecali na izbor faksa, iako sam (u željama) švrljala od kemije, farmacije, a završila na matematici i nisam bila ziher što točno želim. komentirali jesu tipa 'nećeš valjda u školu' (i to mama profesorica), ali ja sam znala da neću. i nisam. i opet iz tog svog iskustva, mislim da dijete, tj. studenta koji je već odrasli čovjek, treba na faksu definitivno pustiti.

[Krumpirić]

Trenutno bi on za svečenika Ili bi bio nogometaš ??!!

zna mali di su pare

[Potica]

Trenutno bi on za svečenika Ili bi bio nogometaš ??!!

zna mali di su pare

[ZacKa]

Trenutno bi on za svečenika Ili bi bio nogometaš ??!!

zna mali di su pare

A i ja sam smiješna pa ne treba on naučit učiti, sve već zna !!!!

[Potica]

Zajecka nadam se da se ne ljutiš meni je to baš simpatično kad klinci imaju ideju što žele biti.
Moj definitivno mora naučiti učiti jer on želi biti slikar-izumitelj koji će spašavati svijet dakle sve samo da ne mora raditi

[Adorabla]

Mog buraza su starci uvijek "plasili" da ce raditi u rudniku

Evo nek se javi i demantira me tko god bi zaista istinski bio sretan i ponosan da mu sin bude šljaker u nekoj limariji i cijeli dan za strojem radi već nešto što se tamo radi. Ili da se kćer nakon završene trogodišnje srednje srećom uspije zaposliti u Zrinjevcu i cijelo proljeće sretna i zadovoljna provede sadeći cvijeće po parkovima diljem Zagreba.

ja bih te tako rado demantirala, ali jos uvijek nisam u toj fazi. Znam da to nije u redu i znam da bi trebalo misliti samo na to da dijete treba svoj posao izabrati srcem i sigurna sam da kad dodje vrijeme za to da ce moj racio prevladati i da necu dozvoliti da namecem djetetu faks, ali... Iskreno, da sam ocusevljena njenim sadasnjim izborom (da ide nakon OŠ u strukovnu školu) nisam. Onako iskreno. Koliko god to ne smijem pokazati i necu dozvoliti da to pokazem smijem valjda malo, malkice zaliti sto mi dijete nece biti nuklearni fizicar ili neurokirurg

[marsovka]

Moj je jedno vrijeme bio fasciniran vulkanizerima, i tvrdio da ce to biti kad naraste

Da, a moj je rekao da ce biti onaj stricek na trajektu koji pokazuje autima gdje da se parkiraju

Mislim da nam na ovu temu (odabir skole, faksa...) mogu jako puno reci mame teenagera, o tome kako se bira srednja, i faks i koliko je vecina njih (cast izuzecima) svijesna sto zeli raditi u zivotu i od cega ce zivjeti i koliko ce zaradjivati... Ma mos mislit. Ja bi voljela utuviti svom djetetu u glavu da je sam odgvoran za skolu, da mora nauciti sam uciti i snaci se u novoj situaciji. Pa sta bude... Volim sto trenutno donosi doma petice, ali tek je drugi razred i to mi je za sada nekako normalno. Naravno da mu necu jamrati i da se necu ljutiti i na manje ocjene, ali samo dok sam uvjerena da to sto radi radi najbolje sto moze. I naravno, voljela bih da svoj buduci posao radi sa ljubavlju i da uziva u njemu (pa makar to bio i nogomet ).
I ja sam svojedobno pocetkom srednje odradila praksu u industriji (stavljala cepove na boce ) i tada cvrsto odlucila da cu ipak ici nekaj studirati . Mozda te prakse ipak nisu bile tak lose?

A sad se idem odmah upucat jer vidim da ovdje puno nas krivi svoje roditelje da su bili prepopustljivi, prenapadni, preuporni, prezinteresirani, prenezinteresirani... Tak ce valjda i nasi o nama govoriti i mislim da nam tu nema pomoci

[Krumpirić]

potpis na eli.ja sam isto samo to slušala.i brat isto. i gle, nebo smo i zemlja.

tako su roditelji rješavali svoje frustracije, ne motivirali nas.

