školska čavrljanja

[olja2208]

i jos nesto mi jako bode oci, iako je u pitanju donekle off-topic,
spominje se "bubanje" drustvenih predmeta,
naime, veoma je lose i metodički krajnje neprihvatljivo instruisati dijete (ili dopustiti da se to podrazumijeva) da se sadrzaji grupe predmeta ili bilo kojeg predmeta pojedinacno uce mehanicki.
jako malo je takvih sadrzaja gdje se od djeteta ocekuje da jednostavno sjedne i napamet reprodukuje nekakvu materiju.
niti jedan dobar profesor nece ovo ocekivati, pa ne bi trebao ni roditelj.

[Bubidea]

bubanje?
valjda je jasno sto sam pri tome mislila, da ne bih morala na dugacko i na siroko opisivati da dijete studiozno treba pristupiti svakom predmetu, sagledati ga sa svih strana, logicki zakljucivati i povezivati cinjenice i podatke, ja sam jednostavno napisala-bubati.

oprosti mi na mom slobodnom pjesnickom izrazavanju i nevolji za pisanjem markovih konaka

[Bubidea]

jesam li rekla kak ja volim nasu zatvorenu sobicu?

[olja2208]

ma bubi, znas da nisam tebi-lično zamjerila na izboru rijeci ,
već u kontekstu potonje problematike instruisati-ili ne, selekcionizam kao takav često se sreće među roditeljima,
a kako držim da je učenje i pristupanje metodici učenja specifično za svaki predmet,
otud više i moje uvjerenje da instrukcije, kad ih se zatreba, imaju smisla.
i nije mi tesko razumjeti da se roditelj nekad nema živaca, snage (a nerijetko i sposobnosti) nositi s tim.

[Solea]

pa tu smo da razmjenjujemo mišljenja a ne da se ljutimo na svakoiznošenje mišljenja koje se ne podudara s našim.
tema je zanimljiva, iskustva različita, sigurno će biti od koristi mnogim roditeljima.
nije svaki roditelj u poziciji uskočiti djetetu u mjeri i/ili načinu koji djetetu treba. nije isto ima li roditelj jedno ili troje, četvero djece/školaraca. a istina je i da nekim klincima nedostaje samostalnosti, radnih navika... nije baš uvijek ni školski program problem.

moj osmaš za sada nije trebao instrukcije, ako i kada zapne pita mene ili tatu i za sada mu mi možemo pomoći. a nekada ga čujem da s frendom iz razreda na tel. priča o nekom zadatku pa ga skupa, "preko žice" rješavaju.
kad zatreba, tražit ćemo dalje.

bubi, jasno je na što si mislila

[mama courage]

sad mi je jasno zašto ideja houmskulinga nikad nije zaživjela na MiBu (ali zato i volim ovaj forum)

jednom sam prije nekoliko godina nekom klincu u ch objašnjavala fiziku za šesti razred. to je izgledalo tako da je mali sjedio pored mene, zijevao i brojao zjale, a ja čitala lekciju i ponovno učila kako se razlomci na n-tu dijele. na kraju sam nazvala seven u hr.

dok budem znala tj. mogla pratiti gradivo - podučavat ću. ali bojim se, da to neće biti još dugo.

[Bubidea]

eh, mc, to mi sad na ovo tvoje-dok budem znala/mogla pratiti-dođe da isfilozofriram
samo da smo na zatvorenom

(samo mala nit vodilja-ak netko nije bedast, onda si to ti-i nemoj znala/mogla, sve je stvar volje )

