kako naučiti pisati sastavke

[nadicab]

Einstein ni Tesla nisu bili najbolji djaci u skoli i sigurno nisu bili predmet pretjeranog hvaljenja njihovih roditelja

točno
Ali svi znamo da su sada druga vremena.
I kao što Ciara dobro napisa - nisu teme ovog topica odgojne metode - za to možemo otvoriti novi topic, nego naša iskustva oko tog problema koje muči Ciaru.
I moj Denis isto ide preopširno prepričavati, teško mu je izvući bit; na tome jako radimo i logopedica i ja. Kada smo sada radili što je fabula i od čega se sastoji, tražila sam od njega da kroz Harry Potter knjige opisše što je uvod, zaplet, vrhunac i rasplet. Poslije smo to proširili i na lektiru.
I od njega tražim da mi prvo usmeno veli što će napisati, pa da tek onda napiše (piše na laptopu)

[Tinica]

Ma kakvih 20 stranica Napisala sam 20 rečenica. Barem tak mislim
Njemu vikend nikad nije dosadan i zbilja ga uvijek maksimalno iskoristimo tak da uvijek ima materijala o čemu može pisati.
Ovak vježba i meko ć i tvrdo ć (što mu mater nikad nije naučila) ije i je, veliko i malo slovo i naravno ne manje važnost urednost samog pisanja a to sve mu koristi u svakodnevno u školi i ne samo u hrvatskom jeziku.
Iskreno mislim da je to za njega fantastična vježba a oduzima mu svega možda pola sata u toku cijelog tjedna. Ma on to doslovce "odrađuje" ko od šale jer i sam kuži koliko mu to pomaže.
Ma njemu je super lekcija bila prošle godine kad mi je učiteljica rekla da on nije sposoban pratiti nastavu jer da nezna ni slova a kamoli čitati. Ja sam se tada osječala užasno bespomoćno da ne velim da sam si nabijala ogromnu grižnju savjesti, krivnju i morala sam potražiti pomoć logopeda jer nisam znala kako dalje niti način na koji ga mogu pravilno usmjeravati.
Ali sada je hvala bogu to sve iza nas... I opet kažem sve je stvar vježbe vježbe i samo vježbe. On nikada ne bi naučio čitati da sam mu ja čitala bajke... a isto tako je i sa sastavcima dakle Ciara svaki dan joj zadaj neku temu koja je njoj bliska i po par rečenica neka napiše bilo o winksicama, bilo o kućnom ljubimcu, nekom izletu... sve samo da upotrijebi što više novih riječi pošto ima opširan riječnik i načitana je više nego ostali klinci. Dakle vrlo jednostavno, ona to sve ima u sebi samo treba isplivati na površinu.

[beammama]

Ne kužim koji dio je prestrašan?

x

tinice mučenje je i kontraproduktivno je ako mu ti kažeš da mora napisati sastavak od 20 stranica.
Nije kontraproduktivno ako on sam sjedne, napiše sastavak i donese ti kao priču, mama vidi što sam napravio.

Da ja čekam da sami sjednu nešto naučiti, izvježbati i napraviti nikad ne bi završili ni prvi razred.
Ja ne očekujem da napiše umjetnički sastav, ali da mu sastavak bude duži od dvije rečenice i da bude koliko toliko smislen mislim da ne očekujem previše. Za literarno izražavanje treba imati ipak malo talenta, ali za trojku može svatko sastavak napisati, pa makar zvučao kao vijest iz Dnevnika bivše Juge.

[Adorabla]

ispravka naravno, 20 rečenica. Zašto određuješ koliko rečenica mora napisati?

[ronin]

po ovome ispada da neka sredina između zadavanja 20 rečenica i pisanja kratkog sadržaja odgledanog filma,te sjedenja i čekanja da dijete samo nešto inicira-ne postoji

a mi smo baš u toj sredini.i oba mi školarca imaju pohvalne radne navike.vole vježbati i raditi-ili bolje da kažem-ne bune se.

