najveci roditeljski uspjeh

[Imge]

jebi ga (pardon maj frenč ) kako mi se zivot u zadnje vrijeme svodi na kuca-poso-ducan-kuca i kako mi drustveni zivot i nije nesto previse bogat, uzet cu si za pravo misliti, utvarati i samu sebe narajcavati cinjenicom da je svaki uspjeh mog djeteta - zapravo i moj uspjeh (ovo se ja sama sebi klanjam, to mi pravo nitko ne moze oduzeti).

takodjer, trenutno su mi zivotne kockice tako poslozene da jedino za klince zivim (ajd zivim i za to da svi zajedno izguramo i mm-ovo usavrsavanje jer nam i ta prica vec jedno duze vrijeme oblikuje zivot, a bome ce ga i oblikovati jos neko vrijeme).

takodjer, kako me moj posao bas nesto posebno ne baca u trans i nije bas da svrsavam od ganuca kad ga se sjetim, kao sto si bome ne uobrazavam da je ciscenje-kuhanje-pranje vrhunac mog bivstvovanja , etotigana, ma nu me , opet se vracam na to da me trenutno - evo reci cu jasno i glasno - kao majku-zenu-kuharicu-domacicu a nadasve zenu - totalno ispunjavaju moja djeca . i opet se vracam na to da je njihov uspjeh i moj uspjeh.

a kad dodjem kuci i mali mi veli da je dobio 5 iz matematike, ako pozdravi susjedu i pridrzi joj vrecicu kad ide iz ducana ili kad uzme knjigu navecer prije spavanja i sam ode iz cistog gusta citati - da, to je i moja zasluga . ma koliko mi sutjeli o tome...
i cijeli dan mi ne silazi osmijeh s lica kad se sjetim silkinog malenog ili saneline malene jer je to sto su njihove mame napisale nesto predivno i bas one su porasle u mojim ocima i bas njih smatram zasluznima za ono sto su izrekle o svojoj djeci .

a dalje necu vise o ovoj temi...
izgubila sam volju diskutirati...

Zadnja izmjena: Imge; 13 lip 2008, 18:54; ukupno mijenjano 1 put/a.

[filipovamama]

inace, jako je suosjecajan kad skuzi da je netko siromasan, bolestan. to ga bas rastuzi i uvijek me pita jel mozemo nekako pomoci tom djetetu... i nikad se nikom nije rugao. to stvarno mogu reci.

Moj je isto jako osjećajan i suosjećajan. Još uvijek. Čak mi se čini da što je stariji to je suosjećajniji.
A i ja sam.

[Hajdi]

Danas je Luciji pao zubić. Ode zubić vila po noći po zubić, a tamo papirić na kojem piše "Draga zubić vila, ovo je već moj 5. mliječni zub. Htjela bih te zamoliti da mali poklon doneseš i mojoj sestrici Nini i bratcu Jakobu. Tvoja Lucija." I zubić vila se rasplakala.

[Imge]

Hajdi

[silki]

Danas je Luciji pao zubić. Ode zubić vila po noći po zubić, a tamo papirić na kojem piše "Draga zubić vila, ovo je već moj 5. mliječni zub. Htjela bih te zamoliti da mali poklon doneseš i mojoj sestrici Nini i bratcu Jakobu. Tvoja Lucija." I zubić vila se rasplakala.

rasplakalo me tvoje dijete na rano jutro

[Mala Bornica]

[folne]

Hajdi, predivno!

[sanelina]

A joj Hajdi....baš si me raznježila..

[Mirci]

hajdi, prekrasno

inace, potpisujem i folne i eli.

[borninamama2]

hajdi

[Solea]

hajdi, prekrasno

inace, potpisujem i folne i eli.

x

[elizabeta]

a kcerka se jedina u parku igrala sa mladicem sa pp, on ima nekih 20-ak godina, jako visok i dosao je u park sa kanticom za pijesak, mnoga djeca su se smijala jer se igrao na dijelu koji je predvidjen za manju djecu, ona se pocela igrati s njim pa je on trcao za njom i glasno se smijao, bas su bili slatki

ela - tvojoj kćeri I mami, jer to jest stvar odgoja

Moj osmogodišnjak je isto jako zainteresiran za knjige, čita ali mu je još draže kad mu ja čitam (obavezno čitamo svako veče, i ne samo lektire...sad tamanimo Kušana). Ovo donekle jest moj utjecaj jer sam ga od malena nastojala zainteresirat za knjige. Također i za izložbe (crtanje), a tata za prirodu (pa ga zanima i biologija), povijest, zemljopis, arheologiju, arhitekturu...Veliki je retoričar, zanima ga i politika...S druge strane, uzalud što sam oduvijek sanjala da ću imat dijete glazbenika...uzalud što ostali ukućani obožavaju glazbu...ma kakvi, ovaj moj nema uopće sluha ni interesa (glazbeni je jedini predmet koji će imati 3 ) ko da nije naš.
Sport ga baš ne zanima, nije baš nešto spretan, ali to me fakat ne pati S druge strane znam da dečki koje sport ne zanima nikad nisu popularni...
Matematika mu ide kad redovno radi, dakle nije baš neki talent (na mamu)
Poprilično je aljkav i zaboravan, zaigran i neozbiljan, katkad nesavjestan...ali to ide nabolje. I po svojoj nesamostalnosti u obavezama nije na nas