[corazon]

tema je baš zanimljiva
naravno da roditelj treba imati volje i ponoviti gradivo koje želi pojasniti/objasniti, ako nema volje ili vremena ili možda čak ni znanja onda uzmeš instrukcije i naravno da ovisi i o djetetu i o učitelju... ne shvate sva djeca gradivo u školi, neki učitelji ne znaju objasniti
evo dajem primjer engleskog, ja sam ga učila (al fakat davno) i onako nešto pričam, al ne znam objasniti gramatiku djetetu (5. razred)... jel to nepojmljivo? ne ide na instrukcije ali joj je moja prijateljica malo bolje objasnila, i dobro je shvatila i sad ide
matematika, meni je išla, ali ja sam to učila prije 35 i više godina, haloo... treba se prisjetiti i onda to opet objasniti ako dijete u školi nije razumilo (a ne razumiju svi, naravno)
a tek poslije fizika, kemija (to bih je odmah dala na instrukcije jer pojma nemam)

da se razumijemo, nisam za instrukcije pošto poto, ali ako zašteka (pogotovo u višim razredima) ne vidim razlog zašto ne i ne zna zašto bi to bilo nepojmljivo

[Duga]

Pisemo o placanju instrukcija osnovnoskolcima. Dva skolska sata da bi petas ucio razlomke kostaju 130kn (podijeli jabuku na dvije polovine)...ili sedmasi su ucili opseg kruznice i povrsinu kruga-izuzetno lagano zaradjen novac. Problem koji se u mnogim skolama javlja je sto klinci do cetvrtog prolaze masovno s odlicnim pa u petom slijedi osvjestenje...ide se iz krajnosti u krajnost. Od onoga da im treba dijeliti petice kako bi ih ohrabrili i da se ne iskompleksiraju i masovno se mogu citati izjave kako se nema pojma sta im djeca uce u skoli do instrukcija u Yoyo koje postaju "must have". Osnovnoskolsko gradivo ne iziskuje takav angazman i po toj tarifi.

[Bubidea]

evo, ja dajem instrukcije iz matematike za osnovnu skolu. svi upiti na pp

edit...moze dva sk. sata za 120 kn

[Duga]

Moras jos smanjiti cijenu jer Yoyo vikendom ima za 100, a preko tjedna 130 kunica . Sretno,Bubi, s instrukcijama, lak nak

[mirbi]

I ja sam do ove godine bila sigurna da nikad neću plaćati repeticije osnovcu. No, moja me mlađa kćer u svemu razuvjerila.

Sad, po nekim napisima tu ispada da ja ne znam koliko je 2+2, pa to, posljedično, ne znam ni objasniti svojoj prvoškolici.

Problem je u tome što, ako imaš đaka prvaka u rukama, moraš mu privući pažnju na nastavu koja njega apsolutno ne zanima, gleda kroz prozor i ne uključuje mozak, a da mu, istovremeno, tu istu školu ne zgadiš za sva vrimena. Da ne počne na školu gledati kao na neko strašno misto.

Ja engleski govorim u rangu profesora koji predaju u školi (od nekih i puno bolje), obožavam prevoditi, no nikad nisam držala repeticije. Jednostavno, to mrzim i nemam nimalo takta ni metodike. Jel to tako čudno? Ili mislite da je lakše kad je u pitanju tvoje dite? E, pa nije, još je teže, jer se ne možeš distancirati, ne možeš vjerovati da je tvoje zlato tako teško za učenje. Makar doma imao još jedno zlato kojemu učenje ide ko od šale.

No, eto, nađe se čovik u situaciji objašnjavati da ipak zna gradivo za prvi razred osnovne škole.

[medo14]

potpisala bih iskusnu Soleu
mislim da osim problema s gradivom klinci imaju ogromne probleme kako učiti, a i same radne navike im nisu jača strana.
Svi smo mi išli u osnovnu školu i nije bio takav trend privatnih instrukcija. A i roditelji su bili puno manje angažirani oko naše škole.
Moj stav je da se zagrijavanjem stolca može puno toga postići. Rad i samo rad. Ako ti ne ide matematika, kupi zbirke i rješavaj i rezultati će biti vidljivi. A i klinci međusobno si mogu pomoći oko rješavanja zadataka i objašnjavanja gradiva.
A ja sam spominjala štreberaj za npr. povijest. Nažalost, kod nas je tako, da je profesorica predmet povijest svela na štreberaj. Povijest može biti jako zanimljiva i da se provuče kroz zanimljivu priču a može biti štreberaj. Tko je koje godine okrunjen, tko ga je naslijedio, koje zemlje je osvojio i sl. Podaci koje treba štrebati.
I nadam se da neće netko biti uvrijeđen, mislim da za svaku temu može biti i više stajališta i razmišljanja.