[nadicab]

pa naravski da se djetetu odredi koliko min i max treba biti - kaj misliš da bi ijedno moje samoinicijatvno napravilo sasatvak da mu ja ne odredim granice? Ipak govorimo o djeci kojima to niej najdraža aktivnost.
Kao što si ti svojima određivala max vrijeme da nešto nauče, tako se može odrediti i količina potrebna za sastavak.
I dajte se već jednom skinite s Tinice, radije dajte konstruktivne prijedloge jer ovo je problem koji muči puno djece/roditelja.
S Tinicom se prepucavajte preko pp

[Rimaithor]

Ovak vježba i meko ć i tvrdo ć

[Tinica]

Zašto određuješ koliko rečenica mora napisati?

Po savjetu TS njemu uvijek treba odrediti i postaviti granice
On je totalni vizualac i uvijek mu se mora odrediti bilo što ... možeš do 6 sati biti vani, u 4 sata idemo u kino, avion nam polijeće u 5 sati...
Put će trajati 2 sata i onda sam mirna ali ak traje 2 sata i 10 minuta nadrapala sam
Kod njega su uvijek i u svemu bitna pravila i norme koje se on voli pridržavati to funkcinira od malena tako i s vremenom se naučiš živjeti na takav način
Ma u biti jako je jednostavan za održavanje

[nadicab]

a kako mu ispravljaš č i ć, ije i je ?
Moji gimnazijalci to još uvijek ne znaju

[beammama]

pa naravski da se djetetu odredi koliko min i max treba biti - kaj misliš da bi ijedno moje samoinicijatvno napravilo sasatvak da mu ja ne odredim granice? Ipak govorimo o djeci kojima to niej najdraža aktivnost.
Kao što si ti svojima određivala max vrijeme da nešto nauče, tako se može odrediti i količina potrebna za sastavak.
I dajte se već jednom skinite s Tinice, radije dajte konstruktivne prijedloge jer ovo je problem koji muči puno djece/roditelja.
S Tinicom se prepucavajte preko pp

XXXX osim na ovo za Tinicu. Nemojte se više prepucavati ni sa kim. Dajte konstruktivne prijedloge.
Moji nisu baš vrijedni što se škole tiče, a pogotovo Benedikt ma koliko se ja trudila. Amadej je malo bolji, ali će rađe usisavati nego npr. učiti nešto napamet. (na pjesmice, tablicu množenja i slično mislim, da me ne napadnete da tjeram djete učiti sve napamet )

[swenova mama]

mislim, ovako, a molim da se nitko ne naljuti-
Dakle, ja zivim od pisanja. napisati tekst od desetak kartica za mene je polusatni odmor. Mogu napisati sve o bilo cemu i nicemu u svakoj sekundi, pa cak i kad me se probudi usred noci. Kao takva, diplomski rad od 47 stranica napisala sam od petka navecer do nedjelje ujutro.
Moji prvi pismeni sastavi nisu bili nista drukciji od ovih koje ciara opisuje u prvom postu. zaboga, pa to je dijete od 10 godina, sto se od nje ocekuje, da pise krlezijasnke recenice svetog trojstva?
A ovo:

ako mu od samog početka ne usadim tu naviku pisanja sastavka da će biti problema a na ovakav način smo ih nadam se pravovremeno izbjegli

