Postao/la Dory » 30 stu 2009, 11:56
Pročitala sam neke od postova i pokušat ću iznjeti svoja zapažanja. Koliko sam vidjela do sada se nitko od udomitelja nije javio i iznio svoja iskustva, pa ću to pokušati ja. Što se tiče uvjeta za bavljenje udomiteljstvom postoji Zakon o udomiteljstvu i Pravilnik o stambenim uvjetima. Tim aktima propisane su neke osnovne stvari koje osoba koja želi udomiti djecu mora zadovoljiti. Osobno sam zadovoljna jer se Zakon uopće pojavio i jer ipak regulira neke odnose i postavlja neke uvjete. Mada ono najvažnije što udomitelj mora dati nisu materijalne stvari mora djetetu dati ljubav, toplinu, podršku...dati mu prostora u svom srcu i prihvatiti ga kao ravnopravnog člana svoje obitelji. Naravno da je bitna i materijalna strana - udomitelj dobiva opskrbninu za dijete cca. 1800 - 2000 Kn. Nekima će to izgledati puno(jer puno bioloških roditelja nemože 2000 Kn mjesečno odvojiti za dijete), ali vjerujte, ako želite da to djete ima donekle stvari kao i druga djeca onda taj iznos pokriva troškove hrane, odjeće, školskih potreba i sl. Nemojmo zaboraviti da ta djeca imaju samo udomitelja, oni nemaju bake, tete, stričeve, ujne...koji će im kupiti nešto, dati đeparac, poklon za rođendan, Božić, platiti izlet....i tisuće drugih stvari koje su normalne u obitelji. Ta djeca ne samo da nemaju adekvatne roditelje, nego najčešće nitko iz njihove šire obitelji ni ne pita za njih. Naravno da se strahovito vežete za djecu i da Vam je teško kad djeca odlaze na posvojenje. Ali dvije su stvari bitne u tome:
1. Roditelji, odnosno udomitelji su djeci samo jedna stanica u životu, mjesto gdje trebaju biti sigurni i zaštićeni...U jednom momentu oni odlaze svojim putem. Ne dati priliku udomljenom djetetu da dobije samo "svoju" obitelj bilo bi sebično i nepošteno.Djeca tad dobivaju ne samo roditelje već dobivaju i baku, djedu, tetu....Moja su iskustva da su posvojitelji divni i topli ljudi, spremni usrećiti djete i pružiti mu sve potrebno.
2.Djetetu koje je otišlo na posvojenje - pomogli smo, a nažalost ima još toliko djece kojima pomoć treba, dakle dobit ćemo priliku da pomognemo opet djetetu koje nije imalo tu sreću da mu roditelji pruže ljubav i dom. Ostavit ćemo trag u tom malom biću za cijeli život.
Kad dođu djeca od svojih bioloških roditelja, djeca su zapuštena,nemaju usvojene higijenske navike. Imala sam djete koje s 6.g. nije znalo što je rođendan, što je torta, što je dan, noć....nakon 2.g. djevojčica je bila vrlo dobra učenica, zapravo jedna petica nedostajala joj je za odličan uspjeh. Kako ne bi bili ushićeni kad se okrenete unatrag i usporedite dijete nakon nekog perioda i dijete kakvo je bilo kod dolaska?
Vidjela sam opasku da većina udomitelja ima smao osnovnu školu i znam da ta činjenica stoji. Bez obzira na stručnu spremu oni su ljudi velikog srca. Osobno bih voljela da ima mlađih ljudi, ali nažalost to će se teško dogoditi. Udomitelji za svoj rad ne primaju plaću i nemaju mirovinsko ni zdravstveno osiguranje (dobivaju samo naknadu koja za jedno dijete iznosi oko 500 Kn). Ipak činjenica da nekome možete pomoći, dati mu temelje za budućnost, utješiti ga i ohrabriti - neprocjenjiva je i ja se nadam da će biti novih udomitelja.