[nadicab]

Nije problematika da li roditelj zna gradivo, nego da li roditelj zna pedagošku metodiku? Ne zna, za to se ide u neke druge škole/fakultete gdje se uči teoretski plus puno prakse.
Ja znam samo na jedan način predavati, onako kkao ja to razumijem; ne znam i drugačije pristupe. Pa, kao je mom djetetu potreban drugačiji pristup, onda ću uzeti instrukcije.
ja sam sigurna da ja bolje Denisu ispredajem od studentice koja s njime uči povijest, zemljopis i prirodu. Ali, on više voli s njom učiti jer ona ne gubi živce i ne drekne na njega "kako to ne znaš???" Da ne veli, da su meni ti sati neuzrujavanja - neprocjenjivi
Po meni, svaki roditelj može pokazati ako dijete nešto malo nije razumjelo, ali rijetki mogu u potpunosti objasniti ako puno šteka.
I zbilja čovjeka život demantira - i ja sam se zgražala nad instrukcijama ali kada dođeš u takvu situaciju, shvatila sam da je to super - ja i dalje mogu svom djetetu ostati mama, a ne samo

[mirbi]

jer ona ne gubi živce i ne drekne na njega "kako to ne znaš???

Upravo to.

[Nana1971]

jedno je sigurno - kad smo mi bili klinci puno više smo si pomagali međusobno, onaj tko kuzi matematiku pokazivao je frendu, a on je njemu zauzvrat pomagao s francuskim
danas takvih primjera ima izrazito malo. ni muz ni ja ne bismo mogli tumačiti djetetu kemiju za 8. razred sta god si netko o tome mislio samo smo imali srece da njoj to nije ni trebalo da joj je trebalo, nasla bih nekog da joj pokaze bez puno filozofiranja. Konkretno u njenom slučaju - ne bi joj mogao pomoći nitko iz razreda jer profa nista nije tumačio ni radio pa su svi bili na nuli sa znanjem i s peticom u imenikom sto je doslo na naplatu u 1. srednje

[patkica]

Šta je to Yoyo? Mislim, ja znam šta je igračka jojo, al mislim da nije riječ o tome ovdje
Nana - upravo to, mi smo pod normalno držali jedni drugima instrukcije odnosno, krizne situacije riješavale su se unutar razreda i to je super funkcioniralo
Ne znam ima li toga danas

[Solea]

točno. upravo to sam i ja gore spomenula, čujem ga da s frendom rješava matku preko telefona i to je meni i prihvatljivije nego da meni dođe s pitanjem i gradivom s kojim se nisam srela od svoje 14.

[† Volvo]

Yoyo je s linka iz prvog, Nadičinog posta

Mama mi je prosvjetar koji "daje instrukcije" povremeno, često su to klinci koji žele naučiti više (o jezicima se radi), ponekad oni kojima treba "pokrpati" rupe u znanju. Zadnjima roditelji plate instrukcije s očekivanjem čudotvornog rješenja obično. OK, netko za nešto ima manje smisla recimo, ili spletom nes(p)retnih okolnosti - tipa čestih promjena učitelja - ima velike rupe u razumijevanju gradiva i strukturi nekog predmeta da jednostavno nije u stanju pratiti nadogradnju

Tips and tricks : uvijek ti klinci budu pristojno dočekani, ugošćeni, dobiju slatkiš ili kolač (čega već ima doma), mogu izabrati sok ili čaj (iznenadilo me koliko njih se npr. odluči za kamilicu ) i dobro se osjećaju na instrukcijama. OK, osim magije lijepog ophođenja ima tu i dosta utakmica u nogama u gradivu, metodici i pedagogiji

