Floor time - ili o odnosu "jedan na jedan"

[Imge]

Procitala sam u prosincu 2006. godine super clanak na Rodinom portalu o vaznosti odnosa s djetetom "jedan na jedan".

Da ne prepricavam, citiram dio teksta (cijeli clanak dajem u linku):
"Floor time – vrijeme za igre na podu, zove se tako jer se malo dijete najviše voli i želi igrati na podu. To vrijeme ne bi trebalo trajati kraće od 30 min. svakodnevno i vrijeme je kad roditelj ima zadatak jednostavno biti s djetetom.
A što se radi u tom vremenu? Ono što dijete želi. Dijete bira igru, organizira aktivnost, vodi razgovor i govori vama ono što želi. Uloga roditelja je pratiti dijete i aktivno sudjelovati, ali bez namjere da preuzme vodstvo.
Pola sata čitanja priča po izboru djeteta ili jednostavnog "brbljanja" pod poplunom, napravit će najviše pomaka u ponašanju vašeg djeteta. Osjećaj da u tom trenutku ne postoji nitko drugi s kim bi vi više željeli biti, osjećaj da je sva vaša pažnja usmjerena na njega u djetetu stvara osjećaj vrijednosti, osjećaj prihvaćenosti i preplavljuje ga osjećajem ljubavi.

Tada, u prosincu, kad sam procitala clanak, bila sam u totalnoj komi . Naime, dotad sam bila fakat uvjerena da se maximalno dajem klincima (jer, budimo realni ja ili radim ili sam s njima, vrlo rijetko je nesto trece u pitanju).
No, skuzila sam da u zivotnom i dnevnom ritmu kojim zivimo - jednostavno ne uspijevam DNEVNO osigurati kvalitetnih 30 minuta nepodijeljene paznje prema svakom djetetu.
Onako ukomirana, obecala sam sama sebi (na MM-a jednostavno u tjednu ne mogu racunati jer doslovce radi od 8 do 22 ) da cu poraditi na tome i truditi se, u skladu s clankom, osigurati KVALITETNU, koncentriranu, fokusiranu, iskljucivu pozornost na SVAKO od moje dvoje djece, dakle, ukupno 60 minuta dnevno.

O, kako sam bila u zabludi i kako se cinilo lako to realizirati ... Danas, 5 mjeseci kasnije kad rekapituliram cijeli plan i svoje druzenje s djecom - u gadnom sam minusu . Ja jednostavno ne uspijevam pronaci i iskombinirati tih 2x30 minuta u danu. ALI NIKAKO!

Da ne bude zabune - imamo mi i pjesme i plesa i ucenja i crtanja i citanja slikovnica i odlaska na aktivnosti, ali NEMAM to vrijeme kad sam fokusirana iskljucivo i jedino na jedno dijete, kad ga gledam u oci i kad svijet postoji samo za nas dvoje.


Kako vi stojite s tim?


u nastavku, link, uz posebnu zahvalu autorici :juhu na predivnom clanku:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID ... &Show=2362

[Adorabla]

Floor time sa svim primjerima ti je opisan u Greenspanovoj knjizi Vjestine igralista. Otkako sam procitala knjigu stvarno se trudim biti s njima jedan na jedan. Zasada koristimo to vrijeme da zajedno prosetamo, odemo u trgovinu ili igramo neku drustvenu igru. Nije bas ono doslovce da sjednemo na pod i gledamo jedan u drugoga iako i to ima svojih prednosti. Ovo tipicno floor time koristimo kad je jedna od njih bolesna.
Inace floor time ne mora nuzno biti vrijeme na podu. Mozes i kuhati ako mozes istovremeno kuhati i pazljivo bez komentara slusati dijete. Zapravo osnova floor timea je aktivno slusanje.