da mi je to netko radio od malena, da su me maltretirali, a moj je otac bio knjizevni kriticar i zbog njega danas poznajem stokavstinu, standard i sve ostalo, no, da skratim, da me on maltretirao da svakodnevno moram pisati, mislim da bih pisanje kao takvo zamrzila za vijeke vjekova.
Pisana je rijec ono sto izlazi iz emocije, a ne narudzbe.
I jednog dana kad djeca koja vole citati, zavole i pisanje, pa kad nauce temelje- ekspozicija, zaplet, kuliminacija, rasplet, obrat, kraj - moci ce, bez problema pisati o svemu. Ali ne u trecem osnovne kada se jezicno jos razvijaju. I kada nisu razvili mastu, spoznali bezgranicnost pisane rijeci, svladali stilske figure i obogatili opise.
Jer ne vidim nikakve koristi od toga da pisu: Probudio sam se u devet, mama je napravila palacinke. Odjenuli smo se i krenuli prema Jarunu. Bilo je hladno. Jesen je. Lisce je na tlu, grane otuzno vise. Trcao sam pola sata, a zatim smo otisli na caj. Krenuli smo prema kuci i mama je spremila rucak. Poslije podne dosao je moj prijatelj Danijel i igrali smo se prvo lego- kockama, a onda na kompjutoru. Nakon vecere bilo je vrijeme za kupanje i spavanje. veselim se sutrasnjem danu, mama je obecala da cemo ici u pravi dvorac i da cemo raditi kekse. Laku noc.

[Ciara]

nemojte mi zamjeriti al iz vaših odgovora mi se sve čini da vaša djeca nemaju puno zadaće
zašto dijete nebi imalo 20 rečenicaza napisati
kako da se drugačije izražava, pa dijete od 3 godine mora znati 5 rečenica o sebi


jučer je iz njemačkog imala napisati 5 rečnica o sebi i 5 o svojoj prijateljici
kako da napiše na njemačkom ako nezna na hrvatskom

zadaće imamo jako puno al stvarno jako puno, nema boravka, radi se kod kuće
učiteljica je zahtjevna, valjda je to i razlog da se jedno dijete koje je u 3. razredu naučiti lekciju iz prirode bez podpitanja
ako želi odličnu ocjenu
znači opet mora znati izvuči ono bitno i prepričati to jer to je temelj za odgovaranje predmeta u višim razredima

njoj nije teško sjediti za stolom i pisati sastavak al s njim nije zadovoljna i to je ono što mene muči
nikakva radna navika i nikakvo neposlušno dijete i nikakav autoritet nad njom
samo nezadovoljno dijete koje želi pomoć

[nadicab]

ooo, swenki, kada bi ti znala kolikom broju d jece je teško napisati čak i takve jednostavne rečenice jer:
1. slijed radnje
2. kako započeti slijedeću rečenicu
3. kako uopće započeti sastavak
4. kako ga smisleno završiti
5. o lutanju pažnje da ne govorim.

Ja bih bila sretna kada bi moj sin mogao napisati sastav koji si ti tu stavila - ali ne može, pa moramo puno raditi na tome.
Tko nema takvo nešto doma, jednostavno ne razumije ni problematiku ni načine rješavanja

[swenova mama]

A konstruktivan prijedlog?
Evo ga,
svojem sam djetetu objasnila da u sastavku moze biti sto zeli, da se moze dogoditi sve sto on zeli, da mogu ostojati posve nevjerojatne stvari, ljudi, zivotinje, i da njegova masta upravlja svime, ona je smjerokaz price. da je sastav refleksija njegovih razmisljanja, a ne dogadjaja, da je dogadjaj samo uvod za razmisljanje, a ne nit vodilja onoga sto pise. Da je emocija najvaznija i da nije vazno jesmo li bili na Jarunu i brali macuhice, vec kako se on osjecao zbog toga i gdje je on te sekunde, ukoliko nije zelio biti na Jarunu, zelio biti i zasto.
Pa njegovi sastavi danas izgledaju ovako:
Krenuli smo biciklom na Jarun. dok sam okretao pedale po poznatom putu na pamet mi je palo kako bi bilo dobro da smo krenuli na Mjesec.
Itd.