Učim od mame što će mi eventualno za instrukcije trebati od volje, strpljenja, ugostiteljske ponude, kreiranja dobre atmosfere. Sve se vrijeme pri tom nadam da mi ništa od toga neće uopće trebati za školarca. U nadi je spas - ili kako je jedan sada pokojni prof. fizike jednom kada je predstavnik razreda (iz vremena samuopravljanja i predstavnika đaka na sjednicama polugodišnjim ) s više od pola jedinica zaključenih na polugodištu rekao kako vjeruje u skoro ispravljanje istih, odgovorio "Ne predajem vjeronauk nego fiziku"

Ideja da klinci jedni drugima pomažu mi se sviđala oduvijek i veseli me dok šljaka

[olja2208]

Nije problematika da li roditelj zna gradivo, nego da li roditelj zna pedagošku metodiku? Ne zna, za to se ide u neke druge škole/fakultete gdje se uči teoretski plus puno prakse.

apsolutno!

ajmo dati struci malo kredita, pliz!
a u situacijama (bar) kad je potrebno traziti njihovu pomoc,
a to su cesto ovakve situacije:

da je profesorica predmet povijest svela na štreberaj.

ili ove:

Konkretno u njenom slučaju - ne bi joj mogao pomoći nitko iz razreda jer profa nista nije tumačio ni radio pa su svi bili na nuli sa znanjem i s peticom u imenikom sto je doslo na naplatu u 1. srednje

ili bilo koje druge, da sad ne elaboriramo, svako se od nas moze sjetiti bar jednog razloga zbog kojih znanje roditelja (uz duzno postovanje) nekad nije dovoljno da se instrukcije valjano sprovedu i da budu onaj pozitivni okidac za nadogradnju.

osim magije lijepog ophođenja ima tu i dosta utakmica u nogama u gradivu, metodici i pedagogiji

X ima, itekako.

Sad, po nekim napisima tu ispada da ja ne znam koliko je 2+2, pa to, posljedično, ne znam ni objasniti svojoj prvoškolici.

mirbi, no sikiriki, ja nemam konkurenciju tu u bedastoći jer,
radim u skoli godinama, imam mentorsko iskustvo u civitasu, nekoliko realizovanih programa edukacije u oblasti metodike primjene dobre prakse za instruktore, i da ne nabrajam dalje...
kad je rijec o znanju iz pojedinih oblasti, bila sam odlican ucenik i u osnovnoj i u gimnaziji, nesto od tog znanja je i ostalo, jelte,
ali,
nikako ne mogu reci da bih bila kompetentna u metodikama svih predmeta i da bih mogla pristupiti svakom djetetu i doskociti svakom problemu.
ne bih mogla.
razumijem i da neko moze osjecati, odnosno vjerovati da moze sve to, ali to ne znaci i da je to tacno.
treba napraviti razliku i između različitih motiva (i razloga) zbog kojih ljudi traze instrukcije,
nekad su to sitnice kad djetetu treba objasniti zadatak, a nekad nedostaju cijeli pripadajući elementi znanja bez kojih se ne može nastaviti kvalitetna nadogradnja,
nekad treba preusmjeriti pažnju, ustrojiti prioritete, a nekad promijeniti kompletan pristup učenju (ali i podučavanju) određenog supstrata.

[olja2208]

i da, i meni se sviđa ideja međusobnog vršnjačkog pomaganja,
to i dalje može šljakati ali potreban je podsticaj, rekla bih najviše od strane profesora.

