školska čavrljanja

[olja2208]

da skratim - izi ili hard lova (iskreno, ja ne mislim da je ikoji rad s djecom izi mani ako se pošteno odrađuje), instrukcije su nekoj djeci i roditeljima potrebne od kad su im potrebne a to ovisi o mogućnostima, sposobnostima i koječemu. i zaista mislim da je nesmotreno reći da je to glupost i načelno nepotrebno jer je apsolutno veći gaf propustiti određeno obrazovno doba zato da netko ne bi "lagano zaradio" i zato jer "to se mora moći bez instrukcija" u osnovnoj školi.

X

ode mi post a ne da mi se sve ponovo..

no, ja istinski vjerujem da je teze i izazovnije raditi sa djecom mlađeg uzrasta, podjednako i u institucionalnim kao i u vanškolskim okvirima.
pri čemu pravim razliku čak i između predmetne i razredne nastave, u korist predmetne.
a posebno kad je rijec o sistemu obrazovanja (kao što je ovaj koji nam je iznjedrila naša geografija) gdje postoji apsolutan prekid u komunikaciji na relaciji škola-pedagoški zavod i ministarstvo - fakultet (pedagoški smjerovi).

paušalne procjene pedagoško-instruktivnog rada (na nivou osmoljetke) kao nečeg što može svako, kakve često srećemo, samo doprinose trivijaliziranju profesije u cjelosti.

[Bubidea]

pricamo li mi ovdje o objasnjavanju citavog gradiva koje obuhvaca jedan predmet ili o objasnjavanju, tu i tamo, nekog zadatka?
nadam se da ne pricamo o prenosenju znanja vlastitom djetetu iz programa citavog predmeta. za to sluze skole, knjige i biljeznice...i zagrij stolicu.

ako govorimo o objasavanju pokojeg zadatka, onda mislim da ne mozemo govoriti o banaliziranju profesorske profesije...ne glumimo profesora, ako sjednemo s djetetom dvije minute/ pola sata i priblizimo mu neko gradivo.
a i nismo toliko nesposobni da ne znamo dvije recenice suvislo izgovoriti ili objasniti jedan zadatak/dio cjeline, sto god.

da, danas je popularno raditi famu od puno toga, pa tako i od obicnog skolskog gradiva. nije se nastavni plan i program toliko promijenio da se ne bi mogao pratiti.

a i ne vjerujem da su se profesori toliko ulijenili/ostali bez znanja/volje/zelje/motivacije/sposobnosti prenosenja svojeg znanja na ucenike...

ne, ne moraju svi biti odlikasi.

ja ne znam da je itko u moje vrijeme isao na instrukcije. instrukcije su postojale jedino kod prijatelja/prijateljice.

malo je predaleko sve ovo otislo.

u cistu filozofiju.

[olja2208]

ako govorimo o objasavanju pokojeg zadatka, onda mislim da ne mozemo govoriti o banaliziranju profesorske profesije...ne glumimo profesora, ako sjednemo s djetetom dvije minute/ pola sata i priblizimo mu neko gradivo.
a i nismo toliko nesposobni da ne znamo dvije recenice suvislo izgovoriti ili objasniti jedan zadatak/dio cjeline,

a ko je rekao takvo što?

u komentarima smo imali osvrte na nepojmljivost instrukcija u bilo kojem kontekstu a na nivou osnovne škole,
ja sam još ranije rekla da u procjeni opravdanosti plaćanja instrukcija treba napraviti distinkciju između

nekad su to sitnice kad djetetu treba objasniti zadatak, a nekad nedostaju cijeli pripadajući elementi znanja bez kojih se ne može nastaviti kvalitetna nadogradnja,

a u ma kojem slučaju treba izbjeći isključivost i uzeti u obzir situacione faktore zbog kojih neko poseže za plaćanjem instrukcija,
mislim da si i ti, bubidea, nešto slično u ranijim postovima napisala, pa ne kužim u čemu je problem, odnosno, zašto, nešto kasnije, slične stavove nazivaš čistom filozofijom?