[swenova mama]

nadice, ono sto zelim reci, upravo jest da nije vazan slijed radnje. a pises kako govoris. Dakle, pocetak je receice onakav kakvog bi rekla da pricas nekome. To su mene drilali mjesecima- pisi kao sto bi rekla. I tako i citaj.
zapocinjes iz dogadjaja.
Sredinu imas iz maste, zavrsavas s dogadjajem.
kao sto je poznato, a to djeci moze bitno olaksati, u hr imas paralelnu, prstenastu i kontinuiranu radnju. Za njih je u toj dobi daleko najbolja kontinuirana u ja- formi.
Nadice, ako te zanima, mogu ti jednom ispricati kako sam Sw dobila na to. jer, kao sto znas, i on ima problema s jezikom, pa nije bilo lako...

[Ciara]

A konstruktivan prijedlog?
Krenuli smo biciklom na Jarun. dok sam okretao pedale po poznatom putu na pamet mi je palo kako bi bilo dobro da smo krenuli na Mjesec.
Itd.

ova rečenica je meni ko put na mjesec

kod nas bi izgledalo ovako
Išla sam s biciklom u šetnju na Jarun.

gotov sastavak

[Adorabla]

pa naravski da se djetetu odredi koliko min i max treba biti - kaj misliš da bi ijedno moje samoinicijatvno napravilo sasatvak da mu ja ne odredim granice? Ipak govorimo o djeci kojima to niej najdraža aktivnost.
Kao što si ti svojima određivala max vrijeme da nešto nauče, tako se može odrediti i količina potrebna za sastavak.
I dajte se već jednom skinite s Tinice, radije dajte konstruktivne prijedloge jer ovo je problem koji muči puno djece/roditelja.
S Tinicom se prepucavajte preko pp

a kaj nisam napisala vec traktat oko toga sta bih ja napravila?

Gle ja sam valjda takav poremecen um da razmisljam da meni netko kaze da mi sastavak mora imati 20 recenica da bih ja odmah blokirala i ne bih napisala nista. Presiju strukturiranja ne podnosim pa valjda pretjerujem
Ako dijete napise nesto vrhunsko od 5 recenica, onda mi to salje poruku da nije dobro jer nije postiglo normu.
Tako je bila ona prica iz sastavka gdje je u nase doba jedan sedmoskolac za zadacu napisao "sastavak" o moru a glasio je More, more, moje more. Pred tvojim ljepotama sam nijem.
I dobio je pet i dobio je neku i nagradu. A nije zadovoljio normu od 20 recenica

Ne kazem da to treba inzistirati kod djeteta u drugom ili trecem razredu ali mislim da je kod Ciarine cure problem nesigurnosti. Ako je curka nacitana, voli citati, znaci da joj fali trepavica do toga da pise savrsene sastavke samo se pogubila kako da ih napravi.
Teorija kaze da svaki sastavak mora imati uvod, razradu, zavrsetak odnosno poantu. Da mora imati strukturirane i jasne recenice koje ne smiju pocinjati s veznicma ili se ponavljati. To je za pocetak.
Isto tako svaki sastavak ima vidjenje autora odnosno personal touch. To je ono sto sam napisala da proba glumiti novinara. Ako dobiva 5 iz lektire onda je to vjerojatno njoj blize nego pjesnicka sloboda i izrazavanje.
A kada krene s sastavcima i savlada strah od tog novinarskog pristupa i doda i slobodnih opisa onda treba "pretjerano naglasavati" pridjeve koje je dodala, osjecaje koje je opisala i naglasavati kako je to odlicno savladala tako da se ohrabri i nastavi slobodno iznositi svoje impresije i osjecaje. (Ivana ovo i tebi odgovaram zasto sam napisala "pretjerano" )

[† Volvo]

za Sw samo dođoh napisati - jako, mi se, jako, sviđa taj put na Jarun

[beammama]

Nadice, ako te zanima, mogu ti jednom ispricati kako sam Sw dobila na to. jer, kao sto znas, i on ima problema s jezikom, pa nije bilo lako...