[Ina66]

Nana - upravo to, mi smo pod normalno držali jedni drugima instrukcije odnosno, krizne situacije riješavale su se unutar razreda i to je super funkcioniralo
Ne znam ima li toga danas

i mi smo tako funkcionirali, čak i u osnovnoj
danas je toga jako malo, bar sam ja taj dojam stekla iz komunikacije s gimnazijalcima koje ja srećem - na instrukcijama. događa se i da im razredne kolege ne žele posuditi bilježnice ili im namjerno daju krive informacije

bila sam odlican ucenik i u osnovnoj i u gimnaziji, nesto od tog znanja je i ostalo, jelte,
ali,
nikako ne mogu reci da bih bila kompetentna u metodikama svih predmeta i da bih mogla pristupiti svakom djetetu i doskociti svakom problemu

veeeeeeliki potpis

[Duga]

Potpis na medin zadnji post. I na faksu smo si medjusobno pomagali, instrukcije za lovu se nisu prakticirale. Instrukcije su jako dobar izvor zarade i nema carobnog stapica koji ce necijem djetetu uliti u glavu za dva skolska sata (rijetki si priuste instrukcije na duze staze) nesto sto ne uspijeva ucitelju i roditelju, napominjem da se stalno vezem za osnovnoskolce i placanje instrukcija toj skupini, treba poraditi na radnim navikama, da nauce uciti...potpis i na nanin post.

[† Volvo]

A ne znam baš - definiraj dobar izvor zarade - rekla bih da postane dobar ako se vidi rezultat. Inače će presušiti

I nije mi neobično da netko "sa strane" za koliko god školskih sati treba uspije zainteresirati i pronaći gdje "šteka" bolje od redovnog mu (možda slabo zainteresiranog ili kakvog god čudnog trenutno) učitelja u razredu od njih 20-ak i više, o roditeljima da ni ne pričam (onima koji žele pomoći, onima koji ne znaju, nemaju živaca, ne stignu, ne razumiju, imaju na sve odgovor i sve im je jasno, imaju novaca, koji su primijetili da nešto ne štima tek kad su se zaredale silne jedinice, nastavi niz ) - ako rezultat instrukcija bude ispravak ocjena uz korak ka samostalnom savladavanju gradiva poslije, isplatile su se

To s radnim navikama je sklizak teren, u nižim razredima neka djeca jedva da imaju potrebu što učiti, da li ona trebaju sjediti svakodnevno sat vremena uz stol da se "nauče učiti" ili zamrze (m)učitelje? Znatiželjna ekipa može samo slušanjem na satu sve pokopčati. Kasnije gradiva bude sve više, miješa se s pubertetom i glavom u oblacima, kada se roditelji manje slušaju...bude i inata, pa nije popularno biti "štreber", svega se tu nasloži

[folne]

To s radnim navikama je sklizak teren, u nižim razredima neka djeca jedva da imaju potrebu što učiti, da li ona trebaju sjediti svakodnevno sat vremena uz stol da se "nauče učiti" ? Znatiželjna ekipa može samo slušanjem na satu sve pokopčati. Kasnije gradiva bude sve više, miješa se s pubertetom i glavom u oblacima, kada se roditelji manje slušaju...bude i inata, pa nije popularno biti "štreber", svega se tu nasloži

X

[Barbi]

Taman sam krenula isti citat kao folne potpisati.
Mi smo još u nižim razredima i pamćenju na satu, što nas čeka dogodine i nadalje pojma nemam.
Znanje osnovnoškolskog gradiva mi nije problematično, ovi "teži" predmeti tipa matematike, fizike, kemije su mi uvijek bili omiljeni i vjerujem da ću se relativno lako i brzo prisjetiti gradiva. No metodika i pedagoški pristup mi pak nisu nikad bile jače strane i dobro se sjećam svog bijesa, očaja i iziritiranosti kad sam po dvadeseti put objašnjavala zadatak na isti kalup razrednom kolegi koji me tupo gledao i OPET ne bi znao riješiti. Htjela sam ga zadaviti a sebe utopiti u wc školjci. I nikako mi nije bilo jasno kako pobogu ne kuži nešto što je meni samo po sebi tako kristalno jasno.
Pokušat ću djeci objasniti koliko je u mojoj moći no nisam potpuno uvjerena u uspjeh, ne zato što ne znam gradivo već zato što ne znam prenijeti svoje znanje.
I nemam problem s tim da im to objasni netko drugi, bila to baka, frend ili student koji si tako zarađuje džeparac.