[Bubidea]

paušalne procjene pedagoško-instruktivnog rada (na nivou osmoljetke) kao nečeg što može svako, kakve često srećemo, samo doprinose trivijaliziranju profesije u cjelosti.

radi ovoga.

iz ovoga se da iscitati da je big dil objasniti djetetu zadatak u osnovnoj skoli. to predstavlja banaliziranje uciteljske profesije u najmanju ruku.
ajmo reci, malo me iznenadilo takvo razmisljanje.

ako djetetu sami objasnimo tu i tamo nesto (zato ono moje gore pitanje-ne pricamo valjda o predavanju/objasnjavanju citavog gradiva, konstantnom ucenju s djetetom...cime mu samo lose mozemo uciniti) to ne znaci da profesiju svodimo na banalnost.

taj znak jednakosti izmedju objasnjavanja i uciteljske profesije me iznenadio.

valjda su ok instrukcije u nekim izvanrednim situacijama, zato sam gore napisala ono sto jesam, tamo jos na prvoj strani, ali instrukcije kao nesto sto se podrazumijeva, sto je normalno i svakodnevno, s tim se bas ne slazem.
instrukcije zato sto mi nismo profesori.
ne moramo biti profesori da bismo znali djetetu prenijeti osnovnoskolsko znanje. vecina nas. velika vecina. barem bi tako moralo biti.
ili se onda moze u pitanje dovesti i sistem koji je nas skolovao.

[MON]

izvori i količina informacija se nebrojeno puta povećala, pa tako i obrazovni zahtjevi. ja ne mogu vjerovati da netko danas misli da se gradivo u zadnjih dvadesetak i više godina nije povećalo i promijenilo. pa sve se promijenilo, uključujući i način komunikacije.

a da ne govorim o stilu života. većina naših roditelja je bila doma u 15 sati.

usudim se reći da se i učiteljski/profesorski kadar promijenio. na žalost ne na bolje, bar što se pedagogije i metodike tiče. ali dobro, to je diskutabilna tema.

ovo je jedan odličan članak o tome, samo ga na žalost nema u čitljivoj verziji pa ću staviti ovaj link (ako netko ima živaca povećavati i čitati)
http://www.pilar.hr/images/stories/doku ... ce2013.pdf

sa svim ovim zahtjevima, povećale su se i potrebe za dodatnim učenjem i to već od osnovne škole.

ja ne kažem da su dodatne instrukcije must have za sve, ali nikako ne mogu isključiti da su nekima itekako potrebne. u osnovnoj školi. baš u osnovnoj školi, jer su obrazovni propusti u osnovnoj školi praktički nenadoknadivi. a osim toga, osnovnoškolci još uvijek nisu dovoljno zreli i vješti koristiti sve moguće izvore informacija kao pomoć u učenju. srednjoškolci već jesu i zapravo mislim da su njima manje potrebne instrukcije.

ne, ne moraju svi prolaziti s pet. mislim, to mi je divna konstatacija naročito za neku drugu, tuđu djecu. vraga ne moraju prolaziti s pet. a gdje će se upisati? zar da im zatefterimo budućnost zato jer smo zaključili da ako ne mogu bez instrukcija onda i ne trebaju proći s pet? kajgod...

[olja2208]

radi ovoga.

i pored toga što sam ti u prethodnom postu i objasnila?

iz ovoga se da iscitati da je big dil objasniti djetetu zadatak u osnovnoj skoli. to predstavlja banaliziranje uciteljske profesije u najmanju ruku.
ajmo reci, malo me iznenadilo takvo razmisljanje.

pa to jedino ako si samo taj moj post pročitala (a ne i sve prethodne)!
to nisam ni mislila a ni napisala, tak da

instrukcije kao nesto sto se podrazumijeva, sto je normalno i svakodnevno, s tim se bas ne slazem.

niš' od toga ja fakat nigdje nisam napisala,

pisali smo opravdanosti davanja instrukcija,
evo ću se opet pozvati na sopstveni stav

smatram kako su instrukcije u ma kojoj dobi ok stvar, ukoliko se sudionici iz ma kojih razloga nađu u situaciji da ih trebaju.
i niposto ne osuđujem roditelje koji ih zatraze.

i sva dalja objašnjenja i komentari došli su iz potrebe da pojasnim razumijevanje prema roditeljima/situacijama/okolnostima zbog kojih ih potencijalno mogu zatrebati.
pozivanje na struku je došlo samo onda kad su postale nepojmljive situacije ili okolnosti kad bi se moglo zatrebati instrukcije.

[olja2208]

mon, u cjelosti te potpisujem, bez da bih rijec dodala!