[TmamaKiN2]

Da ne bude zabune - imamo mi i pjesme i plesa i ucenja i crtanja i citanja slikovnica i odlaska na aktivnosti, ali NEMAM to vrijeme kad sam fokusirana iskljucivo i jedino na jedno dijete, kad ga gledam u oci i kad svijet postoji samo za nas dvoje

potpisujem ;-) mi smo isto vrrlo cesto solo popodne radnim danom (mm uvijek dodje kasno ) i ako s jednim nesto i zapocnem onda ovaj drugi odmah dojuri i ukljuci se isto, nema teorije ... no, trudim se zaista kad netko nesto zeli reci saslusati i porazgovarati, nije da sam prezadovoljna, no boljeg izbora bas i nemam

[Adorabla]

Tamara tvoji klinci su definitivno premali i ne mozes ovakav tipican floor time primjenjivati. Imge ce vjerovatno kad joj stariji krene u skolu imati vise prilika i vremena za "rad" jedan na jedan. Moje cure su jedna 6 druga 10 i kod njih to tek zadnjih 6 mjeseci funkcionira. Sada je ova mala dovoljno velika da se ode u svoju sobu igrati sama dok ja pricam s njenom sestrom.

[Imge]

ma, znam da floor time nije pojam koji opisuje samo i iskljucivo druzenje na podu, nego je siri pojam koji opisuje fokusiranu paznju na dijete.

inace, ja se isto trudim, ali ne uspijeva mi svaki dan ispuniti tih 2x30 minuta i to me zalosti

meni je zapravo najfascinantnije kako je u mojim mislima lako izgledala odluka o provodjenju dvnevnog 30minutnog floor-timea. cak mi je prvi cas bilo smijesno - kao, pa mogu ja to, pa takitak sam samo s klincima i maximalno sam im posvecena.

je, sipak...
prodje tjedan, dodje vikend i skuzim da osim sto sam SAMA sa starijim dok ga vodim logopedu (idemo pjesice, blizu kuci nam je) - e, tu se napricamo ko veliki , uopce ne znam gdje bih jos ubacila 3 takva druzenja, a tek s manjim djetetom da ne pricam...

[piko]

Procitala sam i ja taj clanak, kad je osvanuo na portalu i malo se iznenadila jer sam do tada bila ponosna kako se svi zajedno igramo i kako imamo milion aktivnosti gdje oboje djece rado sudjeluju. Imali smo mi i do tada svoje vrijeme, al vise sa starijim djetetom (4,5 god). I nije bilo iskljucivo doslovno igranje na podu, nego jednostavno vrijeme posveceno samo tom djetetu bez popratnih sadrzaja.

Moram priznati da je to vrijeme puno lakse bilo organizirati kad nisam radila, a od kad radim (od NG) smanjila sam vrijeme provedeno u ciscenju, peglanju i ostalim aktivnostima, sve s ciljem sto duljeg druzenja s djecom. Ali opet samo s starijim djetetom uspijevam organizirati to posebno vrijeme, i to dok manji spava ili ''serafi'' nesto s tatom.


Ja sam zadovoljna s kolicinom vremena uopce provedenog s djecom, jer u tom vremenu sam samo posvecena njima. A zadovoljna sam jer sam dosta zapostavila sve ostalo.

Npr, uopce ne idem u soping, samo do lokalnog ducana nakon setnje. Jednom do dvaput tjedno idem u Slo poslom i onda brzinski u povratku kupim cipele/hlace/majicu odnosno ono sto trebam, sve ostalo kupuje MM.

I tako ...mozda bi ipak malo trebal pocistiti kucu i obnoviti garderobu

[mika]

mozda je moja jos mala, ali ja moram reci da to radim, stalno, svaki dan (osim ako radim do kasno navecer, onda ju niti ne vidim), svaki dan kada dodjem s posla radim rucak, papamo, sve sredim kaj ima (osim dugotrajnih poslova kao sto je peglanje) i onda sam samo njena do spavanja, po zimi je to bilo stalno, sada se tu ubaci i setnja, ali minimalno pola sata ili prije setnje ili prije spavanja smo aktivno skupa - nas dvije
kako ce biti kada cu imati jos jedno dijete -
kako ce biti kada naraste -
ali trudim se
i nadam se da cu taj jedan ritual koji imamo uspjeti odrzati

[Krkica]

M. je još mali, ali ja to prakticiram pa valjda od samog rođenja. Kaj će on od toga zapamtiti to ne znam, ali ja se kroz maglu sjecam svojih roditelja i seke ... i vremena koje su nam posvecivali bas tako, doslovce na deki na podu nase stare, neuredjene kuce. Po opisima stvari koje su nas okruzivale, kaze moja mama da sam mogla imati maksimalno 4 godine.
Pamtim, ne sve, ali pamtim igre.
Imge, ja imam samo jedno dijete pa u biti nema dana ma kak umorna bila da barem od kupanja do stavljanja u krevet nemamo taj vid igre. Kak bi bilo da ih je dvoje nemam pojma.