A, kaj s nama ostalima? I mi druge bi rado nešto naučile iz tvog iskustva (možda bar kraću verziju od one za Nadicu )

[ronin]

To su mene drilali mjesecima- pisi kao sto bi rekla.

upravo smo ovo i mi radili,kao što sam već gore spomenula,i upravo je taj pristup "otključao" mog najstarijeg

plus,ono što je jako važno,čitanje, tj razvijanje ljubavi prema pisanoj riječi
čitaju u krevetu,stariji čita mlađem,ja čitam svima,oni čitaju meni,čitaju lektiru,knjige po izboru,stripove,popise za dućan i recepte za kolač

čitanje širi vokabular ,učvršćuje osjećaj za gramatičko pravopisnu ispravnost-normalno je da je kod osmogodišnjaka on u pisanom obliku oskudan,kasnije se,kao i sve drugo ,unaprijedi,obogati

nadice,ovo što si ti spomenula o mukotrpnom radu s djetetom,kod mene se desilo upravo suprotno.

da bi mi trogodišnjakinja rekla:maca:mjau mjau trebalo mi je 15 mjeseci ponavljanja,pokazivanja slika i slika mačaka,mijaukanja i cviljenja,trčanja za mačkama,nabavljanja mačke,bezbrojnih sati i sati kod logopeda i defektologa

svoje neke pretjerane ambicije koje je možda moj najstariji sin osjetio samo u prvom razredu sam preokrenula naopačke,jer su mi se i prioriteti preokrenuli.tako da sam malo olabavila prema dečkima.ne tražim od njih savršenstvo,bitno mi je da su zdrava i vesela djeca s zdravim odnosom prema radu.4 ili 5,nebitno.

[Ciara]

joj Adorabla sad si me poklopila

sjetih se svoje sastavka u 8. razredu
opiši svoj grad

napisala sam jednu rečenicu ne sjećam se točno ali otprilike

moj grad, kolijevka svih slavena, riznica Hrv. zagorja, šuma naših pretaka...

taj moj "sastavak" cijelu je godinu stajao kod ulaza u školu sa mojim imenom

[swenova mama]

ova rečenica je meni ko put na mjesec

kod nas bi izgledalo ovako
Išla sam s biciklom u šetnju na Jarun.

gotov sastavak

ciara, zato ti postojis da joj pokazes put u mastu, da joj otkljucas ta vrata i ukazes na to da knjizevnost nema granica. Jer su oni zablokirani na tome da moraju napisati ono sto vide, sto se dogadja/dogodilo, a ne ono sto je, mozda, iza toga.

[lara72]

A konstruktivan prijedlog?
Evo ga,
svojem sam djetetu objasnila da u sastavku moze biti sto zeli, da se moze dogoditi sve sto on zeli, da mogu ostojati posve nevjerojatne stvari, ljudi, zivotinje, i da njegova masta upravlja svime, ona je smjerokaz price. da je sastav refleksija njegovih razmisljanja, a ne dogadjaja, da je dogadjaj samo uvod za razmisljanje, a ne nit vodilja onoga sto pise. Da je emocija najvaznija i da nije vazno jesmo li bili na Jarunu i brali macuhice, vec kako se on osjecao zbog toga i gdje je on te sekunde, ukoliko nije zelio biti na Jarunu, zelio biti i zasto.
Pa njegovi sastavi danas izgledaju ovako:
Krenuli smo biciklom na Jarun. dok sam okretao pedale po poznatom putu na pamet mi je palo kako bi bilo dobro da smo krenuli na Mjesec.
Itd.

Zastao mi je dah od ovog posta. Prekrasno i poučno. Kod mojeg F. je kažu stručne osobe već sad izražen veliki talent za pisanje. Ja to nekako povezujem sa genetikom (djed i tata novinari, stric književnik i novinar) . Savjet je da ga nikako ne forsiramo i drilamo. On voli pisati priče koje baš nije voljan pokazivati a ni razgovarati o njima. Mi to poštujemo. Kako i na koji način i hoće li se njegov talent razviti ovisi samo o F.

