Za uspjeh u skoli-mama vaznija od inteligencije

[skorpionka]

Svi cemo se mi u tome manje ili vise prepoznati, ali moj cilj je da taj moj angazman i utjecaj na njihov uspjeh ne bude takav da kazem da "uvelike" ovisi o meni ili MM-u. Poticanje samostalnosti i odgovornosti za vlastite postupke, pa tako i za školski uspjeh drzim jako bitnom komponentom moje odgojne uloge kao roditelja.

[Luantaro]

mogu reći dao uspjeh i znanje ( stavljam nalgasak na znanje) djeteta doista uvelike ovisi o roditelju, tj. mami i njezinom angažmanu oko škole

Osobno se ne bi volila prepoznati u ovoj recenici, niti kao dijete niti kao roditelj.

Ne volim niti ja, a eto ipak se malkice prepoznajem

da, znam da ovako šturo zvuči doista blesavo i pogrešno
no, ne da mi se objašnjavati

svakako je bitno što tko od nas podrazumjeva pod angažmanom
a za to objasniti bi mi trebalo pol sata pisanja

a to mi se ne da
jer me ionako ne bi shvatili

znam da me neki na ovom topiku kuže, barem oni koji me poznaju

[filipovamama]

Zapravo, kao i uvijek treba naći mjeru. A i kako smo već rekle nisu sva djeca jednaka. Meni je podjednako žao jedne curice u F. razredu koju mama opterećuje s ocjenama (koliko je to dijete suza prolilo zbog jedne trojke iz zemljopisa i to ne zbog sebe nego zbog straha šta će reći mama) i jednog dečkića s kojim nitko ne radi, a to je dijete s kojim bi se definitivno trebalo dodatno raditi (sada na polugodištu je imao 3 jedinice). I tako...

[filipovamama]

a to mi se ne da
jer me ionako ne bi shvatili

znam da me neki na ovom topiku kuže, barem oni koji me poznaju

ajme kako si ti to razočarano napisala, malo si me rastužila. Pisana riječ grublje zvuči nego da sjedimo i razgovaramo, ali imam osjećaj da svi slično razmišljamo .

[Luantaro]

ma ne, nisam razočarana
jednostavno sam prerasla dugačke postove u kojima se trudim objašnjavati moje stavove onima koji me ne razumiju

pogotovo kad znam da ima onih koji me razumiju i sa malo riječi

[filipovamama]

[sj]

Moja A ide u treći razred i ima sve 5. Sve radi sama, ali me ponekad moli da je ispitam PiD i engleski. Matematiku joj odaberem zadatke za provježbat. Prošlo polugodište je dobila samo jednu 4 i pitala me da li se ljutim. Pokušavam joj objasnit da ako je ona zadovoljna i ja sam, a posebno ako znam da je uložila trud u nešto.
Naravno da neću bit oduševljena ako dobije slabiju ocjenu a znam da nije ništa radila. U prva četiri razreda nisu mi bitne ocjene nego da shvati princip učenja, da joj kasnije bude lakše. A rad je u korelaciji s ocjenom. Tako da nekome sa strane može izgledat da forsiram ocjene. Ne forsiram ocjene, forsiram stavarnje radnih navika.

[folne]

Pitam se kakav bi bio moj stav prema skoli i učenju da su moji roditelji zivjeli u uvjerenju da je moj uspjeh uvelike njihova zasluga i rezultat njihova angazmana a ne mog vlastitog. Bojim se da bi moja odgovornost za ispunjavanje školskih obaveza i želja za učenjem bila puno manja.

Meni se čini da je, kad roditelji ne nađu mjeru i stvarno sebe smatraju zaslužnim (zaslužnijim nego dijete samo) za djetetov uspjeh, to porazno za djetetovo samopouzdanje.

