Nikako da se dočepam kompa ovih dana
Evo, moji muški konačno zaspali pa evo izvještaja.
Amadej je bio u dvije ture doma. Prvo od srijede poslije podne do nedjelje ujutro, s tim da je u petak ujutro bio na vađenju krvi i proštrcavanju katetera. Onda je ostao primiti u nedjelju transfuziju i ponedjeljak Mathberu i nakon toga su ga u utorak popodne pustili do četvrtka navečer opet doma. U petak je počeo s novim ciklusom kemoterapija.
Bilo je super, pogotovo za Benedikta i Amadeja koji su se ispričali i naigrali za protekla četiri i pol mjeseca. Meni i mm-u je bilo i malo stresno jer smo morali paziti da dečki ne pretjeraju u divljanju da nekako ne zakače kateter, da cijelo vrijeme imaju maske (svi smo doma bili cijelo vrijeme, osim za obroke,s kirurškim maskama), a i dobar dio vremena sam provela s dezinfekcijskim maramicama i sprejem jer mu je imunitet nikakav pa da ne pobere nekakvu infekciju.
Bilo je stvarno posebno. Puno smo se igrali i mazili, a najveći dio vremena su njih dvojica proveli zajedno u svojoj sobi. Oni se, osim kroz prozor nisu vidjeli otkako je Amadej prebačen s Rebra na Šalatu.
Amadej se malo nadurio kad je shvatio da mu ni doma ne mogu dolaziti posjete, pogotovo kad je došla šogorica s bratićem. On je mislio da će ostati se poigrati s njim i bracom, a kad je skužio da ne mogu u stan jedno vrijeme se durio.
Mislili smo da će biti problema s vraćanjem u bolnicu, ali kako je već prokužio dok je bio u bolnici da djeca odlaze samo na par dana i vraćaju se nije bilo suza niti većeg protestiranja. Samo je par puta ponovio da mu je već dosadno u bolnici. Onda smo mu rekli da kad dođe u bolnicu ćemo mu pokazati jedno iznenađenje se malo primirio. Kad smo došli na odjel jedva je dočekao da ga presvučemo u pidžamu i raspremimo ga, a kad smo mu pokazali gameboy bio je oduševljen. Izljubio se s nama, počeo se igrati i jedva nam rekao bok.
Sad jedva čekamo da prođe ovaj ciklus terapije i kriza iza nje da ga opet vodimo doma.