[folne]

ne, ne moraju svi prolaziti s pet. mislim, to mi je divna konstatacija naročito za neku drugu, tuđu djecu. vraga ne moraju prolaziti s pet. a gdje će se upisati? zar da im zatefterimo budućnost zato jer smo zaključili da ako ne mogu bez instrukcija onda i ne trebaju proći s pet? kajgod...

X

[Duga]

Na forumu sam bila na našim Predškolarcima 2011/12, pisala na Prvoškolcima 2012/13 (prvo polugodište), zadnjih godina znala čitati teme vezane za školarce (sad su to npr. već klinci 3-4 osnovne)...zanimalo me šta se dešava, šta žene pišu. Toliko puta su nam se na naše teme znale zaletjeti mame s iskustvom, često se znalo komentirati o neimanju potrebe da se zna čitati/pisati prije škole, da uopće ne znaju šta im djeca uče u školi, trpanje nosa u njihove knjige i zadaće je nepotrebno i mame koje bi se usudile tako nešto su mahom proglašavane kontrol- frikovima, nedajbože napisati da si djetetu zadao da nešto pročita ili izdiktirati neki tekst da nauči pisati (moram li podsjećati kako je sve znalo doći do drugog ruba...mislim da mnoge od vas jako dobro znaju o čemu pišem)...naravno, pritom su sva njihova djeca bila odlikaši (ono, od njih 17 u razredu 19 odlikaša )...šta se najednom desilo da je mnogim tim mamama unajmljivanje instruktora s dobrim cjenikom (da, da, znanje treba platiti...i neka) osnovnoškolcu nasušna potreba i do kraja ove stranice će, garant, to biti jedini način kako kvalitetno završiti osnovnu.

Olja, neću ulaziti puno u tvoje pisanje - ne znam više šta braniš učitelje u školi ili instruktore...ili učitelje u školi koji ujedno solidno naplaćuju instrukcije i pisanje zadaća klincima?!
Osobno, nikoga od njih ne napadam, ali u ovom trenutku definitivno dajem šansu djeci, učiteljima koji ih podučavaju u školi i roditelju.

...i ja nikako da dobijem odgovor, ako vam je već u osnovnoj "must have" imati Yoyo instrukcije, šta će tek biti u srednjoj i na faksu?! Koji klinac i ta škola ako za sve živo i neživo trebaju instrukcije (kužim ako u srednjoj zapnu, loše napišu test, neku cjelinu ne kuže, ali tegliti ih tako stalno...kad se desio taj obrat da one mame iz mog prvog odlomka dođu do ovoga?!

pricamo li mi ovdje o objasnjavanju citavog gradiva koje obuhvaca jedan predmet ili o objasnjavanju, tu i tamo, nekog zadatka?
nadam se da ne pricamo o prenosenju znanja vlastitom djetetu iz programa citavog predmeta. za to sluze skole, knjige i biljeznice...i zagrij stolicu.

ako govorimo o objasavanju pokojeg zadatka, onda mislim da ne mozemo govoriti o banaliziranju profesorske profesije...ne glumimo profesora, ako sjednemo s djetetom dvije minute/ pola sata i priblizimo mu neko gradivo.
a i nismo toliko nesposobni da ne znamo dvije recenice suvislo izgovoriti ili objasniti jedan zadatak/dio cjeline, sto god.

da, danas je popularno raditi famu od puno toga, pa tako i od obicnog skolskog gradiva. nije se nastavni plan i program toliko promijenio da se ne bi mogao pratiti.

a i ne vjerujem da su se profesori toliko ulijenili/ostali bez znanja/volje/zelje/motivacije/sposobnosti prenosenja svojeg znanja na ucenike...

ne, ne moraju svi biti odlikasi.

ja ne znam da je itko u moje vrijeme isao na instrukcije. instrukcije su postojale jedino kod prijatelja/prijateljice.

malo je predaleko sve ovo otislo.

u cistu filozofiju.