[iliti]

Mi roditelji smo ti koji smo ili nismo kod djeteta stvorili radne navike. One navike koje dijete usvoji prije polaska u školu (pospremanje igračaka, oblačenje, obuvanje, uredno odlaganje odjeće, itd, itd, preduvjet su za odgovornost i samostalnost u učenju. Dakle, ako smo zakazale u prvih 7 godina života našeg djeteta, to nam se sada obija o glavu i s djetetom treba sjediti ili "visiti nad njim" da bi odradilo svoje školske zadatke.
Školsko gradivo djeca nikada nisu u potpunosti mogla usvojiti u školi, već ga je trebalo ponoviti i utvrditi kod kuće.
Imam prijateljicu koja uporno tvrdi da se u školi ništa ne radi, dok druga čije je dijete u istom razredu tvrdi suprotno. Prva plaća instrukcije, a druga tu i tamo ispita svoga odlikaša.
Prva prijateljica ne prihvaća da se njeno dijete oslanja na nju i instrukcije i ne prati nastavu nego se u školi dosađuje. Ona sirota nema vremena za sebe i jedva čeka školske praznike da se odmori, dok druga s familijom uživa u izletima, druženjima....
Napominjem da ne vidim razliku u inteligenciji jednog i drugog djeteta.

[corazon]

dva najupecatljivija dogadjaja proslo polugodiste za mog klinca i mene bile su njegove dvije trojke.
prva trojka iz matematike. dobio ju je jer jednostavno nije dovoljno vjezbao doma. a ja sam ga taj put pustila - pisao je samo zadace, brljao na njima beskonacno, no, nismo nista dodatno vjezbali uz to, on je uzivao jer sam ga ostavila na miru i nisam davila... i onda je dosla trojka ... koja ga je total stepla i koju je total nespreman docekao. bila mu je to super skola... nakon nje se jako promijenio. i zapeo. i sam trazio dodatne zadatke

drugu trojku dobio je iz ciste zahebancije . iz razumijevanja procitanog teksta. iz neceg u cemu inace briljira i rastura (ko sto adorabla kaze - ovo me vise boli nego ona trojka iz matke - kad dobije losu ocjenu iz neceg sto inace voli i sto mu je omiljeni predmet). ovoga puta je pametnjakovic nonsalantno preletio tekst, igrao je kartu - lako cemo , zahebavao se cijeli test i onda je zvonilo i on nije stigao napisati odgovore do kraja. ooooooooo, kako mu je tek ovo bila dobra skola. nije mu vise padalo napamet u nekoj drugoj situaciji zujati dok se pise test...

hoce reci, nije da ni mi nemamo losih ocjena. dapace, ja ih volim ako su u funkciji osvjestavanja i ako fakat stiltaju dijete. onda vrijede vise nego petica

ovo je najbolja škola...badave ja govorim svojoj curi moraš vježbati, ponovi, pročitaj, ako ne budeš vježbala doma nećeš imati dobre ocjene i ostale fraze ne shvaća me ozbiljno...tek nam dolazi drugo polugodište i ocjene... i sve me strah... ali sviđa mi se kad kaže "ja ću mama proći sa 5!".

imge kad tebe čitam osjećam se ko nemajka... pripreme za školu ko da ide na faks. mislim svaka ti čast na tvom trudu, sve je to u dobroj namjeri ja tako nisam razmišljala...možda mi se obije u glavu...

[Imge]

corason - krivo mislis
javno sam se ocitovala da sam kod prvog klinca fulala sve sto sam mogla fulati - tocno ono sto forumasica iliti navodi da treba savladati prije skole. nis to moj sin nije fermao i sve nam se to obilo o glavu

osim toga, mi smo imali velikih problema u 1. razredu kad sam skontala da korijene njegovih problema u matematici treba traziti u nekvalitetno odradjenom pripremnom periodu. no, ko sto sam vec rekla - lako je sad biti general - tko zna kako bi prica izgledala da sam tad znala sto znam sad .
i da li bi on uopce prihvacao zadatke koje struka predlaze da se djetetu nude u predskolskoj dobi?
etc, etc...

i jos nesto. imam doma dva potpuno razlicita djecja karaktera. stariji - lako cemo i mladji - kod kojeg je vec na prvom podoju u rodilistu bilo jasno da je covjek zvan red,rad i disciplina.
i tko zna kako bi glasili moji odgovori u ovoj diskusiji da je kojim slucajem mladji krenuo u skolu prije starijeg? mozda bih se i ja cudila nekoj tamo imge koja prica da dijete treba stalno cukati, gurati i raditi na razvijanju radnih navika (jer, eto, doma imam primjer da se netko s time jednostavno - rodi).