Samo znam da sam si sva nekako vazna i sjetna kad se sjetim kak je to bilo dok sam ja bila mala.

[antonia]

dogodi se ponekad da uspijem biti sama s djetetom jedan na jedan, al vecinom smo svi kod kuce i nema teorije da izvucem pola sata fokusirane paznje na jedno dijete. ista stvar kao i kod tmame, pricam s jednim, dojuri drugo, ukljuci se u razgovor/igru/bilo sto.
onda to izvedemo na sljedeci nacin, ja preuzmem jedno (vecinom starijeg), a mm bude s malenom. recimo neku vecer sam slaga ves, a dino je bio sa mnom u veseraju i pricali smo o svemu i svacemu, vecinom je on pricao dozivljaje iz skole, a ja sam slusala. ili recimo, ja nesto kuham, a mia mi kao pomaze pa razgovaramo. ili navecer prije spavanja, sjednem desetak minuta pored dine i brbljamo gluposti

no, meni takodjer jako puno znaci (a i njima) ono vrijeme kad smo svi zajedno u igri ili pricamo price i nije nuzno da mora biti pristup jedan na jedan nego je vazno da im samo uskladim zelje za nekom aktivnoscu i da budu zadovoljni.

[she]

Ne mogu to izvesti sa blizancima na žalost. Tek ponekad, možda 2-3 puta mesečno tata preuzme jednog i odvede ga u šetnju a ja ostanem sa drugim.

Moji su momci jako različiti po temperamentu i načinu zabave tako da je Borisu dovoljno da ga brat ne maltretira pa da se satima igra u sobi, dok je Matija puno zahtevniji i stalno nešto kaska zamnom i traži mi svakakve gluposti samo da bude pod mojom pažnjom. Ukoliko bih i uspela da odvojim koji minut za floor time sa Borisom Matija bi uleteo i prekinuo čaroliju tako da je uglavnom on taj koga šaljem nekud sa tatom.

Ali da se razumemo, Boris nikako nije zapostavljeno dete. Napredniji je u govoru od brata pa se siti narazgovaramo na putu do/od jaslica ili u šetnji i tad sam recimo samo njegova bez obzira što je i Matija sa nama. Kad gledamo crtić opet je on taj sa kojim komentarišem, u zajedničkoj igri takođe. Jedino mi se ne lepi za pete kao Matija. Čakštaviše imam osećaj da taj razgovor između mene i njega više ispunjava od proste fizičke blizine Matije i mene.

Manjak jedan-na-jedan odnosa je jedino što mi smeta vezano za blizance. Puno sam čitala o tome, jasno mi je koliko je bitan za osamostaljivanje blizanaca ali ja mogu samo da se kloniram pa da nešto promenim. Ipak, potrudila sam se da sve što sam naučila o tome jasno izložim mm-u i time obezbedim sebi barem 20-tak dana od narednih mesec u kojima ću moći da uživam u jednom detetu (naredne sedmice idemo na planinu na nekoliko dana a sredinom juna na 2 sedmice na more). Njegov posao je na žalost takav da kući provodi jako malo vremena i ja sam ta koja brine o deci i kući tako da me ponekad i kućne radinosti ometu u organizovanju dana sa njima.

Trudim se da po uzimanju iz jasli pa do spavanja budem samo njihova. I ono malo stvari koje uradim po kući tipa postavljanje stola ili pranje suđa radim uz njihovu pomoć. Kuvam i peglam vikendom kad spavaju u podne, usisavamo zajedno, pod potirem uveče kad se uspavaju, kuću na brzinu sredim ili uveče ili u onih pola sata koji mi preteknu od odvođenja dece u jasle do polaska na posao, tako da sam ostalo vreme sa njima - 1: 2

[Natasa36]

Joj Imge - pogodila si i našu bolnu točku!

I ja se trudim, kad sam doma poslije posla, da ne radim neke veće kućanske poslove (čak sam usisavanje svela na jednom tjedno i to vikendom, kad mi se čini da je prikladnije "oduzeti" im sat vremena, jer smo ipak čitav dan skupa) tako da smo MM i ja posvećeni samo njima. Iako je MM u 99,9% slučajeva isto doma, nama je pola sata dnevno solo sa svakim djetetom nemoguća misija. Jer niti jedno od njih dvoje ne može pola sata biti bez mene, tj. ako se ja "povučem" sa Mi - za 10 minuta evo Ma k nama i obratno...