...i za kraj, potpis na Bubi

[nadicab]

izvori i količina informacija se nebrojeno puta povećala, pa tako i obrazovni zahtjevi. ja ne mogu vjerovati da netko danas misli da se gradivo u zadnjih dvadesetak i više godina nije povećalo i promijenilo. pa sve se promijenilo, uključujući i način komunikacije.

a da ne govorim o stilu života. većina naših roditelja je bila doma u 15 sati.

usudim se reći da se i učiteljski/profesorski kadar promijenio. na žalost ne na bolje, bar što se pedagogije i metodike tiče. ali dobro, to je diskutabilna tema.

ovo je jedan odličan članak o tome, samo ga na žalost nema u čitljivoj verziji pa ću staviti ovaj link (ako netko ima živaca povećavati i čitati)
http://www.pilar.hr/images/stories/doku ... ce2013.pdf

sa svim ovim zahtjevima, povećale su se i potrebe za dodatnim učenjem i to već od osnovne škole.

ja ne kažem da su dodatne instrukcije must have za sve, ali nikako ne mogu isključiti da su nekima itekako potrebne. u osnovnoj školi. baš u osnovnoj školi, jer su obrazovni propusti u osnovnoj školi praktički nenadoknadivi. a osim toga, osnovnoškolci još uvijek nisu dovoljno zreli i vješti koristiti sve moguće izvore informacija kao pomoć u učenju. srednjoškolci već jesu i zapravo mislim da su njima manje potrebne instrukcije.

ne, ne moraju svi prolaziti s pet. mislim, to mi je divna konstatacija naročito za neku drugu, tuđu djecu. vraga ne moraju prolaziti s pet. a gdje će se upisati? zar da im zatefterimo budućnost zato jer smo zaključili da ako ne mogu bez instrukcija onda i ne trebaju proći s pet? kajgod...

mon, savršeno si sve objasnila
I kao majka prve kćerke bih samo na MONin post.
A onda sam imala dijete s ADD-om i disleksijom u školi - i krenulo je svakodnevno učenje s njime, s time da sam se ja obrazovala da bih znala kako njegov mozak shvaća učenje. Srećom, dosta dobro je ipak upijao moje tumačenje, zajedničko učenje, crtanje mentalnih mapa, metode 5 koraka ... Neko vrijeme je dolazila i jedna studentica koja je s njime radila jer sam ja bila kratkog fitilja.
A onda je došao Denis - dijete uredne inteligencije ali ima slabo razvijen corpus calozum, tj. veza između lijeve i desne polutke. U Hrvatskoj još nisam našla da se itko bavi kako osoba s takvim problemom (koji nije rijedak, ali se otkriva samo ako se radi MR) može kvalitetno i sa što manje muke učiti.
U prevodu, s instrukcijama ja štedim svoje živce, a smtram da ON nije zaslužio da ima majku koja se dere na njega jer je izgubila živce.

A o problematici loše usvojenog gradiva u OŠ i koje ona posljedice nosi dalje - najbolje je osjetila moja najstarija koja je imala lošeg profesora iz fizike u OŠ (čovjek čak niej ni završio za fizičara, nego je završio za PTO, pa da ne dobije otkaz, dali mu da iz folija predaje fiziku) - u gimnaziji je imala 2 ili 3 jer je na kraju zamrzila predmet koji nije razumjela, poslije se to proteglo i na faks.

[corazon]

ja ne kažem da su dodatne instrukcije must have za sve, ali nikako ne mogu isključiti da su nekima itekako potrebne. u osnovnoj školi

to

Od kada su se u pricu o instrukcijama za osnovnoskolce po cijeni od 65kn/45min ubacile bake, tete, susjedi, mame, tate...?!

duga, ako tata, mama, susjeda, baka ne može onda u priču dolaze plaćene instrukcije
da meni nije uletila prijateljica za engleski bez beda bi potražila pomoć

[olja2208]

Dugo, ako si pažljivo čitala mogla si vidjeti da jednostavno nisam za isključivost i prenebregavanje potencijalnih uzroka kad su u pitanju potrebe prema instrukcijama,
i s tim u vezi,
ne mogu potpisati generalizovanje kad je riječ o nastavnom kadru, ambijentu u kom se uči/podučava u školi (ima raznih primjera negativne selekcije, a takvi posljedično (između ostalog) i dovode do potrebe da roditelji iz ma koje populacije zatrebaju instrukcije).
i dosljedno, s druge strane, velim da metodika (u osnovnoj školi) nije baš takav pis of kejk pa da se ne bi moglo razumjeti zašto neko treba povremene instrukcije.

koliko ću još puta biti u prilici da objašnjavam šta sam napisala, a pri tome stvarno mislim da me se ne moze prozvati za nedosljednost u stavovima (ili moze ali dajte mi valjane argumente).

