Bok draga mama Sandra,
da, ja mislim da se ovaj tvoj post približio kraju. Približava se ova godina kraju pa što ne bi i ovaj post...? Stvari su se malo "slegnule" i "poslagale" na jedini način na koji je bilo moguće. To je život.

Zaista nikad ne znamo što nas čeka i baš zato bismo trebali biti skoncentrirani na lijepe trenutke, a one traumatične, loše i ružne ostavljati iza sebe.Znaš kako je stari, dobri Nietzsche rekao:"što te ne ubije ,ojača te" i to zaista i jest tako. Idemo dalje, naučili smo nešto, proživjeli, ne može uvijek biti sve u životu biti samo super i lijepo, mora tu i tamo život malo "zabiberiti", ali bitno je ostati pozitivan. Pozitiva vuče i mami na sebe pozitivu.

Lijepo je da si mirnija i da se majka nesretnika i sama izjasnila da je on sada sigurno našao svoj mir. To je lijepa misao i u nju zaista treba vjerovati. A ti uživaj u svojoj obitelji

, uživaj u nadolazećim blagdanima, da-kitite veseli svoj bor

, da- pecite ribu i napravite dobar tulum na terasi kao i svaki badnjak

. A 31.12. prije ponoći, sve brige i ružne doživljaje iz ove godine potrpaj u jednu vreću koju ćeš oblikovati u svojim mislima i prije nego što otkuca ponoć, zavitlaj tu vreću i baci ju daleko, daleko...

Drugim riječima, budi sama sebi svoj

i pokloni si mir i veselje. Sve ostalo će se ionako događati kako se i mora i kako je negdje, na nevidljivom nam nivou, zapisano...

Živjela!