i mozemo mi pricati o samopouzdanju i samostalnosti - no i to je jedna od crta osobnosti na koju mozes utjecati, ali ne puno. moj mladji sin je samopouzdan i samostalan po defaultu, to je ono osnovno sto ljudi vide kad ga upoznaju. a s ovim starijim, brate mili, namucila sam se dok sam uopce skuzila sto hoce, kako, zasto, koliko, koji pristup...ma, umori to...i jos u sve to skupa ukalkulirati radne navike, osjecaj prema obvezama, motivaciju za skolu...

i sasvim za kraj - zasto bi uopce sva djeca bila jednaka? pa to je nemoguce . i tko kaze da ustaljeni skolski sustav bas svi moraju prihvatiti na isti nacin? pa knjige su i knjige napisane o razlicitim stilovima ucenja i razlicitim tipovima ucenika. moj je uspjeh (da - moj!) da sam uopce uspjela prepoznati kakav nacin ucenja mojem sinu odgovara. nista vise i nista manje.
a ja nit ucim umjeto njega nit citam njegovu lektiru nit preuzimam njegove obaveze (kao sto mi se stalno cini da se ta premisa ovdje u diskusiji provlaci, ako kojim slucajem radis (iako, dalo bi se diskutirati o tome sto tocno znaci "raditi") nesto doma s djetetom...)

a na samopuzdanju i samostalnosti djeteta moze se raditi i na nacin da on vidi da si uz njega i kad mu ne ide, da mu pomognes pronaci pravi put, da pohvaljujes sve ono sto dobro radi, a malo gurnes pod tepih stvari koje mu ne idu i ne kvocas stalno... sve to kod nas pomalo sjeda na svoje mjesto. i ja zaista vidim svjetlo na kraju tunela . on je jako puno napredovao i ako cu ga ocjenjivati - zasluzio je cistu peticu iz svog odnosa prema skoli

super je sto se kod vecine ta prica poslozila vec u 1. razredu. eto, kod nas nije.

[ela di ami]

ma ne bih da vas plasim, ali moj sin, koji je 8 razred i kojeg pubertet drma, bi ponavljao razred sto se tice njega
to je nevjerovatno koliko je njemu svejedno i koliko je lijen, pokusavali smo svasta, al' je njemu jednostavno svejedno
prije je prolazio sa solidnom 4, nekad i 5, mada po mom misljenju nije bilo zasluzeno, a u zadnje dvije godine sam sretna ako je 3 mada mu trubimo da treba imati barem 4
najzalosnije od svega toga je to sto je on pametan, matematika mu ide bolje nego meni, ne voli citati, nikad nije volio, mada se u zadnje vrijeme bacio na heri potera , a imamo te knjige godinama
dodje mi da vristim

a kcerka je u 4 razredu, nekad joj treba pomoc iz matematike, ima sve petice, pocela je citati kad je imala 4 godine, prvo na nasem pa onda u kindergardenu na engleskom, njoj moram trubiti da je ok ako dobije 4, nije joj bilo svejedno kad je na polugodistu imala 4 iz tjelesnog
nadam se da ce kod nje ostati tako

ovo sa sinom me boli, bas me boli jer mi je tesko prihvatiti ga takvog, jer sam ja bila poput moje kcerke, nikad mi niko nije pomagao, nikad nisam odustala na putu da imam sve 5, ne zbog mame nego jednostavno sto sam takva u svemu, ili cu nesto odraditi kako treba ili necu nikako

[skorpionka]

ajmo definirati sto znaci uciti s djetetom

meni to znaci sjesti s njim, dok jos knjigu nije pipnuo, i uciti zajedno, dakle, zajedno prolaziti lekcije
ista stvar i s pisanjem zadace

Meni se uopce ne cini lošim sjesti i raditi zajedno s djetetom nesto u cemu zapinje i id emu tesko, pa makar to znacilo svaki dan sjediti zajedno s njim i objasnjavati mu. I ako mi dijete tijekom skolovanja naiđe na zapreku tipa da mu nikako ne ide recimo kemija, ja cu sjediti i raditi zajedno s njim ako bude potrebe da pomoc oko kemije bude kontinuirana da bi on kemiju bolje savladao. Cak to smatram manje "štetnim" za stjecanje samostalnosti i osjecaja odgovornosti od non stop nadziranja djeteta kojemu npr. predmeti idu glatko ali je kontinuirano pod roditeljskom kontroloma koja mu ne dozvoljava sitne pogreške, tipa da nešto u zadaći bude krivo napravljeno, da jednostavno dođe u priliku zaboraviti zadacu i osjeti posljedicu toga, itd... one sitne pogreške na koje dijete ima pravo i ima pravo učiti na njima a control freak u nama roditeljima mu to ne dozvoljava.

