Školarci 2009/2010

[martina mama]

ima puno nelogicnosti u gradivu i nacinu kako se to djeci tumaci. ono sto sam zapazila je da postoji manjak logickog razmisljanja i to se sve manje njeguje.

ono sto vidim da nam se svima dogadja je da se konstantno pokusava nasu djecu prilagoditi sustavu, a ne sustav prilagoditi njihovim specificnim potrebama. nasa je sreca sto za sada plivamo u svemu, ali je pitanje dokle.

u petak smo naruceni naobradu kod julije u ordinaciji ts. dobila sam adresu da se ordinacija nalazi u erdedijevoj 2. skuzila sam da je to negdje kod sheratona, ali mi je taj dio grada i ulice nekako u magli. moze li mi netko objasniti kako tocno do tamo doci? spavamo kod prijateljice koja stanuje u ulici grada mainza (ako se tako pise). to je kod trga austrijske revolucije (ako se tako jos zove).

[Lidija]

ako znas doci zelenim valom do Sheratona, onda nije frka

naime, produzis RAVNO s zelenog vala kraj SHERATONA, treca ulica desno (nakon sheratona) je Erdedijeva i na samom uglu ulice kojom dolazis i Erdedijeve je TS (okrugli cosak zgrade)

i nije austrijske nego francuske

[martina mama]

hvala lidija. znam po zelenom valu doci do sheratona i onda je uz tvoje upute lako.
za ovo francuske, sjedi pet iz povijesti i zemljopisa. ma bilo mi je cudno ta austrijska revolucija. al reko, mozda sam nesto propustila.

[Lidija]

Blizu je ulica Republike Austrije pa si valjda malkice pomijesala.

[nadicab]

kakav vam je plan za petak? Kada ste na programu i kada idete nazad?
Danas pišu matematički diktat.
Ne ide mu:
7 x __ = 21
__ x 3 =21

Odustala sam od tih zadataka, pa radimo samo najosnovnije

[flipper]

ja sam jučer nosila papire i molbu za odgodu jer je Luka ove godine školski obveznik 25.2. je napunio 6 godina.
nisam znala da moramo prolaziti komisiju kao za upis u školu , tako da nas čeka vađenje krvi i testiranje... za testiranje ok ali zašto baš moramo odraditi to vađenje krvi?
martina mama , evo ti još jedna smjernica za ordinaciju TS ( ja sam išla od autobusnog ) , od autobusnog kolodvora ravno do branimirovog raskršča , na raskršču ljevo prema željezničkom i tada treča ulica desno, mislim da je tako nekako...

[Lidija]

ne, nego druga desno, prva lijevo, pa desno .... ako se ide autom

no Martina mama zna iz pravca iz kojeg dolazi (zapadnog dijela grada) doci do sheratona i onda ono sto sam joj napisala - inace ja prolazim tom ulicom svaki dan pa sam danas gledala - dakle zeleni val, krajnja desna traka - ravno pokraj sheratona i ispred sebe u daljini vidis zgradu s prozorima uokvirenim u svijetliju (gotovo bijelo) fasadu - u prizemlju te zgrade kad se dodje do nje je Diona ducan - dijagonalno na tom malo cudnom raskrscu je TS

[martina mama]

u petak imamo u devet ujutro kod ts. to ce vjerojatno trajati do podne. kasnije smo slobodni do predvecer kad se vracamo doma. imamo u planu otici do polovine na kavu. ostalo smo free.

[flipper]

ne, nego druga desno, prva lijevo, pa desno .... ako se ide autom

da, istina, moja greška :-) ...... mi smo do nje išli pjehaka

[martina mama]

evo kratkog izvjesca sa razgovora kod psihologice. daklem, prvi put da smo od psihologa dobili tumacenje zbog cega i zasto marta u nekim podrucjima zaostaje, a najvaznije je da smo dobili niz savjeta sto i kako s martom raditi.
konacno da se misljenje strucnjaka do najmanjeg detalja poklapa sa spoznajama do kojih smo dosli sami cisto empirijskim putem. konacno da mi netko ne govori da je martin deficit koncentracije nesto na cemu samo treba raditi i da ce sve biti ok.

