djecaci ili djevojcice, s kim je "lakse"

[maslina]

...sve dok ne ideš praviti dijete zato što želiš baš određeni spol.

a nažalost ima i toga.

[mamin slatkiš]

ma naravno da svi mi imamo neke svoje zelje vezane za spol djeteta i to sve,ali takoder nam je zdravlje na 1 mjestu a tek onda spol...

[danni]

pa naravno.
ja sam oba puta bila jako tužna što nisam nijednom dobila curicu.
znam da je to manje važno, ali jednostavno nisam mogla protiv sebe.
a naravno da mi je bilo najvažnije da je zdravo dijete.
a znam i ja takvih slučajeva....
prijateljica mi bila trudna, i sretne ju susjeda-neka baba i pitaju: što nosiš?
kaže ona: curu.
a kaže baba: a šta ćeš, nema veze....
mislim

[LiKmama]

Pa ja bih joj tako i uzvratila "A znate, *ebiga, mislili smo da je damo posvojiti, al' sta ces, mozda s drugim bude vise srece..."

[danni]

sva sreća pa sad nosi muško

[ronin]

kad sam bila trudna s prvim djetetom,bilo mi je svejedno kojeg će spola biti.
s moje strane u obitelji bile su cure pa je bila simpa promjena muškić.

drugo sam već priželjkivala curicu,no osjećala sam da je dečko

a užasno sam željela kćer,i dugo smo je pokušavali doboto,za razliku od dečkiju,trebalo nam je dvije godine.
ja sam od prvog trena znala da je kćer...koliko smo je čekali,znali smo kako ćemo je znzvati,UZV je samo potvrdio ono što sam osjećala.

toliko o željama.
što se tiče je li lakše s curicama ili dečkima,rekla bih da je s curicama lakše dok su manje,s dečkima teže(ipak umara ta njihova testosteronska energija,štogod rekli),a kasnije obrnuto.

dati ću primjer mog prvašića...kad sam čekajući na informacijama popričala s nekim curicama i vidjela kako razmišljaju,kakvi su im odnosi,ostala sam paf.kod muškića je sve tako.jednostavno.pravocrtno.
natjeravati će loptu do besvijesti i izderati sva koljena,pa sutra ispočetka,ali na moja pitanja i potpitanja odgovara s "dobro" "aha" "OK" i sl

a kao dijete je bio hmmm kak da se izrazim eufemizmom...teško odgojivo dijete.
sad je odlikaš,baš dobar dječak.
stvarno vrijeme mijenja djecu.

[yra]

Kod nas je slična situacija kao i kod Ronin, mogla bih potpisati cijeli post.
Nadam se da će se i ovaj moj prvijenac malkice uozbiljiti kada krene u školu!

S obzirom da je T. moje treće dijete čini mi se da je s curama lakše, no tu uvijek veliku ulogu igra i karakter djeteta.
M. je bio komplicirana beba, a sada je s njime sve jednostavno.
N. je jako teškog karaktera, imam osjećaj da s njime stalno moram "hodati po jajima".
Sa T. mi je sve kao pjesma, bez nekih većih oscilacija.

[JTS]

eh...okolina... ne trab se obazirati na komentare..tako su i meni nakon prvog sina "e sad bi bilo idealno da je curica, jel da ?"....reko samo nek je zivo i zdravo
da ne spominjem price " decko ode, rijetko sad neki odvede snahu doma, tko ce brinuti o tebi i mm kad ostarite ??...kcer bi vas do udaje pazila, pomagala, ..."... dobijem proljev od tih prica...eh...
ne znam kako je s curicom, decki su mi dosta emotivni, traze puuuuuuno paznje, osjetljivi i sl...neke cure koje sam vidjela su dosta samozive, ostre, mama im je konkurencija vec s 4 godine...
no opet sve to ovisi od djeteta do djeteta...i od roditelja do roditelja..kako to sve dozivi

[MAJA Skopje]

Ja sam izgleda jedno zensko je volelo da dobije sina. Nikad ama bas nikad prije toga nisam pozelela curicu. Ama bas sam zelela musko.
Sad kad bih se odlucila imat drugo djete. Zelela bih da bude razlicito. Znaci moze proc i cura.
Mada licno mislim da se decki vise maze i ,,slabiji'' su pol. Ono o zenama je cista zabluda. I mislim da tako ostaje cjeli zivot.
S kim je lakse nemam pojma. Al mi jako interesantno citat cure koje imaju vise djece i kako pisu o razlicitim karakterima nezavisno dali su muski ili zenski.

[Ivy26]

Ja mislim da ima ova dilema najviše veze sa karakterom,a onda sa spolom,
Gledam moje,dama je uvijek bila nježniji tip,savjesnija,ali i isto tako nikada nije na prvu ulazila u društvo,nego malo snimala.Malac je zvrk na n-tu,otvoren,odmah sklapa prijateljstvo,u jurnjavi od 0-24,ali se isto tako jako voli maziti i pažljiv je prema seki,često iskazuje joj ljubav.

E sada kada dođe pubertet,zetovi i snahe..... mislim da većina žena više vodi brigu o roditeljima,u smislu češće navrati u prolazu,nazove,sluša o njihovim tegobama...i sl.Naravno ne treba generalizirati,ali gledajući i sebe i brata,ja sam bila zvrk,ali opet znala sam do koje granice,a kako kaže moja mama ..brat joj je ipak sa svojim anegdotama i dogodovštinama skratio život za par godinica

Ne vezano za temu Škorpi sviša mi se slikica iz avatara