[Bubidea]

da, da, totalni sam control freak
a vis, ovo ucenje kemije, sto si spomenula, to mi uopce nije palo na pamet..i to je ok sjediti i raditi s njim, ako mu ne ide
nekak mi stalno u glavi ta nasa priroda, to moze sam nauciti, nemam ja tu sto s njim sjediti

[lastavica]

ajmo definirati sto znaci uciti s djetetom

meni to znaci sjesti s njim, dok jos knjigu nije pipnuo, i uciti zajedno, dakle, zajedno prolaziti lekcije
ista stvar i s pisanjem zadace

Meni se uopce ne cini lošim sjesti i raditi zajedno s djetetom nesto u cemu zapinje i id emu tesko, pa makar to znacilo svaki dan sjediti zajedno s njim i objasnjavati mu. I ako mi dijete tijekom skolovanja naiđe na zapreku tipa da mu nikako ne ide recimo kemija, ja cu sjediti i raditi zajedno s njim ako bude potrebe da pomoc oko kemije bude kontinuirana da bi on kemiju bolje savladao. Cak to smatram manje "štetnim" za stjecanje samostalnosti i osjecaja odgovornosti od non stop nadziranja djeteta kojemu npr. predmeti idu glatko ali je kontinuirano pod roditeljskom kontroloma koja mu ne dozvoljava sitne pogreške, tipa da nešto u zadaći bude krivo napravljeno, da jednostavno dođe u priliku zaboraviti zadacu i osjeti posljedicu toga, itd... one sitne pogreške na koje dijete ima pravo i ima pravo učiti na njima a control freak u nama roditeljima mu to ne dozvoljava.

i ja sebe nekako vidim u ovakvom pristupu
Moj brat je 10,5 godina mlađi od mene i koliko god se mama trudila oko njegovog školavanja nije išlo, iako je po mojoj procjeni pametniji od mene
A tek kad sam počela raditi i dobila prvu plaću, teško ga je bilo uvjeriti da je vrijedilo završiti ETF . To je ono iz kiminog posta. Tek je puno godina kasnije to shvatio tj. kad je odradio posao u puno skladišta i naravno da sad studira uz rad.

[Krumpirić]

ajmo definirati sto znaci uciti s djetetom

meni to znaci sjesti s njim, dok jos knjigu nije pipnuo, i uciti zajedno, dakle, zajedno prolaziti lekcije
ista stvar i s pisanjem zadace

Meni se uopce ne cini lošim sjesti i raditi zajedno s djetetom nesto u cemu zapinje i id emu tesko, pa makar to znacilo svaki dan sjediti zajedno s njim i objasnjavati mu. I ako mi dijete tijekom skolovanja naiđe na zapreku tipa da mu nikako ne ide recimo kemija, ja cu sjediti i raditi zajedno s njim ako bude potrebe da pomoc oko kemije bude kontinuirana da bi on kemiju bolje savladao. Cak to smatram manje "štetnim" za stjecanje samostalnosti i osjecaja odgovornosti od non stop nadziranja djeteta kojemu npr. predmeti idu glatko ali je kontinuirano pod roditeljskom kontroloma koja mu ne dozvoljava sitne pogreške, tipa da nešto u zadaći bude krivo napravljeno, da jednostavno dođe u priliku zaboraviti zadacu i osjeti posljedicu toga, itd... one sitne pogreške na koje dijete ima pravo i ima pravo učiti na njima a control freak u nama roditeljima mu to ne dozvoljava.

i ja sebe nekako vidim u ovakvom pristupu
Moj brat je 10,5 godina mlađi od mene i koliko god se mama trudila oko njegovog školavanja nije išlo, iako je po mojoj procjeni pametniji od mene
A tek kad sam počela raditi i dobila prvu plaću, teško ga je bilo uvjeriti da je vrijedilo završiti ETF . To je ono iz kiminog posta. Tek je puno godina kasnije to shvatio tj. kad je odradio posao u puno skladišta i naravno da sad studira uz rad.

ista situacija, samo je među nama manja razlika, i da, činjenica da u skladištu zaradiš više nego nakon ETFa te drži koju godinicu, al prodje, prodje...