[nadicab]

i ja sam stava da nitko na ovom topicu nije rekao/mislio da su instrukcije "must have" ili neki fensi-šmensi dodatak.
Tko ima potrebu, neka ih ima i nitko nije pozvan da tu obitelj osuđuje, pa makar to radili i iz čiste obijesti jer eto, imaju viška para. Bar studenti zarade (moja kćerka drži instrukcije iz kemije i puno joj znači ta lova). Dobro je znati da postoje i firme kao Yoyo koja rade s djecom, čak i s djecom s pp.

[† Volvo]

Pažljivijim čitanjem predškolaraca i topica na tu temu, "iskusne" mame nisu baš pričale da je znanje čitanja suvišno, ali ni da je "Must have" - ozbiljniji postovi su navodili pripremu, tzv. predčitalačke vještine kao bitne, začetaka apstraktnog razmišljanja na koje će se lakše složiti samo čitanje i pisanje (uz pretpostavku da dijete nema neki poremećaj). Da si malo više pratila upratila bi i lika koji je neurolog a za Unicef je neka istraživanja radio, po kojima npr. Kinezi imaju za učenje sposobniju djecu jer sa slikovnim pismom kreću s neke 3 godine, paralelno sa zapadnjacima koji apstraktno "dozvoljavaju" djeci poslije 7,8 godina . Ne velim da se može vratiti po vremenskoj lenti u 4. djetetovu godinu, naći uzrok poteškoća i tamo ih popravljati, ali dogode li se poteškoće, postoje različiti načini njihovog rješavanja. Kad voda dođe do grla, ne vrijedi pričati jer ulazi u usta, nego plivati (tako nekako u Marinkovićevoj Gloriji lik veli i dopalo mi se). Nema puno vremena jer se traži rješenje u stvarnom vremenu, evo npr. već smo u završnici školske godine. I ne, nemam školarca na instrukcijama . Generaliziranje ili mjerenje svojim mjerilom rijetko daje stvarnu sliku. Zar nije svatko od nas naišao na situaciju da sam sebe demantira i na novije od par godina mišljenje, neki ranije sasvim logičan stav?

Instrukcije su jedan od načina rješavanja problema. Ignoriranje je drugi. Prijetnje, svađe i su treći. Mirno hladne glave sjedanje uz dijete koje prihvaća pomoć roditelja koji zna dovoljno o nečemu (ili se može podsjetiti) i može pomoći je npr. četvrti. Prema kapacitetima i naravi roditelja svak će nešto "odabrati".

I nije istina da nije bilo instrukcija u "naše doba" - jedino nije bilo interneta na kojem smo imali linkove na tu temu , selektivno pamćenje. To što ja npr. nisam išla na instrukcije ne znači da nitko nije. I ranije je bilo mama koje bi dolazile vikati na nastavnike (sjećam se jedne koja je kišobranom mašući vikala na prof. matematike na hodniku a kćer je bila totalni matematički tudum). Ok, češće smo sami razmjenjivali informacije, bili upućivani na međusobno pomaganje, čak smo imali određene slabije đake s kojima smo trebali proći neko gradivo, to da. Ali i sad u nižim razredima osnovne vidim da ta neka linija međusobnog pomaganja počinje postojati (kada je realno manja potreba za tim jer se radi o jednostavnijem gradivu ipak).

[Nana1971]

Da, i dalje stojim da je gradivo osnovne skole takvo da ga se bez intervencije Yoyo instruktora moze savladati.

o, %&**$%& mozda ti mozes savladati, ali jel mozes pojmiti da ne mogu svi roditelji!? Ima odraslih koji nisu zavrsili osnovnu skolu, ima onih koji su zavrsili osnovnu i srednju, ali nisu učili strani jezik koji im uči dijete; ima onih koji ne znaju pojedine predmete niti na nivou osnovne skole. Da, ti mozda mozes BAS SVE SVAKOM DJETETU OBJASNITI , ali dozvoli da postoje ljudi koji ne mogu.

[skorpionka]

Generaliziranje ili mjerenje svojim mjerilom rijetko daje stvarnu sliku

Ovo je valjda jedino iz prijašnje rasprave što mogu mirne duše potpisati

Ako krenem od uvodnog posta i linka u njemu, nikako mi se ne sviđa reklamiranje instrukcija uz argument da 60% djece treba pomoć u savladavanju gradiva i školskih obaveza. to me prvo bode u oči, korištenje anomalije u marketinške svrhe (a nitko me ne može razuvjeriti da je ovolika raširenost potrebe za instrukcijama anomalija).
Slažem se s MON

ali nikako ne mogu isključiti da su nekima itekako potrebne.

ali svakako je naglasak na ovom nekima, ali to sigurno nije u postocima koje vidimo oko nas.