[sany]

A ne znam baš - definiraj dobar izvor zarade - rekla bih da postane dobar ako se vidi rezultat. Inače će presušiti

i sa ostalim se slazem, kratko sam i sama drzala repeticije (jako davno, matematika), samo sam jednom stvarno bila u cudu zasto mali treci osnovne uopce dolazi, ucili su mnozenje, a njegov problem je zapravo bio nauciti tablicu mnozenja, mislim da je to mogao i sam uz malu pomoc, ali dobro..ostalo su bili visi razredi, djeca nisu ni domaci znala rijesiti, to je onaj slucaj koji nana spominje kad im je nastavnik slabo tumacio, naravno da svaki roditelj nije mogao/znao pomoci

[Duga]

Samo cu na ovo zadnje odgovoriti-radne navike stjecu se od starta, a ne od petog osnovnog, tu je problem. U nasem razredu djeca svakodnevno imaju predvideno 1,5h za pisanje zadace i citanje teksta za taj dan...ful iskoriste to vrijeme. Znaci, i da su kod kuce toliko bi proveli vremena za zadacu i tako stjecu radne navike. Instrukcije su dobar izvor prihoda-pogledajte samo cijenu jednog sata rada...tu nije nista upitno, meni drago sto se znanje moze naplatiti.

[MON]

radne navike koje je moje dijete steklo u nižim razredima nestale su ko rukom odnešene ulaskom u pubertet. sad ju za sve treba goniti ko vrag grešnu dušu. i još k tome ima poteškoće s čitanjem tako da je samostalno učenje skoro pa SF, a to su mi rekli i logoped i psiholog nakon procjene sposobnosti i utvrđivanja poteškoća s čitanjem - zaboravite samostalno učenje. niš joj tu ne koristi da je intelektualno visoko iznad prosjeka - ako ne pročita neće znati.

uz sve to ima i roditelje koji rade do kasno popodne, ponekad i duže.

i da nema baku koja odlično zna hrvatski jezik i književnost, mogla bi se slikati bez instrukcija, tj uspjeh bi joj sigurno bio lošiji nego sada. ovako, moja mama odradi instrukcije i provjeru zadaća na dnevnoj bazi + učenje za testove iz hrvatskog, geografije i prirode. ja odrađujem učenje za ostale testove, povremeno matematiku (to joj odlično ide, ali povremeno treba nešto dodatno objasniti), a na dnevnoj bazi još jednom prekontroliram zadaće tj da li je sve napisala. i to jedva stignem.

da skratim - izi ili hard lova (iskreno, ja ne mislim da je ikoji rad s djecom izi mani ako se pošteno odrađuje), instrukcije su nekoj djeci i roditeljima potrebne od kad su im potrebne a to ovisi o mogućnostima, sposobnostima i koječemu. i zaista mislim da je nesmotreno reći da je to glupost i načelno nepotrebno jer je apsolutno veći gaf propustiti određeno obrazovno doba zato da netko ne bi "lagano zaradio" i zato jer "to se mora moći bez instrukcija" u osnovnoj školi.

[Duga]

Od kada su se u pricu o instrukcijama za osnovnoskolce po cijeni od 65kn/45min ubacile bake, tete, susjedi, mame, tate...?! Da, i dalje stojim da je gradivo osnovne skole takvo da ga se bez intervencije Yoyo instruktora moze savladati. Pitam, i opet, sta ce biti u srednjoj i koje ce se onda akcije morati poduzimati kako se ne bi "propustilo odredjeno obrazovno doba" ako je toliko rasireno misljenje/ meni to vec nalikuje na modni trend/ da se bez placenih instrukcija ne moze ni osnovna zavrsiti. Ne mogu svi biti odlicni ma koliko mi to kao roditelji zarko zeljeli. Uostalom, svi smo mi prica za sebe i svi cemo napraviti kako smatramo da je najbolje ...koliko god nekome taj postupak bio nepojmljiv .