iz testova koje je julija radila s martom je vidljivo da sva podrucja u kojima je marta ispodprosjecna zapravo leze na deficitu koncentracije. upute koje je dala vezano uz skolu se poklapaju s onim o cemu smo ovdje raspravljali i sto smo svi zajedno zakljucili. dakle, smanjiti joj pisane testove na max deset zadataka po jednom testu, svako gradivo ju dodatno ispitati kroz razgovor, apstarktne pojmove koji se uvode kroz nastavu konkretizirati, pomoći marti u stvaranju strukture zadataka koje treba rjesavati, a ne ocekivati da ih sama stvori jer ona to ne moze.
poticati martinu socijalizaciju kroz individualne kontakte s djecom iz razreda kako bi se integirala i stekla prijatelje.
dijagnoza ADD, dobivene preporuke za daljnji rad i skolovanje.
kontrola za 6 mjeseci.
eto, savjeti vrijedni zlata. sad slijede pregovori u skoli.
pristup julije za pet. marta je bez problema s njom sjedila i radila. svi troje izasli jako zadovoljni.
nadice, hvala na preporuci i savjetima.

[nadicab]

ma super, baš mi je drago da ste i vi zadovoljni
Denisu ipak ide i množenje, malkice zaostaje u dijeljenju; ali ide nabolje i zbilja mi je lakše oko srca

[suzaks]

mm napisa:

pomoći marti u stvaranju strukture zadataka koje treba rjesavati, a ne ocekivati da ih sama stvori jer ona to ne moze.

jel ste u tom smislu dobili kakve konkretne prijedloge izrade istog? ili to u dogovoru s defektologom?
To bi nam za L. kroz nekakvu literaturu bilo dragocjeno - a nemam pojma gdi da pročitam (osim Matematika bez suza)....
SAd u 5. razredu - hrpa predmeta - ponekad se i ona i mi izgubimo - ne stignemo pratiti taj ritam - a vremena za nju 'ponaosob' u školi ima premalo...kad bi barem imali nekog dobrog defektologa - koji bi joj kroz taj struktuirani način objasnio npr, razlomke...
Da, vidiš u nestruktuiranosti je problem...
No, npr, mene L. sad šokirala kad su radili ovo sitno programiranje kroz neki alat za crtanje - ta valjda konkretnost (crtež) joj je veza za shvaćanje...
Tak valjda kuži i geometriju...čim se dotakne golih brojaka - stop...

[MAJA Skopje]

Uf neznam dal je bas za ovaj topic al ajde ovde su sve iskusne mame pa da cujem misljenje.
Danas kad sam uzimala Jovana iz skole prisao mi djecak koji jako voli Jovana i upitao me zasto Jovan nosi naocare? Do njega je dosla jos jedna djevojcica iz razreda Aleksandra. E sad kad je ovaj mali upitao zasto Jovan nosi naocare ja sam se nasmijala i odgovorila zato sto bolje vidi sa njima. I onda je i Aleksandra rekla pa i ja nosim naocare. A onda je ona upitala mene a zasto Jovan hoda jako polako. I tu sam se zacementirala nisam znala sta da odgovorim. Bezveze totalno. Pa nesto promrljah bezveze i ona mi samo kaze pa neko ce ga gurnuti kad hoda tako polako. A ja rekoh pa nemoj da ga gurate. I toliko izadjosmo.
Sto se tice Jovana nikad ama nikad nismo razgovarali o tome zasto je drugaciji od drugih. Sve ove godine cekala sam da me upita. I ajde nezreo je ima vremena ali me on nikada nije upitao niti sam iskreno primetila da mu uopste i smeta sto je drugaciji. Recimo on se neriva sto u skoli neki decko crta super a on to ne moze, al recimo uopste se ne nervira ako neko moze da trci a on ne. Cisto za usporedbu. I kazem vam par godina unazad cekam da vidim kad ce da proradi i da me pita cak sam razgovarala o tome i sa doktorom. Neznam dal da ja pocnem temu o tome i dali uopste to treba potencirati. Pratila sam gore dole sve vas koji ste skolarci kako ste se spravljali i u vrticu i u skoli sa raznim situacijama megjutim mene je uciteljica kod koje Jovan rekla da uopste nema potreba za potenciranjem stvari . I zaista djeca su ga jako dobro prihvatila i to sto on ne moze neke stvari pa mu pomazu da ode to toaleta da se zakopca itd.
U knjizi iz maternjeg jezika ima jedna tema o djeci sa posebnim potrebama. Jos nisu dosli da razradjuju tu temu al bas si mislim dal da razgovaram sa uciteljicom i da vidim kako da djeci iz razreda priblizimo to da nisu svi isti i slicno.
Dal da pocinjem razgovor sa Jovanom?