[Neda3kids]

"Istina. Četvorka je dobra ocjena. Ali ta ocjena nije odraz tvoje inteligencije. Učini s ovom informacijom što želiš. Ali ja mislim da bi se trebao potruditi do kraja godine i istu pretvoriti u peticu. Ako trebaš pomoć - tu sam."

nedo, a sad zamisli da su obrnute uloge i da nije izrečeno, već samo pomišljeno. da tvoj sin ide uspoređivati tvoju inteligenciju i plaću i zaključi da se ne trudiš dovoljno, da tvoja plaća nije odraz tvoje inteligencije.

a ocjene nikad nisu odraz inteligencije već okvirni pokazatelj naučenog, savladanog gradiva i baratanja njime u datom trenutku.

U načelu se slažem sa posljednjim dijelom rečenice (boldano), jer to i jest tako, i ja želim da mi sinko gradivo nauči, savlada i barata njime.
I zato sam mu i naglasila riječ inteligenija, i komparirala njegov uspjeh i njegovu pamet - s čime sam dobila najbolji efekt (da je čitao sam lektiru iako je prije toga kukao dva tjedna da je predugačka, da sam pazi kako se što piše, da urednije piše itd. itd).
Dakle sve je skupa bilo itekako promišljeno, i imalo neki cilj.

Starijoj nikad ne bih tako rekla. Njoj bi spomenula krv, znoj. Onda bi ona vjerojatno prosuzila. Uglavnom - tu bi uspoređivala trud njen i vrijeme utrošeno na učenje u komparaciji sa ocjenom - pa bi dobila rezultat koji tražim.

Treću bih vjerojatno odvela do dućana s cipelama ili haljinama. I rekla da si može izabrat onu koju želi, ako i samo ako postigne rezultate o kojima se dogovorimo.

Premali su oni da bi mogli sami odlučivati koliko mogu znati, naučiti i kako će naučiti. A ja ću MOŽDA kad budu na faksu prepustiti odluku o učenju njima, i koliko će ispita davati. Ocjene mi tad neće bit bitne. Bit će mi bitno da osjetim da uče ono što ih zanima. Tek tada ću se malo prepustiti.
A dotle ću se morati baviti psihologijom, i dubokim proučavanjem svoje djece - i vađenjem maksimuma iz njih.

Škorpi, ako malo bolje promisliš, mama ti je postigla cilj. Nisi više imala četvorku iz tog glazbenog, nikad. A to kaj to sad vadiš iz naftalina - svi mi imamo takve priče. Mene je tata izluđivao sa svojim detaljiziranjem, i dovođenja svega do savršenstva i što je svaka stvar imala svoje mjesto.
Ja sad danas takva. I zahvalna sam mu na tome. Ponekad sama sebe ulovim kak se smješkam. Ali mu to ni živa ne bih priznala.

I u potpunosti se slažem s folne. Percepcija većine ipak jest da su zanimanja i zvanja iza kojeg stoje fakulteti - ona koja će ti donijet status u društvu, a samim tim i financijsku nezavisnost, mogućnost za veći kredit, dobre veze i poznanstva, itd. itd.
Ne vjerujem da bih se sramila što mi dijete radi u Zrinjevcu ili što je mađioničar, ali kad maštam o njihovoj budućnosti vidim ih ipak kao poznatu dizajnericu interijera, vodećeg u projektima svemirskih letjelica i glumicu.

Adorablita, smiješ. Tuguj. Iskreno. Al' vjeruj mi neće ona u strukovnu školu

[palunkica]

I ja sam svojedobno pocetkom srednje odradila praksu u industriji (stavljala cepove na boce ) i tada cvrsto odlucila da cu ipak ici nekaj studirati . Mozda te prakse ipak nisu bile tak lose

Da, očito nisu bile tako loše, ja moram priznati da sam prionula uz knjigu nakon te dvije prakse (istina Potice, ona u Jadranu osim što nam je bilo zima nije bila tako katastrofalna kao u Prvomajskoj ) i čvrsto odlučila studirati, i ne samo studirati nego i završiti fakultet.