Ono na što sam ponosna, iako mislim da nije naša zasluga je što nije materijalist, nije škrt, obožava se družiti sa svima, on bi da su mu svi prijatelji, druži se i s curicama...a druga strana medalje je što je totalno naivan i zato na meti lukave djece i onih koji vole druge iskorištavati - kad se mijenja za autiće ili sličice - on je taj koji izvisi, al njemu je bitno da se druže Nevjerojatno koliko nije zlopamtilo (to me već i brine)
Iskren je i preotvoren (što je opet dvosjekli mač, meni je to drago ali sredina više voli ukalupljenu djecu)
Ne patim od forme (molim-izvoli-hvala-oprosti), riječi bez djela ne znače ništa, pa recimo da je moj propust što zna ostavit dojam neodgojenosti, al će zato svima u zgradi učinit uslugu, nepokretnu susjedu redovito posjećuje i razgovara s njom...u principu ga obožavaju ljudi koji vole originalnu djecu, dok oni kruti i ukalupljeni reagiraju na njegovu otvorenost.
Meni (ko i imgin mali) zna "odgovoriti" (opet moja krivica) ali i sto puta na dan kaže "mama volim te" i velika je maza.


Jedna stvar mi je jako zanimljiva: jednom je u školi bila radionica s djecom i roditeljima, nešto kao koliko se poznajete...pa su roditelji trebali govoriti o vrlinama i manama svoje djece...uglavnom - samo ja i jedna mama smo spomenuli i mane, a sve druge mame su govorile da su njihova djeca savršenstva bez mane ! S obzirom da većinu te djece poznajem (a i učiteljica) nisam mogla vjerovati koliko su roditelji u stanju lagati, ili biti nekritični i neobjektivni! Za nevjerovat da su mame par dečki koji se uglavnom tuku i smišljaju spaćke glasno rekli: moje dijete je vrlo pristojno, jako mirno i poslušno !
Uglavnom, osjećala sam se ko zadnja budala što sam rekla da je moj živ i kadkad neposlušan...
Kao da je nemoguće volit svoje dijete koje nije savršeno ...ma za ne vjerovat

[Bubidea]

Za nevjerovat da su mame par dečki koji se uglavnom tuku i smišljaju spaćke glasno rekli: moje dijete je vrlo pristojno, jako mirno i poslušno !

a gle, mozda ono doma i jest takvo

a mozda su to oni roditelji koji stvarno ne vide djetetove mane, koliko god im se ukazivalo na njih, jednostavno ih ne prihvacaju...to su ti te neobjektivne mame zaljubljene u svoje sinove ( iako sam i ja zaljubljena, ma koja nije)

[elizabeta]

bubidea - ma znaju oni kakva su im djeca, jer se mame druge djece žale da ih tuku...evo jedan je mom 3 puta slomio naočale i još nekima po par puta...više no očito da to nije slučajnost, a i svojim očima sam vidjela s prozora dvojicu kako tuku sad ovog sad onog...te stvari im i učiteljice kažu na informacijama
Ne očekujem da mama živahnog dečkića (pa čak i onog koje se potuče) misli i govori da ima loše dijete, al mi je stvarno toomuch govoriti da je mirno i poslušno.
Jedna mama mi je bila strašno simpa, rekla je da svoju curicu obožava zato što je nestašna i svoja!

Ma svi smo mi zaljubljeni u svoju djecu, al to ne znači da zbog toga trebamo biti lažljivci i licemjeri.
Sama često i za neko najzločestije dijete znam reći da je to ipak dijete, a dijete ne možeš mrziti...ali baš ta vrsta roditelja koja neiskreno govore o svojoj djeci su užasno skloni kritizirati i mrziti tuđu djecu, prijetiti im, davati pljuske...ma svega ima...
Eh, blago vama što imate curice.

[tajci]

naravno da smo sve zaljubljene u našu djecu jer naša su djece predivna (moja malo više od drugih ).

Kad razmišljam kakva su moja djeca, mislim da su zaista dobre osobice, dobro odgojeni (barem stariji, on je 9 g. a malac od nepune 2 tek treba postati odgojeno dijete), stariji je pun suosjećanja i osjetljiv na svu nepravdu ovoga svijeta, kakav će biti mlađi još mi je teško reći. Obojica su izuzetno pametni, kod starijeg se to već dugo vidi, kod mlađega se to tek nazire u kojoj količini i koliko duboko.
Koliko je to moj utjecaj? S jedne strane, oni su takvi jer su se takvi rodili, ali mislim da je tu ipak veliki uspjeh mene i mm-a jer u tu je djecu "uloženo" toliko ljubavi, vremena i truda, pa mislim da ipak imam pravo na neku zaslugu.
Ali na stranu svu inteligenciju, pamet i sve mudre stvari, mislim da je najvažnija stvar koju svi mi trbamo naučiti svoju djecu je kako biti dobar čovjek, a to je istovremeno ono najteže. Jer sve se knjige mogu pročitati i sve se stigne napraviti u životu, ali ovo je temelj na kojem se dalje gradi, a ako tu ne valja fućkaš onda svo znanje.

Elizabeta, i ja bi curicu, ali valjda bude "treća sreća".

[sretnamama]

Ma djeca su nam stvarno predivna

[Bubidea]

ne spava mi se, pa ceprkam.

smijesnog li topica.
moj je u pubertetu.
a lijepo su mi pisale, a nisam im htjela vjerovati

[SonjaV]

Jesi isprintala kao što ti je Folne rekla?