[nora28]

Majo, Evu su djeca iz razreda dobro prihvatila, pogotovo zato sto su i lani bili zajedno u vrticu.
Njima je to sto ona hoda polako sasvim normalno zato sto su nas o tome ispitivali u vrticu a ja sam ovisno o mom raspolozenju odgovarala da je to zato sto je Eva tek prohodala dok bi im Eva objasnjavala kako ona ima paraparezu a ponekad me ne bi bilo volja odgovoriti nista . Medjutim djeca koja idu u druge razrede znaju je pitati sto joj je kad tako polako hoda, ona im odgovori da je kasno prohodala ili ako je podrugljivo pitaju ona im postavi protu pitanje: "a zasto si ti glup?" (ne ponosim se time ali to sam je ja naucila nakon sto je par puta dosla doma na rubu placa da su je naki djecaci/djevojcice zadirkivale). Primjetila sam da je smeta ako netko od djece postavi pitanje njoj (o hodu) a djevojcice koje su sa njom odgovaraju umjesto nje. E to je stvarno jako smeta. I zabranila im je svima da odgovaraju na pitanje postavljena njoj. Valjda to zeli sama objasniti. Prije neki dan tata joj je pricao pricu o puzu i zecu. Znate onu o zecu koji misli da je brzi od puza pa se putem zeza a na kraju puz koji je jako uporan pretekne zeca i prvi stigne do cilja? I kaze joj tata, eto takva trebas biti i ti , uporna itd a ona njemu kaze: a zasto ti mislis da sam ja puz? E to nas je totalno zbunilo. Jednostavno ne znam kako ona sebe dozivljava. Pitala me sto puta zasto ona ne moze ovo ili ono (jos od kad je bila sasvi mala) i svaki dan joj govorim o tome da je netko bolji u jednom netko u drugom, da nismo stvoreni svi za trcanje a ni za natjecanja iz matematike ili pisanje prica. Ona razgovara samnom o tome sto su radili na tjelesnom, svjesna je da ne moze trcati kao drugi i onda mi lijepo objasni sto je radila dok su oni trcali, kaze mi da je uspjela napraviti " svijecu" i tako. Ipak nisam sigurna kako ona sebe vidi u odnosu na druge.
Majo, sjecam se da si govorila kako je Jovan jos zelen i da ne postavlja pitanja u vezi sa svojim hodanjem, ne znam a da ti mozda probas nekako kroz razgovor ispitati sto on misli o hodu , trcanju, skakanju i sl. Npr. Eva stalno govori da je trcanje super i da bi voljela ici na ritmiku ali isto tako kaze da ona ne moze istegnuti nogice u spagu jer za to treba dosta vjezbanja i napora i da joj je ipak draze crtati nego toliko vjezbati da bi napravila spagu.

[MAJA Skopje]

Jednostavno ne znam kako ona sebe dozivljava.

Ovo potpisujem i ja stvarno ne znam kako moje djete dozivljava sebe.

Pitala me sto puta zasto ona ne moze ovo ili ono (jos od kad je bila sasvi mala) i svaki dan joj govorim o tome da je netko bolji u jednom netko u drugom,

Ovo isto sam i ja pricala kad je bio plac i vika zasto ne moze nacrtat nesto kako treba.

Al imam osjecaj da njemu uopste ,,ne smeta" njegov hod i nacin na koji to on radi. Sad neznam dal sam ovo napisala kako valja jer jednostavno ne mogu opisat osjecaj koji imam. Jer ja licno sa Jovanom sam jako bliska pricamo o svemu i svacemu al evo oko ovog pitanja za hod jos uvjek nista.

[flipper]

eh, da i kod moga Luke je tako.
Luka je sada napunio 6 godina, godinu dana ide u vrtič i puno se kreče među dijecom i isto me nikada nije pitao za hod ali niti na njemu vidim da ga išta smeta ili da on vidi razliku ili tako nešto slično
do sada mi je bilo, ma još je mali.... ali evo več sada smo u ovoj fazi idemo na komisiju za školu ( tražimo odgodu) tako da nije više mali....
možda je sa jedne strane dobro kako on sebe doživljava ( nikada se nesramni, iči če svugdje ... na rođendane , igraonice...) a opet se pitam da li on kuži ustvari šta se događa?

kada smo nedavno bili kod prijatelja klinci su bili u dječijoj sobi i čujem plač moje dijece , brzo odem u sobu kada ono i Luka i seka plaču i dok su se smirili i dok su mi objasnili šta je bilo .... kad ono malac od prijatelja je rekao Lukinoj seki ( ima 2.5 godine ) da je mala beba a tu ju je Luka branio da nije ona mala beba sve dok ih taj dotični malac nije doveo do suza...
i inače je emotivan i ako če netko plakati i on če ( doduše manje u zadnje vrijeme)
eto to ga je tako jako povrijedilo ali da ga netko pita za hod ili čak možda "zeza " to ga uopče neštrcne ili se možda varam...