Čini mi se da danas nema toga, tako da naša djeca i ne mogu stvarno vidjeti što znači zarađivati za kruh fizičkim radom

[Novamama]

Percepcija većine ipak jest da su zanimanja i zvanja iza kojeg stoje fakulteti - ona koja će ti donijet status u društvu, a samim tim i financijsku nezavisnost, mogućnost za veći kredit, dobre veze i poznanstva, itd. itd.

sve ovo iz drugog dijela rečenice, ne treba biti povezano s faksom, već sa snalažljivošću, ambicijom, socijalnom inteligencijom. tako bih rekla iz iskustva koje imam.

i onda ispada da je u biti bitno da se dobro situira, pa makar i da postane super nogometaš s milijunskim ugovorom, a bez škole?

[Neda3kids]

Ja sam bila na praksi u "Voću", u Praškoj u srednjoj. A isto sam išla u Jezičnu.
Na ovim "mračnim" sam bila u osnovnoj školi.

i onda ispada da je u biti bitno da se dobro situira

Gle, iskreno ja želim da moja djeca nemaju problema koje imam ja od negdje 22-og u mjesecu.
Ali to nije najosnovnije.
Mislim da sam jasno napisala, da većina percipira da su fakultetska zvanja ona koja nose status u društvu - liječnik, pravnik, inžinjer, učitelj i slično.
Nogometaši tu ne spadaju - ako samo igraju - a nisu treneri. Jer ako su treneri, trebaju faks.

[skorpionka]

Škorpi, ako malo bolje promisliš, mama ti je postigla cilj. Nisi više imala četvorku iz tog glazbenog, nikad. A to kaj to sad vadiš iz naftalina - svi mi imamo takve priče. Mene je tata izluđivao sa svojim detaljiziranjem, i dovođenja svega do savršenstva i što je svaka stvar imala svoje mjesto.

Bezveze, šta bi mi falilo da sam imala četvorku iz glazbenog kasnije ? Zaista se radi o bespotrebnom šiljenju maka na konac i da mi su mi inače na redovnoj bazi prigovarali za školu, garantirano bi ju manje voljela. Ovdje se radi o jednom prigovoru u cijelom školovanju što se baš i ne da usporediti s nonstop presingom nekih roditelja da moraš imati 5,0. Imala sam ja kasnije jednom četvorku iz nečeg, mislim iz povijesti, ali mi se više nikad nije usudila prigovoriti. Jer je znala da je taj put pogriješila i ispričala mi se. Meni je manje važna četvorka u osnovnjaku, nego na faksu koji ti postane kruh svagdašnji.

Školovanje je maraton i ne treba tjerati djecu da baš stalno voze na prevelikom broju okretaja, jer je to dugoročno rizično. Većina djece pod prevelikim pritiskom na kraju kiksa, fula faks, promijeni ga, odustane, umori se od svega toga, a to nam nije cilj. Pogotovo što će školovanje u budućnosti biti i dugotrajnije i zahtjevnije u smislu cjelozivotne edukacije.

[Neda3kids]

Bezveze, šta bi mi falilo da sam imala četvorku iz glazbenog kasnije ?

To ti percipiraš danas tako. S odmakom.

Ja sam potpuno drugačiji tip. Kod mene to izazove dišpet, i ja onda povučem k'o magarac. Rezultat - uvijek tražim od sebe da budem najbolja, i nisam zadovoljna kad nije tako. Iskreno, mislim da je to - dobro. A ne loše.

[skorpionka]

Pa i onda sam je odmah napala s tim argumentom, nisam joj dala da zavrsi. Ostala je iznenađena mojom reakcijom, pogotovo što je ona to onako kao usput prigovorila, čak joj nije niti bilo nešto napeto.

[eli]

Jer ako su treneri, trebaju faks.

faks na razini škole za doule?

[Neda3kids]

Iskreno, ja bih se živa pojela.