http://i685.photobucket.com/albums/vv21 ... 4_0001.jpgznam vas dosta sa ovoga foruma što sa tv-a, novina, plakata, slika.... pa evo da se i mi pokažemo vama.
mi imamo dobru suradnju sa vrtićem pa smo u dogovoru sa njima to i pretočili u ovaj članak koji je izašao prije nekih mjesec dana ( nadam se da čete vidjeti pročitati ).
U našem vrtiću nema zaposlenih stručnjaka poput logopeda, defektologa i psihologa,
nažalost, dakle imaju čak i jako dobar izgovor da neupišu dijete sa pp ali to se kod nas nedogađa...
čitajuči vas nemogu vjerovati na koje sve probleme nailazite...
kada je Luka krenuo u vrtić prije godinu dana ja sam sa njim provela 4 mjeseca u vrtiću i slušajuči
vaše savjete to vrijeme sam provela igrajuči se sa dijecom, pomagala dijeliti doručak, sijedila u krugu među dijecom i slušala priče, plesala u kolu i učila pijesmice, sijedila za njihovim malim stolovima i crtala, slagal puzle, išla sa njima u šetnju... u kino.... na predstave.... ma sve što rade tete i dijeca radila sam i ja....
mislim da kada odgojiteljice vide takvu angažiranost i volju roditelja da se to i njima sviđa i naravno nije tetama lako imati mamu u grupi.... ni najmanje i stvarno im hvala za to...
na početku sam probala raditi na tome da se u grupu uključi treča teta na osnovu Lukine med. dokumentacije, bila na par razgovora ,zvala ministarstvo, printala prava i nosila u vrtić ( bila dosadna )... i volje ima ali kod nas u manjim sredinama barijera su financije....
probiti čemo mi i tu barijeruali ono što je kod nas veliki plus je to što i ravnateljica vrtića i tete imaju veliko srce, imaju veliku volju i izlaze u susret nama roditeljima dijece sa pp da zajedno nađemo riješenje u ovim uvijetima koje imamo.
nakon 4 mjeseca što sam provela u vrtiću u Lukinu grupu je došla djevojka koja stažira i tada je ona mene zamijenila i Luka je tada išao samo 2 dana u tjednu u vrtić, zatim tri i došli smo do svih 5 dana u tijednu i nikada nisam vidjela da rade razliku između Luke i ostale dijece... ( naravno uzimajuči u obzir Lukine motoričke sposobnosti).
prošli tijedan smo imali predstavu u vrtiću, tema je bila
prolječe, mama, tata i ja i svako dijete je imalo nekakvu kratku recitaciju... rečenicu, dvije, tri... i moj veliki dečko je rekao rečenicu o prolječu i tada sam sebi prvi počeo pljeskati... plesali su, pjevali, glumili... pred nama roditeljima, bakama, dedama.... bilo je super. prije predstave sam imala leptiriče u trbuhu, tokom predstave oči pune suza, nakon predstave ponos
evo to je to o nama i našem iskustvu... sretna sam što je i ovako jer da nisam zadovoljna sa vrtićem drugoga izbora nemam ( drugi vrtić ) i tada neznam što bi...
nije nam lako bez stručnjaka u vrtiću , nije ni tetama lako ali radi se na tome i nadam se da čemo uskoro i mi dobiti ono što nam treba... a do tada nas spašava dobra suradnja, dobra komunikacija i volja...