[MAJA Skopje]

možda je sa jedne strane dobro kako on sebe doživljava ( nikada se nesramni, iči če svugdje ... na rođendane , igraonice...) a opet se pitam da li on kuži ustvari šta se događa?

Flipper to je ono sto je i kod nas. I ono da uporno pitam dali on kuzi sta se dogadja?

Evo pre neko vece pocela onako odokolo naokolo pa pravo u srz. Kad smo legli uvece i ono kada se on najvise otvori i prica sta mu se desilo tog dana skoli i slicno ja nabucnula nesto o hodu. Kao dali primecuje da ne hoda kao druga djeca. Jest primetio je. Dal ga je neko pitao? Niko ga nije pitao. Ona Alexandra je bila prva. I tako ja njemu kazem vidis vazno je da vjezbas kako bi bolje hodao i bla bla bla i sve super raspolozen i kad odjednom kaze necu vise da pricam o tome i okrene se na drugu stranu. Onda se ja jako rastuzim i skontam da djete u sebi ipak drzi nesto al kako da se to izvuce. Uf tesko je shvatiti sam sebe jer ja sam sama po sebi jako komplicirana osoba a kako uspjeti da shvatim kako je njemu?? Uh defintivno moram porazgovarati sa psihologom.

[martina mama]

sto se tice strukture zadataka, jako pomaze konkretizacija iste. primjerice, marta je u skoli imala zadatak poredati pet nasumce zadanih brojeva po velicini, pocevsi od najmanjeg. njoj ta hrpa brojeva djeluje zbunjujuce i ne zna sto bi s njima. u skoli nije islo. ja sam doma prvo s njom pocela od usporedbe dva broja. vidim da to zna. onda smo uzeli pet olovaka razlicite duljine i kazem ja njoj da ih poreda po velicini pocevsi od najmanje. ona ih poreda bez probelma. onda joj velim da se vratimo i vidimo kako je to napravila. ona mi objasni da je prvo pogledala sve olovke i uocila najmanju te nju izdvojila. kasnije je radila isto za preostale olovke. ja joj kazem da cemo sad to napraviti i s brojevima i navodim ju da postupi jednako i s brojevima. veli marta na to:"onda ih prvo treba procitati, odrediti najmanjeg, prepisati ga i prekriziti u zadatku i itd." to je jedan primjer kako je ona preko konkretne situacije koju lako vizualizira skuzila kako rijesiti zadatak.
znam da je za svaku situaciju i strukturu tesko naci konkretan primjer, ali pomaze jer je marti konkretan nacin razmisljanja jaka strana.
sto se tice literature, cekam julijin mail jer mi je obecala napisati literaturu. meni je inace dosta posluzila greenspaanova knjiga zahtjevno dijete u kojoj se jako puno govori o zaobilazenju slabih strana na racun jakih. buduci da s martom sami radimo od pocetka, poprilicno dobro kuzim njen nacin razmisljanja i sto kod nje pali.
narucila sam iz biblioteke ostvarenje knjigu sve o poremecaju paznje. cekam ju. dosta mi je pomogla i dijete s pšosebnim potrebama i floor time kao metoda. radimo na osvjestavanju emocija i tome da marta sama skuzi zasto na nekim temamam ima, a na nekim nema koncentracije i sto je to sto joj je zanimljivo.