[sandram]

Sw, thanks na postovima. Samo daj jos koju ideju, prijedlog.
A. jako voli mastati, crta stripove i pise "kratke" pricice. To pisanje jos nije ni problizno onome sto ona isprica, ali ni mi ju ne forsamo na pisanje. Ali se zato trudimo prepricavati dogadjaje, filmove, crtice, slikovnice. Nekako mislim da to pisanje mora sazrijeti, mora se osjecati sigurnom s olovkom u ruci, mora nauciti biti vjesta i brza u pisanju, bez slovkanja, a do tada se trudimo nauciti da masta zaista moze sve i da se treba samo prepustiti. A to ucenje dolazi iz (pre)prica(va)nja.

[Adorabla]

jučer je iz njemačkog imala napisati 5 rečnica o sebi i 5 o svojoj prijateljici
kako da napiše na njemačkom ako nezna na hrvatskom

nemoj ovo usporedjivati. Na njemackom je jedino bitno da lekciju koju su radili ponovi u istom obliku ali zamjeni imena i zamjenice pa samim time i glagole. To je cista reprodukcija napamet naucenog teksta i nemoj zahtjevati vise od toga. Neka ponovi lekciju ali u ja obliku i s ispravnim imenima.

[teutonija]

SW- i ja čekam još ideja i prijedloga. I mi bi rado čuli sve šta imaš reći Nadici ,tko zna možda i mi zaštekamo u tome dogodine.

Moja K npr. nije dijete od prepričavanja , kad ju pitam kak joj je bilo npr. na rođendanu dobijem odgovor- Dobro ili Lijepo. U detalje ne ide nikad ,ali jako lijepo može prepričati film ili slikovnicu ako treba i to radi puno radije nego da prepričava događaje.
Baš me zanima kak će kod nas ići pisanje sastavaka jer ona još nijedan nije napisala.
Krenula je na moru samoinicijativno pisati nešto ko dnevnik i to je izgledalo onak kak je SW mama napisala da ne bi trebalo biti , puko redanje događaja. No ona je bila završila prvi razred ,ja sam bila sretna šta uopće hoće pisati, da vježba ruku ,uputila sam ju kak da počinje rečenice da ne počinje svaka " I onda"
Ovaj emocionalni dio mi je za tada bio previše, a i iskreno nisam ga se ni sjetila.
Hvala ti za tip.

Da je emocija najvaznija i da nije vazno jesmo li bili na Jarunu i brali macuhice, vec kako se on osjecao zbog toga i gdje je on te sekunde,

ovo si dobro istakla. To im treba objasniti da je bitno.

Znači Ciara tvoju curku, nakon što je opisala jabuku, probaj navesti da napiše: dal voli jesti jabuke ,na što ju podsjeća jedenje jabuka ,šta se sve radi od jabuka ,dal njezina baka možda radi super finu pitu pa ju jabuka i njen miris podjeća na baku?
Pa nek zamisli jabuku kak se razvijala ,kak je bila mali nježni cvijetak pa ju je sunce mazilo, pčelice plesale oko nje, kiša umivala, vjetrić hladio pa je postala ovakva lijepa crvena i slatka.

Naravno da se ne očekuje da ona to tak sroči, ali joj možeš pokazati na koji način da razmišlja i da onda to o čemu razmišlja samo pretoči na papir.

