kako se pripremiti za operaciju!!!! pomozite!!!!

[mama78]

lijepi pozzzzz

mi imamo 3god i 4 mjeseca i sljedeci mjesec idemo na operaciju skracenog vratnog misica iliti tortikolisa...ima li itko slicnih iskustava...

molim vas pripremite me na pre i post operativne situacije...sta da radim...malena je jako, ali jako, tvrdoglavo dijete...i ima uzasan strah od bolnice i nj osoblja....cim udjemo u bolnicki krug ona se zalijepi za mene i ne pusta...ne pomaze nikakav razgovor, podmicivanje da ce dobit nesto ako bude suradjivala, ma nista...ona se jednostavno iskljuci i ne da sebi prici...

a ono najbitnije i najosnovnije je da ona mora dozvoliti doktoru da joj rukama pregleda vrat..a kako kad ne da ni da gleda u nju a kamoli da joj pridje...sve smo probale, dolazile (zadnji put) i po cetiri puta kako bi se barem pokusao obaviti pregled...

i kako sad takvom djetetu objasniti sta je ceka... ne mogu ni da zamislim boravak u bolnici, a o tome da mi je uzmu iz narucja pred odlazak u salu...ma uzas... a tek budjenje... bojim se da kad se probudi ne pocupa zavoje i ovratnik ( koji ide odmah preko zavoja)...

sta da radim...sta da ocekujem...

i sta sve treba da pripremim doma ( lijekovi, posebna hrana i sl.) kako bih spremna docekala svaku mogucu situaciju...

pomagajte...poludjet cu...

[MAJA Skopje]

Prvo mama se moras ti pripremiti na operaciju. Znaci moras biti mirna i da ne delujes da je tebe strah. Znaci samo mirno i polako (koliko god mozes sobzirom na situaciju). Sto se tice prvih priprema slozi joj neku pricu kako je tamo interesantno i bla bla bla. Uzmite sa sobom neku njenu omiljenu igracku.
Ona ce pre operacije dobiti sedativ u vidu blagog sirupa tako da ce poceti da joj se spava i u takvom stanju ce je odveti u salu. Tamo dobija anasteziju i pocinje operacija. Posle operativni tok isto ce biti u zanosu zavisno kako ce podneti anasteziju. Ne verujem da ce moci bas da cupa zavoj. Iznenadices se koliko su deca hrabra u nemogucim situacijama. Sretno vam zelim i sto lakse da prebrodite operaciju i posleoperativni tok.

[Trini]

Nemam osobnih iskustava s bolnicom s tako malim djetetom, ali sam sigurna da lijecnicima tvoja malena nije prvi trogodisnji tvrdoglavi pacijent Ako je operacija nuzna, onda je nuzdan i pregled prije, pa ce doktor sigurno iznaci nacin da je pregleda, ako treba pomoci ce i sestra pri pridrzavnaju, pa i ti. Tako je i kod cijepljenja, pregleda kod pedijatara, vadjenja krvi ... mala djeca rijetko sudjeluju dobrovoljno u takvim zahvatima, ali neke stvari se trebaju jednostavno odraditi, tu nema price.

Maja je u pravu, ti se moras prvo smiriti.

Oko neposrednih priprema prije i poslije operacije najbolje informacije dobit ces (ili bi trebala dobiti, dakle inzistiraj na tome) direktno u ustanovi u kojoj ce biti operirana. Uvjeti i mogucnosti boravaka roditelja uz dijete se razlikuju od bolnice do bolnice, uglavnom koliko sam cula s tako malom djecom roditelji mogu biti neposredno nakon budjenja.

[swenova mama]

gore imas topic bolnica i dijete, pa procitaj.

[mama78]

hvala svima...ma znam ja da se moram sabrati prvo ja da bih njoj samoj olaksala sve sto joj slijedi...al to je lakse rec neg ucinit...al sto se mora - mora se...

bice sve u najboljem redu...prebrodit cemo mi to...

