Joj super ti je to kad pocnu svirati zajedno! Braca i sestre obicno imaju isti ili vrlo slican dozivljaj glazbe. Moji braca i sestra su konacno oformili trio

i nevjerojatno je s kolikom lakocom "jednako disu" svirajuci.
Ma ne bojim se ja da ce mali odustati. Vec sad nakon kolokvija (imao u utorak) sav je kao nafiksan (pohvalile ga malo i ostale prof. javno), zrelo komentirao da mu se trud isplatio, kako je tesko al ima smisla... bla bla... I rekao je da ne dolazi u obzir da prekine. To ce poreci sigurno cim pocne opet s vjezbanjem ali srecom da se glazbena upisuje kad uglavnom vlada euforija zbog super uspjeha. Mislim da zbog toga i mogu tako njemu prepustiti odluku, a on ce nadam se imati osjecaj da je to nesto sto je sam zelio.
Ne vjerujem da bih tako mogla s mladjim
Nego, stalno zelim napisati da sam odusevljena sto ima priliku vidjeti da se upornim, cesto naizgled besmislenim radom ipak puno postize. On npr. za skolu nikad nista ne uci. Zadace pise u letu. Bas bi nam falilo to iskustvom da se za bilo kakav uspjeh ipak moras potruditi. I da uz, kako god malen svakodnevni rad rezultat ne moze izostati.
Meni se cini da mnogi odrasli nemaju to iskustvo, i oni koji su bili prepametni kao djeca - cesto gube interes za necim sto im ne krene glatko bez truda za rukom. Imam neke takve vrlo bliske primjerke uza se

i to je ziva koma... cesto mislim: da je barem

znao bi da se radom moze svasta lijepog postici
Zato mi je ova glazbena vrednija za njega od bilo koje druge aktivnosti. Barem mislim