Neefikasnost našeg školskog sustava je velika, to je svima jasno. Broj djece se smanjuje, broj nastavnika je čak rastao, time je i omjer broja djece i nastavnika postajao sve povoljniji (a povoljniji je nego u Sloveniji i brojnim drugim zemljama), a na testovima znanja smo sve lošiji. Problem smo svi mi jer mi anomalnim pojavama uporno prilagođavamo sebe i djecu, umjesto da vršimo pritisak da se anomalije isprave. Anomalija je prevelik broj odlikaša, anomalija je i da se s vrlo dobrim uspjehom ne možeš upisati u normalnu školu (a ne tako davno su i odlični i vrlo dobri učenici završavali fakultete u roku, samo što je nekad iza vrlo dobrog uspjeha stajalo bolje znanje nego iza današnjeg odličnog), itd... U kreiranju svih tih anomalija sudjelujemo svi, i učitelji i profesori, ali bogme i roditelji. Preuzimamo na sebe odgovornost koju bismo trebali naučiti da preuzimaju djeca, od slaganja knjiga prema rasporedu, do toga što imaju za zadaću, a da ne govorim da roditelji bolje od djeteta znaju datume kad dijete ima koji test.

[medo14]

Zato je valjda peti razred toliki šok i djeci i roditeljima, jer stvarno do petog nema potrebe ni za instrukcijama ni za nekakvim posebnim učenjem.
No kad nahrupi ta masa predmeta, nastavnika, više školskih sati, ispitivanja, svega, ne snađe se svatko jednako.

imam iskustvo s 5. razredom i stvarno je šok, prevelika razlika u očekivanjima i obavezama u odnosu na niže razrede
ali ne bih se složila da se radne navike ne formiraju u nižim razredima i da nema potrebe za posebnim učenjem
vjerujem da ima klinaca koji niže razrede prođu prelagano i dovoljno je da odu u školu
moji npr. su trebali učiti ako žele peticu tako da mislim da je i to prilika da (pokušaju) stvoriti radne navike
možda nastau problemi ako klinac nije trebao učiti u nižim razredima i sad u višim razredima šok, preveliki zahtjevi

i slažem se da ne treba generalizirati oko instrukcija
ja kad sam pisala o svom stavu oko instrukcija, to je bilo isključivo ono kako ja to kroz svoje klince trebam i gledam,
nema jednoznačnog rješenja
za nekog klinca (i roditelja) su instrukcije spas i super rješenje, a za neko drugo dijete je to samo podržavanje nesamostalnosti i pokušaj da netko drugi odradi ono što možeš i sam

[palunkica]

Moj nije znao čitati ni pisati prije osnovne škole. Niti ga je to zanimalo. Pa smo se u prvom razredu suočili s tim da mu čitanje ne ide nikako. Kako je on dijete koje ama baš ništa ne želi učiti s nama (plivaje, vožnja bicikla, vožnja rola, čitanje, matematika nastaviniz) hladno smo otišli do logopedice koja je s njim vježbala dok stvari nisu sjele na mjesto.

Inače, u svemu potpisujem MON, naročito onaj dio o odlikašima. Baš me zanima bi li one ovdje koje su jako protiv instrukcija jer u osnovnoj školi nema gradiva koje roditelj ne može savladati, pribjegle plaćenom učenju da im dijete krene skupljati dvojke ili trojke. Sigurna sam da bi, ali se sigurno s tim ne bi pohvalile ovdje.

[skorpionka]

za nekog klinca (i roditelja) su instrukcije spas i super rješenje, a za neko drugo dijete je to samo podržavanje nesamostalnosti i pokušaj da netko drugi odradi ono što možeš i sam

xxx

[medo14]

Mene to muči, dam joj da riješi dodatne listiće, zadatke, da čita više nego je zadano, sve u svrhu stjecanja radnih navika.
No međutim mislim da neće biti baš nešto pripremljena za šok petog razreda jer jednostavno količina gradiva nije usporediva.

nema klinca koji je pripremljen za šok u 5. razredu, svi se dobro zdrmaju, neki se brzo osove na noge a neki padnu za par nivoa, to je stvarnost
ali ja mislim da je velika stvar što navodiš da ona odradi i te dodatne listiće i da proradi lekciju i da pročita,
misliš da nema klinaca koji pružaju otpor i prema tome malom zahtjevu da odradi?
mislim da se na taj način stvarju temelji za radne navike
opet ponavljam, sve pišem iz vlastitog iskustva i ono što sam zaključila gledajući svoje klince