[lastavica]

on baš i nije imao tu sreću da zarađuje više, a često se desilo da mu na kraju ni ne plate ono što je odradio kao recimo u Pevecu

[filipovamama]

Moj brat je 10,5 godina mlađi od mene i koliko god se mama trudila oko njegovog školavanja nije išlo, iako je po mojoj procjeni pametniji od mene
A tek kad sam počela raditi i dobila prvu plaću, teško ga je bilo uvjeriti da je vrijedilo završiti ETF . To je ono iz kiminog posta. Tek je puno godina kasnije to shvatio tj. kad je odradio posao u puno skladišta i naravno da sad studira uz rad.

Ne vidim ništa loše u tome što netko prođe teži put i kasnije shvati što želi u životu. Da se moje dijete nakon srednje škole zaposli i naknadno shvati da želi studirati, pa studira uz rad bilo bi mi prihvatljivije nego da studira do 30-te mijenjajući fakseve i želje i ne radi ništa pri tom.

[lastavica]

Moj brat je 10,5 godina mlađi od mene i koliko god se mama trudila oko njegovog školavanja nije išlo, iako je po mojoj procjeni pametniji od mene
A tek kad sam počela raditi i dobila prvu plaću, teško ga je bilo uvjeriti da je vrijedilo završiti ETF . To je ono iz kiminog posta. Tek je puno godina kasnije to shvatio tj. kad je odradio posao u puno skladišta i naravno da sad studira uz rad.

Ne vidim ništa loše u tome što netko prođe teži put i kasnije shvati što želi u životu. Da se moje dijete nakon srednje škole zaposli i naknadno shvati da želi studirati, pa studira uz rad bilo bi mi prihvatljivije nego da studira do 30-te mijenjajući fakseve i želje i ne radi ništa pri tom.

pa ne vidim ni ja, samo hoću reći da unatoč maminom angažmanu, nije bilo pozitivnih rezultata, nego atmosfera stalnog opominjanja na školu

[filipovamama]

Da, istina. Ne mogu vam uopće dočarati koliko me ova tema opteretila. Ne znam točno zašto, ali od kad pratim ovu temu kao da mi je život nekako teži.
Ujutro se probudim s nekim grdim osjećajem i razmišljam jel netko bolestan, jel nam nešto prijeti (osim isključenja plina) i onda se sjetim ove teme i skužim da me ona muči.

[Bubidea]

fm, a kaj te muci?
s cime si si to opteretila glavicu?

[filipovamama]

Ništa, ništa meni tako dođe. Sve si mislim šta ću i kako ću od ponedjeljka, koju strategiju da upotrijebim, koji način, kako i što dalje??? Pa mi došlo loše od silnog razmišljanja.

[Rony]

:xgrin
Ništa, ništa meni tako dođe. Sve si mislim šta ću i kako ću od ponedjeljka, koju strategiju da upotrijebim, koji način, kako i što dalje??? Pa mi došlo loše od silnog razmišljanja.

uh i ja ovako

[Imge]

nismo se uopce dotaknuli 3. bitne karike ove price, a to su nastavnici...
mislim, da ne ispadne da su samo roditelji i djeca bitni (no, vjerojatno nisu spomenuti jer je tako navedeno u naslovu u kojem se direktno spominju mame).
u svakom slucaju - bez trokuta u kojem sve tri karike obavljaju svoj dio posla kako treba - nema ni zadovoljavajucih rezultata. i to je nekako bit...

nego, ja se dosla pohvaliti da sam u duhu cinjenice kako se matematika mora svakodnevno vjezbati jer je jelte dobra za mozak i jer je iznimno dobra za razvijanje automatizacije koja je pak nuzna za kvalitetno usvajanje znanja mnozenja i dijeljenja cije nam se ucenje smijesi u drugom polugodistu - elem, u duhu tog vjezbanja koje sam nehajno ovaj tjedan uvela svom najdrazem sinu prvijencu - istog (klinca) tak lijepo ekstrinzicno motivirala da je mali - zadatake koje bi inace drljao 2 sata - rijesio bez greske u 10 minuta

hocu reci, nema majci dok se ja toga ne uhvatim. da je pitat mog malog on bi sam uzeo zadatke i rjesavao. je, aha.