[Adorabla]

Moja K npr. nije dijete od prepričavanja , kad ju pitam kak joj je bilo npr. na rođendanu dobijem odgovor- Dobro ili Lijepo. U detalje ne ide nikad

Moja starija cer mastovito je celjade kojemu je bilo normalno da pise o cudnovatim biljkama i zivotinjama i nije imala kompleksa odnosno imala je dovoljno hrabrosti pustiti masti na volju.
Mladja je muku mucila sa sastavkom kao takvim. Kako uopce staviti nesto na papir? nije znala prepricati, nije imala samopouzdanja. Stekla ga je tako da je u trecem razredu odlucila "izdavati" svoje novine. odgovarao joj je ovaj fakticki stil pisanja. Kada je savladala strah od pisanja i kada je stekla dovoljnu sigurnost u samoj formi onda se odlucila okusati i u masti.

[Neda3kids]

E moja Ciara. I sad bi ti htjela da ti dijete bude drugacije.

Hebal vas "savrseni sastavak". Jel' ima takvog??? I koja je mjera za ocjenu savrsenosti?? Broj recenica, slova, gramaticka tocnost, kolicina izazvanih emocija kod citatelja, mastovitost, broj stilskih figura, Pulitzerova
Tvrdim da nema savrsenog sastavka. Ne postoji.

Ajmo sad tu uzet neku pricu, i pocet je kritizirat - mislim da bi se rijetko svi nasli da je ocjene da je dobra. Barem nekom, barem nekom bi nesto falilo. I sad... mislim da smo na izvoru "problema" koji nas je po ovom pitanju svrstao u nekoliko skupina koje gorljivo brane svoje stavove.

Par pitanja:
1. Zasto djeca uce pisati sastavak?
Ja mislim da bi trebali nauciti iz razloga da nauce formu pisanja sastavka, price te usvoje gramaticke zakone i zakone fabule. Tocka. Pritom ce netko napisati izrazito lijepu pricu, mastovitu, imat ce mozda i neku poruku.... A netko... tocno 20 maksimalnih recenica. Tocka. Ovisno o ocjenjivacu radovi ce biti vrednovani. Iako su oba rada zadovoljila trazeno - gramatku i fabulu - u najcescem broju slucajeva bit ce ocijenjeni razlicito. Ovisno o osobnoj prosudbi ocjenjivaca. I njegovim sklonostima lijepom. Preosobno.

2. Zasto mislite da dijete treba pisati prosirene recenice? Pisati pricu?
Kasnije citam da se treba osloboditi. A sto ako se oslobodi na nacin da pise sve u stihovima, ili u kratkim recenicama, kao SMS. Da li cete i takav uradak pohvaliti? Ja bih, ali pitam vas.

3. Zasto mislite da svatko treba znati pisati?
Po meni je to dar, talent. Neko ga ima, pa ako se takav nadje i prepozna, onda to mozemo njegovati i nadogradjivati, poticati ga da se razvije. A ako ga nema, onda ga treba nauciti osnovnim pravilima pisanja, i prepustiti ga da otkrije talent negdje drugdje.

Sad cemo se vratit na Einsteina, netko ga je spomenuo. Naveo ga kao primjer netalentiranog, a kasnije genijalca. Kod njega je bio talent ne prepoznat, trazilo se da prati ustaljene nacine i prati kalup. A upravo je u tome car talenta, razvijanje novih pristupa i iznalazenje novih rjesenja i smjerova.
Zato mislim da traziti da netko opise tocno zadanu temu u tocno zadanoj formi i kolicini nece poluciti rezultat. U pocetku svakako, vidjet ce se napredak. No uskoro ce to postati klise. Ista forma, isti broj recenica.... nema gresaka. Svi zadovoljni. Jesmo li zadovoljni?

[swenova mama]

Moja K npr. nije dijete od prepričavanja , kad ju pitam kak joj je bilo npr. na rođendanu dobijem odgovor- Dobro ili Lijepo.

a sto ti odgovoris kad ti se ne prica o tome? nesto vrlo slicno ovome sto dobijes od nje, zar ne? Zato dijete, u prepricavanju, treba uloviti u trenutku u kojemu samo pocne o necemu sto ga se dojmilo i iz toga razviti pricu. Iz onoga sto je samo voljno pricati. Onoga sto pita- zasto ovaj sticek ne hoda, zasto ovaj balon leti, zasto ovaj pas laje... mi smo s mladjim doma mjesecima pricali o zutom balonu koji ga se dojmio.