[† Volvo]

Banalni detalj, izlaze is škole, dobili su pitanja za lektiru, odnose se na sva na jednu pripovjetku u knjizi. Dvoje trebaju li pročitati sve priče, podijelili su dvojbu s mamama. Jedna majka (nemajka , ona koja dopušta da lektira bude drito u teku, ne treba je se prepisati kad se autor tome opire, bilo bi možda ljepše, no , ne sudjeluje u pisanju iste) je mišjenja (kad je već pitana) da naravno treba jer neće naškoditi, dapače. Kad netko može zgutati 6 nastavaka neke popularne mu knjige, može i 100-njak stranica te iz lektire. Što ne znači da sam provjerila je li ih sve pročitao. Ako vara, sebe vara. I zna da je tako. Dok smo na tome da se razumijemo na ovaj način, dođe li do naizgled mu nerješivog problema, pokušat ću ga navesti na rješenje, ili ako nisam u stanju, vremenski, znanjem, nekako, pokušat ću mu naći nekoga da ga osposobi da dalje opet može sam.

Recept je to koji sam u djetinjstvu skupila i nije loše ispalo - jednom kad sam na nekoj zadaći polomila zube, tražeći od tate pomoć (o višoj matematici se radilo, pred kraj gimnazije) - kupio mi je to popodne Apsenove repetitorije u antikvarijatu i donio mi ih hrpu na stol, naravno da je unutra bilo rješenja na više nego što sam pitanja uopće mogla postaviti - e sad, kako se radi o građevincu koji se i sam nekad s takvom matematikom lomio u doba svog faksa jer je u poraću imao ispodprosječno matematičko znanje iz strukovne škole, nije se otresao na mene koja sam se drznula biti neznalicom nego se prisjetio kako ako nekad fali neka karika ne možeš lanac dalje slagati. Nezgodni dio je ako puno karika fali, a čini mi se da u današnjem školstvu tako nekako počinje bivati .

Nadam se da ću biti dovoljno pod kontrolom (pratite me molim za kojih 4,5 godina ) da zadržim stav da će upisati srednju za koju bude imao afiniteta i za koju bude imao uvjete, realno. Novi sustav upisa mi se čini pravedniji, u smislu manje mogućnosti narihtavanja ocjena kroz 4 godine i s većim brojem škola u koje se može probati.

[saptacica]

za nekog klinca (i roditelja) su instrukcije spas i super rješenje, a za neko drugo dijete je to samo podržavanje nesamostalnosti i pokušaj da netko drugi odradi ono što možeš i sam

xxx

Ja ću ovo potpisati.

Iz osobnog iskustva višegodišnjeg davanja instrukcija iz matematike i fizike, smatram da je instrukcija debelo previše. U 95% djece sam dolazila na tjednoj fiksnoj bazi. A to nije normalno. Svaki put sam im rekla da instrukcije nisu tu da me dočeka svaki al svaki put nenapisana zadaća komplet, pa da ju skupa rješavamo, nego da on/ona sve riješi što može pa me pita detalje koji ga muče. Jebiga, takvih je bilo točno dvoje.

Ponekad su stvarno potrebne ako roditelj ne zna/ne može/ne stigne/nema živce, al po mom iskustvu u većini slučajeva je linija manjeg otpora.

[MON]

Da, vjerojatno malo poistovjećujemo pojam instrukcije i pomoć u izvršavanju dnevnih školskih obaveza.

[ivana7997]

rekla bih da to nije slucajno, vecinom instrukcije i nisu jednokratna pomoc u svladavanju nejasnoca nego ovo sto sapta kaze, vise uopce ne rade sami nego sve s instruktorima, a to je lose. jer uliti u glavu ne moze nitko, i ni cjelodnevne instrukcije ne mogu nekome pomoci da usvoji gradivo ako sam nece ama bas nista.