[Urbana]

Text u jutarnjem sam u celosti nedavno procitala. Vrlo interesantan i znacajan, posebo za nase prostore.
Detaljno cu se vratiti da sve izanaliziram kad procitam vase postove.
Naravno uradicu uporednu paralelu i sa NL sistemom s obzirom da se bitno ne razlikuje od Finskog koji se u textu spominje.

[TiFilMama]

nekako sam okruzena ljudima koji smatraju nije dobro raditi s djetetom, ali dati ga na instrukcije - to je ok
jer kada si platio instrukcije, ti si rijesio sve brige svoga djeteta

moja t. je 5. razred i do sada je bilo ovako- isla je u boravak, torba se vracala u petak doma i subotom bih prelistala sve biljeznice da vidim sto ima novoga
ako joj nesto nije jasno (to bi uglavnom bila matematika), zadala bih joj dodatnih zadataka za rjesavanje

u 5. razredu, sve je drugacije, tempo je ludacki
jako cesto su testovi
uglavnom, ona je savjesna sto se tice zadaca i ucenja, ali zna mi doci prije testa da je ispitam

[Bubidea]

nekako sam okruzena ljudima koji smatraju nije dobro raditi s djetetom, ali dati ga na instrukcije - to je ok
jer kada si platio instrukcije, ti si rijesio sve brige svoga djeteta

bas zato da se ne bismo doveli u situaciju da placamo instrukcije, sina smo upisali na engleski, u hrv-americko drustvo
jer ja ne znam engleski, ucila sam samo njemacki, a mm jos manje, iako ga je ucio
i jos sam ga nekako pratila ove tri godina, ali sada je vec postalo cupavo, a kako bi to izgledalo u petom razredu, necu niti razmisljati
a mali ne voli engleski, ko ni mama mu, svojevremeno, njemacki, valjda je to nasljedno...pa to zna stekati

i, iako je ovo off, mogu dati svaku preporuku za njihovu skolu
citanje i prevodjenje mu se osjetno popravilo, a pojavljuje se tu i nekakva konverzacija, koje prije nije bilo niti u tragovima ili je bila na najnizem nivou

[Adorabla]

Bubi kasnim samo dva mjeseca nije valjda previse
da mislim da pretjerujes jer u tvom razmisljanju prepoznajem elemente svog ponasanja. Dakle dok nisam imala totalno zahtjevan posao jedina briga i preokupacija su mi bila djeca. I naravno da su djeca morala biti strogo pod kontrolom (aj dobro samo starija tada jer je to bilo prije 4 godine) i gledala sam zadacu svaki dan, imala dodatne i dodatne testove i zadavala joj da radi.
To je bilo uzrokovano
1. mojim viskom vremena ruku na srce
2. mojim ogromnim strahom od skole
3. zeljom da moje dijete bude super odlikas kakav sam i ja bila
4. njenom potrebom jer je slabo citala, imala neke elemente disleksije i disgrafije i zahtjevali su uciteljica i logopedica da radim s njom

Naravno ja sam se totalno tome posvetila velikodusno na veliku zalost moje ceri
Nakon katastrofalnog prvog razreda sam olabavila jer sam skuzila da je skola zapravo pis of kejk i pustila sam ju da sama rjesava svoje probleme i zadace uz obaveznu kontrolu koja podrazumijeva tjedno "ispitivanje" ili "pregledavanje " biljeznica te zadatke na blef.