Kod naše djece trenutačno bjesni (doslovce) borba za našu pažnju, svako ima svoja sredstva i ne popuštaju...

Ajde, recimo da sa Mi imamo "svojih 20 minuta" kad se sprema na spavanje - odlazak na wc prije spavanja, pranje zubića, tuširanje - i to je gotovo jedino "sigurno" vrijeme koje nas dvije provedemo zajedno. Znam, nije za odbaciti, svašta ona meni ispriča i puno sam saznala u tim našim minutama, ali to nije - to.

Sa Martinom uopće nemam solo-vrijeme, osim kad je bolestan, pa ne može van a MM izađe sa MI. Dakle - samo iznimno...

A upravo smo u očajničkom traženju rješenja, jer se Mi (opet) ponaša jako neobično, preko noći je postala nepristojna, divlja, neposlušna i - ne želi ići u vrtić koji joj je od jeseni (bio) izuzetno veselje--- a nikako dokučiti razloge (ona ne želi reći zašto, jednostavno okrene na drugu temu...). Vjerojatno se radi o (pre)ispitivanju granica i potrebi/želji za našom pažnjom.
Ma ima drugačija sredstva, uglavnom blaža, ali i on se bori pojačanim snagama...

[kruska]

a ja cu potpisat tebe Natasa.
Nama je glavna prepreka za to kvalitetno vrijeme Krunekova posesivnost. Dakle, s njim se to moze odradit - igre auticima, puzzlice i sl. ali kad pokusavam sama s Anom, on uleti i gotovo. Uleti u smislu da ju gnjavi, ne sa namjerom da sudjeluje. Dakle, ljut sto mama ne gleda samo njega i sto se ne bavi samo s njim. Drugo dijete - ljubomora - moj sljedeci topic

Ali me tjesi da ce s vremenom malo olabavit po tom pitanju (nadam se....) pa da cemo imat sve vise kvalitetnog vremena solo.

[Luantaro]

nedavno sam uvela kafenisanje sa mojoj skoro 10 godišnjakinjom
jednom ili više puta tjedno nas dvije same odemo na kavu i razgovaramo
to ju je potaknu lo da i kad nismo na kavi kaže - mama,trebam s tobom razgovarati - onda mi na samo razgovaramo
inače smo često zajedno, no uvijek su to neka odvoženja ili dovoženja s aktivnosti tako da nije baš čista komunikacija, no prilično je i to dobro

s mlađom ne idem na kavu ali ona svaki dan inzistira na igranju, što i dobije
nije svaki dan pola sata, ali je svaki dan barem malo neke aktivnosti

[teutonija]

Mi zasad imamo solo vrijeme za svaku jer je Marta još mala,a ja još ne radim.Ona ima mojeg vremena i više nego dovoljno ,do 15 sati sam samo njena i u tih 6-7 sati dok smo same barem 3 smo na podu Ostatak je spavanje ,hranjenje i šetnja.

S klarom ne mogu reći da svaki dan imamo tih 30minuta no ima dana da imamo i više ,2x tjedno idemo na ritimiku ,poslije samo nas dvije u park i na sladać il nešto slično ,pa kasnije dodju tata i Marta ,tj popodne se jako često podijelimo ,tata obično preuzme malu ,a ja Klaru,sad kad je lijepo smo pretežno vani ,a kad smo doma ,brljavimo po kuhinji ,čitamo....
Nije to svaki dan ,nekad se zaigra pa ja peglam uz nju dok me ne traži,ili s tatom grablja po dvorištu pa ju opet ne vidim puno do večeri.
uspavljivanje je isto naše ,tata ju okupa ,a onda ležimo zajedno i pričam joj dok ne zaspi.

[Dobri andjeo]

isto ko i ti, imamo to samo kad idemo k doktoru npr , inace nema sanse

[nadicab]

uf, a kaj bih tek ja rekla ispada da s niti jednim djetetom nemam solo trenutak, a znam da su jako željni.
Rijetko se desi da povedem jednog od njih u veliki šoping tipa Billa i Metro, pa je to onda smao naše vrijeme. Uglavnom to obavljam s mm-om jer i on želi "naše" vrijeme.
teško je kada imaš više od jednog djeteta.