[MON]

To je tocno sto kazes Ivana. No ja vidim problem u tome sto je kolicina zadaca i gradiva takva da vec u OS zahtijeva visesatno grijanje stolca i to svaki dan. Mojoj vec od petog razreda treba skoro sat vremena, a nekad i vise, da napise matematicki zadacu. SAMO matematicku. Uz napomenu da joj matematika zaista dobro ide i tek tu i tamo zatreba moju pomoc. Ocekivati od pubertetlija da se samodiscipliniraju do te mjere da to samomicijativno odrade meni je potpuni SF. Dakle, trebaju kontrolu. I to zaista jest u roditeljskoj domeni, no ako se pri tome zapne s nekim predmetom ili predmetima ja itekako vidim koristi od dodatne pomoci u ucenju. Upravo im takva kontinuirana pomoc u OS moze pomoci da kvalitetno razviju radne navike, nauce kako treba uciti, kako se koristiti svim dostupnim izvorima informacija, kako organizirati vrijeme i strukturirati se. ..

Zaista ne znam za druge roditelje, ali ja to ne stignem uz posao koji radim. I zato sam sretna sto imam mmamu debelih zivaca i vrlo solidnog znanja koja to dnevno odradjuje. No i ona tu i tamo popusti pa jednostavno nesto izdiktira i to je lose. Ali bila bih vrlo nezahvalna i bezobrazna kada bi joj to prigovorila.

Najiskrenije, da imam nesto vise novaca angazirala bi studenticu da ju nauci upravo one stvari koje sam gore nabrojala - struktura, metode ucenja itd

[dazd]

rekla bih da to nije slucajno, vecinom instrukcije i nisu jednokratna pomoc u svladavanju nejasnoca nego ovo sto sapta kaze, vise uopce ne rade sami nego sve s instruktorima, a to je lose. jer uliti u glavu ne moze nitko, i ni cjelodnevne instrukcije ne mogu nekome pomoci da usvoji gradivo ako sam nece ama bas nista.

Zbog ovoga sam ukinula instrukcije svojoj gimnazijalki , sad fino nauči matematiku za 5 grijući sama stolicu ( uz pomoć online instrukcija Tonija Miluna ).

[nadicab]

a što se tiče imanja radnih navika - mojoj najstarijoj se to neimanje obilo o glavu u gimnaziji. Cijelu OŠ je prolazila samo pažljivim slušanjem na satu i pisanjem zadaća - prolazila s 5.0.
Eh, zato je bio problem u gimnaziji. Tamo je prolazila sa solidnom 4 jer više nije bilo dovoljno samo pratiti na satu 15 predmeta.
Ali, sada na faksu itekako uči, naučila je kako učiti i isto ima jako dobar prosjek 4,8 - ima cilj da želi ići van doktorirati, pa su joj jako važne ocjene.

[Ina66]

jer uliti u glavu ne moze nitko, i ni cjelodnevne instrukcije ne mogu nekome pomoci da usvoji gradivo ako sam nece ama bas nista.

Iz osobnog iskustva višegodišnjeg davanja instrukcija iz matematike i fizike, smatram da je instrukcija debelo previše. U 95% djece sam dolazila na tjednoj fiksnoj bazi. A to nije normalno. Svaki put sam im rekla da instrukcije nisu tu da me dočeka svaki al svaki put nenapisana zadaća komplet, pa da ju skupa rješavamo, nego da on/ona sve riješi što može pa me pita detalje koji ga muče. Jebiga, takvih je bilo točno dvoje.

imam jednih i drugih, od ovih koje šaptačica spominje, a imam i jednog s kojim radim i van zadanog (jedino ne dajem instrukcije iz matematike i fizike već malo egzotičnijih predmeta)
najteže je objasniti roditeljima ovu ivaninu boldanu rečenicu, a opet im je često citiram

[ivana7997]

već malo egzotičnijih predmeta

[Duga]

rekla bih da to nije slucajno, vecinom instrukcije i nisu jednokratna pomoc u svladavanju nejasnoca nego ovo sto sapta kaze, vise uopce ne rade sami nego sve s instruktorima, a to je lose. jer uliti u glavu ne moze nitko, i ni cjelodnevne instrukcije ne mogu nekome pomoci da usvoji gradivo ako sam nece ama bas nista.

Zbog ovoga sam ukinula instrukcije svojoj gimnazijalki , sad fino nauči matematiku za 5 grijući sama stolicu ( uz pomoć online instrukcija Tonija Miluna ).

Njegove instrukcije su fantastične. Odlično objašnjava, zainteresira za gradivo i s takvom ljubavlju to čini da je milina uz njega raditi matematiku...curka ti je dobro napravila

Dok, npr. Sraga mi nije takav...Toni je odličan...i radi isto po Dakiću i Elezoviću .