Ona je sada 5. razred i ne mogu je ispitati ukoliko prvo ne naucim ja gradivo. Nemam za to vremena pa se to svodi na to da zahtjevam od nje da svakodnevno obradjuje lekcije da joj se ne stvori guzva i onda ju trazim tipa aj pokazi kaj si napisala da vidim jel ti sve jasno.
Naravno tu su i informacije i stezanje remena uvijek nakon informacija

Necu dozvoliti nikada da dobija jedinice iz nepisanja zadaca ili zato sto je bila prelijena nauciti osnovno (jer dvojka je stvarno osnovno)
Isto tako uvijek cu traziti od njih da doma donose petice. Ne zato kaj mislim da je to jedina prava ocjena nego zato sto cetvorku ili trojku mogu dobiti bez ucenja ili truda, a to je neprihvatljivo. Moras se potruditi.
Kad vidim da je ucila i kad je ona nesretna s cetvorkom onda znam da je test bio tezak. Ali kako sam rekla ne mislim da sam time preambiciozna ako letvicu konstantno dizem za centimetar vise.

I iskreno sto se majki tice i ucenja evo mogu vam reci da sam ja mozda bila ta osovina u prva cetiri razreda ali sada u petom mm jako puno sudjeluje u objasnjavanju. Njemu bolje lezi matematika, geografija i povijest. Meni priroda, hrvatski i jezici.
Ja volim da dijete razumije sto je ucilo u smislu da povezuje stvari sto je prije naucila. I zato se nasa ispitivanja uvijek svedu na pricu tipa "zelim znati vise". Puno profesora trazi samo bubanje stvari bez da razumijes. A ja volim da joj neke stvari ostanu zauvijek. Recimo zelim znati gdje su nastale prve civilizacije i koje su to zemlje danas a ne samo na povijesnom atlasu.

I da zaboravila sam. U petom razredu treba s djetetom jako puno sjediti u pocetku. Ne radi kontrole nego ga treba nauciti uciti sto djeca ne uce. Moja je recimo samo letila ocima po knjizi uopce nije ucila. Trebalo je dosta da skuzi kako se efikasno uci uz sto manje truda i gubljenja vremena.

[Bubidea]

ne, ne kasnis, nikada nije prekasno
dala si mi jos stofa za razmisljanje, pokusala sam ja ne pregledavati mu zadace, redovito, nakon ovog topica...ali on trazi da mu ih pregledam
ok, mogu reci, pregledaj ih sam ili necu ti vise tako redovito pregledavati zadace zato da se naucis samostalnosti...tako nesto
ali ocito da meni pase imati sve pod kontrolom i zato se vadim na njega kada kazem da on i dalje zeli da mu ih pregledavam

ogroman pomak u mojoj glavi se dogodio kada sam shvatila i prihvatila da on nije ja, i da ne moze imati jednu do druge petice, da ne moze biti bas naj, naj bolji u razredu, sto sam ja, prije pocetka skolovanja, ocekivala, jer, moje je dijete tak pametno bilo, ma, takva se pamet nije cesto susretala
tu sam postigla veliku pobjedu sama nad sobom, ali taj mi se klik nije dogodio odjednom, prosli su mjeseci, pa i godine prije nego sto sam trojku pocela dozivljavati kao nesto sto se moze desiti i mom sinu, a da ja pri tom ne padam u nesvjest ( dobro, malo pretjerujem) ili da ne osjetim nista iznutra, nikakvo kopkanje, nezadovoljstvo ili glumljenu mirnocu

isto tako ocekujem da ce trebati proci jos neko vrijeme da malo olabavim i dam mu vise slobode vezano uz to nesretno stajanje nad njim ( za koju on niti ne zna da moze postojati, pa je niti ne trazi)

i zato mi je bas zlata vrijedna svaka rijec koju mi napisete, sve to polako dopire do mene, razmisljam, vazem i odlucujem

ocekujem da cu negdje pocetkom 6. razreda postati normalna mama

[TiFilMama]

nazove mene moja kcer i kaze- pisali smo test iz njemackog i nisam bas znala
ja pitam-pa jesi li ucila
kaze- pa nisam bas
ja kazme- pa onda ce ti i takva biti ocjena, sada je gotovo

kada pisu neki test, uvijek mi dodje da je ispitam i ugalvnom super nauci sve lekcije
i ako nakon testa, dobije manje od 5, uopce mi nije bad, jer se trudila, jer znam da zna vise od ocjene koje je dobila, ali eto okolnosti..... i dobila je manje od 5