[† Volvo]

Imaš slikovnice Petra u bolnici, i jedna starija s fotografijama, pa Skočkica je bolesna i slično, meni je to pomoglo, za tumačenje djetetu (makar je on zbilja kratko ali ne manje šokantno prošao bolnički operacijski i postoperacijski tretman) a pokušajte koliko je moguće boravak u bolnici svesti na nužni (nama je oporavak doma sasvim dobro išao, ali napominjem kako nije bilo baš nikakvih komplikacija, da je išta bilo diskutabilno, ne bih tako hrabro liječniku predlagala da odemo doma čim je bila prilika)...Sebe naoružaj stpljenjem, godišnjim i svime što treba za slučaj da ne uspiješ izrealizirati bolovanje ize nekog razloga - ima situacija kad se bolovanje za roditelja ne uspije dobiti jer je "dijete u bolnici, dakle, zbrinuto" bez obzira na papirnato "pravo" a radi li se o manje dana, ne stigne čovjek ni vući sva "prava". U svakom slučaju, mislim da što je više moguće (koliko god okolnosti dopuste) treba biti s djetetom, pripremite si višeslojnu odjeću (jer u bolnicama jako griju) i za sebe, i puno tekućine i tone strpljenja pa nek sve čim prije prođe

[Carlito]

karlo je bio prije 20-tak dana u bolnici na operaciji krajnika. uskoro ce napuniti 3 godine. Inace se jako jako boji doktora i bolnice, cim se parkiramo pred bolnicom pocne vristati. Kad sam saznala da ce na operaciju bila sam preplasena kako ce on to podnjeti i kako da ga pripremim. Onda sam skuzila koliko god da mu objasnjavam da to nije strasno da to nece utjecati na njegov strah. Jednostavno ga nisam ni pripremala za odlazak na operaciju, jer nisam htjela da danima misli o tome. Kad smo dosli u bolnicu na dan operacije on je plakao i nije se odvajao od mene i odmah je naglasio da nece on na "onaj krevet". Rekla sam mu da ce mu doktor pogledati grlo i da necemo dugo ostati. Obukla ga u pidzamu na ljutu muku jer se nije dao. Kad je dosla sestra da mu da cepic za umirenje jedva smo ga uhvatile koliko se bacao po krevetu. E onda je cepic poceo djelovati i Karlo se umirio i poceo se smijati svemu oko sebe, i kada su ga vodili u salu nije pojma imao sta se desava jer je vec bio omamljen. Kada su ga doveli iz sale jako tesko se probudio iz anestezije, plakao je i bacao se po krevetu, to je normalna reakcija za tako malo djete. To je trajalo mozda 10 minuta i poslje toga se umirio, ja sam lezala uz njega i mazila ga i citav taj dan nije ni zaplakao. Sutradan smo otisli kuci i sve bilo ok.
Neki su mi rekli da sam krivo postupila jer ga nisam pripremila, a ja jednostavno vjerujem da je on mali da bi skuzio i pomirio se sa tim da mora ici u bolnicu, nego bi plakao i molio me da ga ne vodim. Nisam mu htjela stvarati nervozu danima prije operacije. Jednostavno pripremi sebe, bolje nego djete. Uvjeri samu sebe da to nije nista, da ce sve biti super i da ce brzo proci.
Sto se tice pregleda neka vas nekoliko drzi djete, Karla obavezno drzimo nas dvoje-troje pri pregledima.

[5ra]

F. je dva puta bio hospitaliziran . Prvi put sa 2god i 7 mj , drugi put sa 4,5 godine.

Prvi put sam mu govorila o bolnici , što će mu se raditi , ali on to uopće nije doživio , tako da mi je bio uzalud trud vezano za pripreme. Šok je nastupio poslije operacije , totalno je bio izbezumljen i prestrašen. Tad je operirao 3 krajnik i srećom isti dan smo išli kući. Operiran je u Vinogradskoj i nisu dozvoljavali da roditelj bude uz dijete , nego za vrijeme posjeta , što im je veeeeliki minus.

Drugi put je išao na operaciju sva 3 krajnika i razlika u shvaćanju je bila neusporediva , za vrijeme priprema , EKG , vađenja krvi , posjet anesteziologu sam mu objašnjavala onako usput što ga očekuje i zašto ide na operaciju i prošlo je sve super , bio je jako hrabar. Bio je plačljiv za vrijeme buđenja , ali ništa posebno. Ovaj put smo išli na Rebro i super je to što sam mogla biti 24 sata uz njega. To se plaća 200 kn po danu. Osoblje je za 10 , od tete spremačice , sestara i doktora.

[Crazy Daisy]

a tek budjenje... bojim se da kad se probudi ne pocupa zavoje i ovratnik ( koji ide odmah preko zavoja)...

pripremi se onda i na mogućnost da ti dijete bude vezano kako ne bi naškodilo samo sebi. sretno :