Samo kratko da izvijestim.
Nedavno smo u sopstvenoj režiji poslali urin ponovo u Ameriku u Great Plains da vidimo gjde smo i šta smo uradili.
Radili smo samo test organskih kiselina, i to je prvi retest nakon onog od prije godinu dana kada smo sa ovom metaboličkom pričom i započeli.
Onda je test dao školske rezultate "autističnog" nalaza, tj. arabinoza (indikator dominacije Candide) izrazito visoka, a oxalati kao najopasniji popratni efekat čak drastično visoki!
Međutim, ovaj put nalaz arabinoze je bio uredan, a oxalati vrlo blizu gornjoj granici normale.
Sve u svemu nalaz mnogo bolji.
Toliko bolji, da je Danijela Helc, kad smo zajedno komentarisali nalaz, konstatovala da se rijetko kada tako brzo pokaže tolika pozitivna promjena.
Njena konstatacija je bila i da smo se očito dosta pravilno držali propisane dijete i preparata koje je preporučila.
Do neke mjere je tako, ali ne sasvim.
Naime, kao i uvijek napravili smo sopstvenu kombinaciju od ove metode, ali i još nekih koje smo u međuvremenu iskopali.
Naime, ne znam da li je iko od vas probao išta sa koloidnom srebrnom vodom?
Dalje, da li je iko od vas ikada imao iskustva sa ZAPPER-om, izumom Dr. Hulde Clark?
Radi se o električkom uređaju koji uništava parazite u tijelu (mišići, krvotok...), ali ne i iz digestivnog trakta i usta. Kako sam ja sebi to predstavio, antigljivičnim preparatima, probioticima i ostalim, mi smo se borili protiv parazita u probavi, ali tek kada smo "sastavili i sa druge strane" (po onoj iz narodne junačke pjesme "što propusti deli-Radivoje to dočeka mali Radojica") borba je postala istinski efikasna i rezultat je bio nešto efikasniji od očekivanja.
Jer namjerno smo uzorak poslali u Ameriku netom nakon nekoliko uzastopnih sedmica kure sa ZAPPER-om.
Rezultat nije izostao.
Možda se to slučajno tako poklopilo. Možda, ali ne vjerujem.
I što je najbitnije od svega, iako smo dosta drastično skresali šećer i kvasac, kikiriki i ostale "zabranjene" namirnice u Lukinoj ishrani, NISMO bili toliko drastični koliko ta dijeta zaghtijeva po knjigama, i to mi je od svega najdraže.
Dakle, naše iskustvo pokazuje da nije neophodno da se primjenjuju tako radikalni potezi i dijete maltretira, a da se ipak postigne uspjeh. Oduvijek sam osjećao da je to tako, a sada smo to i potvrdili. Za sve postoji način.
Vidjećemo šta će dalje biti.
A ako me pitate kakvi su efekti u Lukinom svakodnevnom životu, mogao bih da nabrajam napretke veće i manje, ali ja jednostavno više ni trunčić ne sumnjam u to da ćemo zajednički doći do cilja, tako da i ne primjećujem više te napretke kao nekada. Jednostavno, za mene je život sa našim dječakom sasvim nalik na normalan (iako za nekog možda to još ni izbliza ne bi bilo tako), i jednostavno postupamo prema njemu kao prema nekom ko ima malo drugačiji i osobeniji ritam razvoja, ali i kao prema djetetu koje NEZADRŽIVO NAPREDUJE NA SVIM POLJIMA, i za koga nemam više ni trun sumnje da li će ili neće na kraju uspjeti.
Kada? U svoje vrijeme.
I moram nešto da naglasim.
AUTIZAM, tj. ono što nauka tako zove nije bolest ni poremećaj, nego puka posljedica NEČEGA, i može imati mnoštvo različitih pa nekad i sasvim nesrodnih uzroka!
Dokle god se autizam promatra kao jedan jedinstven sindrom, neće biti pravog razumijevanja niti pravog univerzalnog uspjeha u borbi s njim.
Ali nema nade da će se do tog istinskog razumijevanja doći, dok se čovjek ne prestane posmatrati na dosadašnji polovičan način.
Mnogo će se para i vremena potrošiti u istraživanja, koja će davati tek djelimične i dijelom zadovoljavajuće rezultate.
Zato predlažem svim roditeljima da se prestanu pouzdavati SAMO doktore i stručnjake (govorim onima koji nisu ovo do sada shvatili).
Naša djeca su nešto sasvim drugo od pukih specijalnih razvojnih slučajeva i osoba sa određenim ograničenjima, kako se tretiraju.
Ona su naši učitelji.
I tek će to da budu.
Kratko, rekoh

.
Ja ne umijem kratko

.
Svako dobro
Goran