Ovaj emocionalni dio mi je za tada bio previše, a i iskreno nisam ga se ni sjetila.

taj ti je najvazniji. Puko redanje dogadjaja moze svatko cim ulovi dovoljno zrelosti za kontinuiranu radnju. Zato djecu treba poticati na taj emotivni dio i oni imaju, pa vec i u prvom razredu, sastave kojima se to dopusta (sw je, recimo, imao sastav zamisli da si zadnji list na stablu ili zamisli da si izgubljeni psic - meni je to posluzilo upravo kao uvod u to sto se sve s rijecima/sastavom moze). Ovo se da vjezbati i vani, vidis psa koji trci za loptom, zamisli da si ta lopta, kako se osjecas dok te psic zvace, dok trci s tobom, kako se osjeca psic, jesi sretna lopta koja se igra ili nisi itd. itd. Svaka situacija vani moze biti povod, pogotovo ako je dijete raspolozeno, za pricanje price. Price koje dijete poznaje, pa prepricava u svojem duhu- da si ti crvenkapica sto bi napravio? Da si ti zlocesti vuk, bi li se pomirio s prascicima, probao pojesti prascica ili otisao negdje u kokosinjac? Itd. itd.

Mi smo svaku situaciju iskoristavali, vozeci se u autu, vjezbali smo prirucnu matematiku, gledali sto misli ovaj auto kad ga ovaj ispred tako vozi, otkud je auto dosao i kamo ide. Imali smo pitanja koja su nama blentava tipa koja rijeka tece ispod Savskog mosta, ako ti dam tri cokolade ,a ti imas dva sladelola, koliko cokolada imas, koliko zec ima nogui, a kad cuci itd. itd. Svaku, ma najbedastiju situaciju, znala sam iskoristiti za nesto, sve kroz igru, a ne onaj tip sjedi da ti sad objasnim. Jer tako ne objasnis nista. I najvaznije, svojim primjerom pokazujes kako jedna prica moze biti siroka, kako moze zavrsiti na mnogo razlicitih nacina i kako sve ovisi o tome kamo on zeli da ide. Znala sam okupiti i par djece u parku pa se igrati toga- svatko kaze jednu recenicu, a prva krece iz poznate price, pa onda na kraju vidimo kamo je otislo i koliko se razlikuje od "originala".
Novine, zidne, su super stvar doma, klinci se mogu zabavljati dok ih rade, a rade ih uz pomoc odraslih.

[swenova mama]

Po meni je to dar, talent. Neko ga ima, pa ako se takav nadje i prepozna, onda to mozemo njegovati i nadogradjivati, poticati ga da se razvije. A ako ga nema, onda ga treba nauciti osnovnim pravilima pisanja, i prepustiti ga da otkrije talent negdje drugdje.

jeto, to jest talent. Ali i najveci umre ako ga ne potaknes, i najmanji se razvije ako ga zalijevas. A rijetko tko nema talenta za pisanje jer svi govorimo, a govor je upravo to.
kao sto u crtanju postoje pravila, postoje i u pisanju i ne svode se samo na puko poznavanje gramatike i temelje poetike. Moze se, odgovorno tvrdim, nauciti pisati sastave koji ce uvijek biti dobri. Mozda ne genijalni, mozda se nece svatko snaci u zadnoj temi, ali ce biti dobri.
I postoje pravila koja se slijede, i malo je vjerojatno da se necemo sloziti svi da je nesto dobro, ukoliko je dobro. O osobnom ukusu ovisit ce je li genijalno, ali da je dobro to cemo prepoznati, kao sto cemo prepoznati i lose.