majo, sad malo o svijesti o nemogucnostima. cesto je nama samima veci problem kako dijete sebe dozivljava nego njima samima. treba razgovarati, ali nista na silu. stvari ce isplivati ako problem postoji, ali to su bitke koje nasa djeca moraju sama odraditi. mi im u tim situacijama mozemo biti potpora.
marta izvana itzgleda kao dijete koje o sebi ima iskrivljenu sliku jer se gura svugdje. sve zeli raditi sama i u svemu zeli biti bolja. ipak, situacije koje ju najvise frustriraju su neuspjesi bas u podrucjima u kojima je slaba. ono sto mi mozemo je nastaviti raditi, ali i razgovarati o tome u cemu smo mi slabi. kod nas tako kreso uzasno pjeva, ja ne mogu uhvatiti loptu i ne snalazim se u poslovima s puno papira. ono sto sam skuzila je da im treba prestati napominjati da hodaju ljepse i bolje. hodaju najbolje sto u tom trenutku mogu i mi smo ti koji trebamo prestati pokazivati zelju da stvari budu savrsene. zbnam koliko ti je to tesko, ali kako bi se ti osjecala da ti netko stalno komentira podrucje u kojemu si izrazito slaba? moj je dojam da puno vise moramo raditi sami na sebi. ista je situacija oko skole. ja sam bila ta koja je od pocetka zeljela da marti sve ide super i vrsila pritisak. kad sam ohladila sama, stvari idu bolje. nije da nema problema, ali to nam nije centar zivota. sretni smo i kad nam ne ide dobro. marta je jako senzibilna i osjeca sve moje tuge i nezadovoljstva. eto, kod nas pali takav pristup.

[nadicab]

dobro zbori mmama
Neki dan radim s Denisom matematiku i rješavamo dosta teške zadatke (ja gubim živce, naravski) i zvoni tlf; mamam 2mjesečnog djeteta kojeg su sprčkali na porodu. Pričamo o terapijama i tako sve oko toga, te me ona upita kako Denis? Ja ponosno velim, evo, rješavamo zadaću iz matematike i onda shvatim da je to zbilja jako jako velika stvar; tko je mogao pred x godina i pomisliti da će to biti stavrno moguće?
Jučer je rješavao test iz hrvatskog - veliko i malo slovo, imenice. Sve je znao Pita on mene dal sam ponosna na njega?
Naravski sine, itekako sam ponosna jer svaki tvoj uspjeh je krvavo zarađen

[abegi54@htnet-dsl]

Ja vam se istinski divim. Mi možemo moliti Boga da ćemo uz rad barem približno dogurat. Imate moj istinski ba:klanja naklon

[martina mama]

bravo za denisa!!!!!!

puno smo pricali na ovu temu. meni najdraza misao je alexandrina: "radimo kao da cemo zavrsiti fakultet, a tuc cemo se nogama na jedno mjesto ako zavrsi osnovnu skolu!!!!" ovo potpisujem, boldam i tako to.

[flipper]

ma bravo za sve , čitajuči vas velika ste nam motivacija...

nego, imam pitanje.
prihvača li u školi stručni tim, učitelj ili tko več je zadužen za to, nalaze i preporuke od psihologa, defeltologa.... privatnika ( npr. T.S.) .
npr. i vrtiču nisam niti tražila nešto posebno za Luku , ono najbitinije je dobio... druženje sa dijecom... poštivanje pravila....igrokazi.... pjesmice i sve ostale čari djetinjstva...

[martina mama]

priznaju ti nalaze privatnika. posebno t.s. meni je julija rekla da ponekad znaju iz skole poslati dijete kod njih na testiranje. t.s. radi i edukacije po skolama. neke se skole redovito odazivaju, a neke bas i ne.

[MAJA Skopje]

A pazite danasnju situaciju iz skole.
Odvezala mu se ortopedska cipela i naravno on nezna da je zaveze i obratio se djeci i rekao: Ajmo djecki jel ko zna da vezuje cipele.? I naravno prijavili se par nekoliko a najsretniji izabranik dobio nagradu da mu zaveze cipelu. Pa kad smo odlazili iz skole kaze on meni mama ovaj Nikola nekako mi labavo zavezao cipelu aj pritegni je molim te.

[Lotta]

Ajmo djecki jel ko zna da vezuje cipele.? I naravno prijavili se par nekoliko a najsretniji izabranik dobio nagradu da mu zaveze cipelu.

ajme sta je snalazljivi taj tvoj momak, i ti se onda brines da se nezna snaci i zauzet za sebe,kaj god..

[nadicab]

Eto, Denis je iz testa iz matematike i hrvatskog dobio čvrstu 4. Pošto mu nitko nije ništa pomagao (asistentica mu je samo čitala zadatke), zadaci nisu bili prilagođeni, to je definitivno njegovo znanje. I jako sam ponosna na njega

[Lotta]

bravo denis!

[IRENA]

Denise majstore

[nora28]

Bravo za Denisa
A bome nam se Jovan dobro snasao!
Mi smo pobrali peticu iz matke, vidit cemo koliko ce dobiti sutra iz prirode.....

[martina mama]

bravo za denisa!!!!!!!