Evo i mene sa svojom pričom iz
dubrovačkog rodilišta13.07. (uto) amnioskopija - doktor je 'kao uspio vidjeti kroz onaj 'jedva 1 prst otvorena' da je voda blago mliječna i konstatirao
da se vidimo za 2 dana opet najvjerojatnije.
14.07. (40+3 tt) u 00:10 ja na wc i čini mi se da ja piškim, al i još netko samnom jer izlazi malo više toga iz mene
Naravno, vodenjak je pukao, voda krenula izlaziti, al ne odmah jako već tako...laganije
Stavim uložak, pa malo jači mlaz, pa promijenim pa slabiji i sve se mislim, ajde, možda stane pa ću ujutro, a mm-u već govorim
'ljubavi, danas ćemo grliti svoga sina'
Međutim, skužim uskoro da voda nije blago mliječna nego zelenkasta (i to bi i daltonist prepoznao)
Odem se još jednom istuširati, torba spremna i mi put pod noge
01:30 primljena u bolnicu, i dalje 1 prst otvorena, ctg uredan, al idemo klizmu jer je voda ipak zelena pa će sigurno to trebati privesti
kraju prirodno ili indukcijom vele...a dobro šta se može
Pošaljem mm-a doma na spavanje i velim neće to skoro, al javim ti ujutro kad se nešto krene dešavati, pa stigneš na vrijeme u box
samnom. I onda se sjetim da sam majmun mali zaboravila uzeti bilo šta za čitati, al eto, našla se Rodina brošura o dojenju u predrađaoni
pa sam je još jednom detaljno pručila i nekoliko puta
Do ujutro, nekoliko puta ctg rađen, trudova nema, maleni dobro, a ja i dalje sada već 2 prsta otvorena
Smjena osoblja, stiže dobra primalja koja me pušta da se maknem od ctg-a i odem slobodno opustiti pod tuš dok se doktori
smisle i dok sve to krene...spasila me...uživala sam u tom tuširanju kao u ne znam čemu
08:30 veli dr. da neće to tako lako samo krenuti i čekali bi da nije voda zelena, al on bi ipak malo dripa, pa da vidimo šta se dešava
Zovem mm-a, spremam se, primalji pokazujem gdje je foto aparat za veseli trenutak i odlazim u rađaonu
08:45 dobivam drip i vrlo brzo počinju trudovi
Postepeno pojačavaju drip, pa se i trudovi pojačavaju, al sve podnošljivo i mislim se 'pa nije to tako strašno'
Naravno da ipak mora i malo više boliti, al najgori su mi bili pregledi da vide koliko sam se otvorila
MM je samnom svaki trud prodisao, masirao leđa, davao piti, vlažio usne i lice...
U 13:00 već mislim da nemam ni atoma snage više za disanje, a kamoli za tiskanje koje babice kažu da će uskoro jer se beba spušta
Uskoro nakon par tiskanja, vide i glavicu i tu ja dobijem snagu za još
Međutim, eto moje boljke i uhvati me grč u preponi (sreća pa sam ih upozorila da me muče grčevi i da ću im reći kad krenu)
Oni su mi oduzeli i vremena i malo snage, al u 2x jakog tiskanja nakon toga, čujem najljepši zvuk na svijetu
13:51 plač moj Mateja je ispunio sobu, mm i prije toga viče 'ljubavi, evo ga, uspjela si' i moj svijet postaje potpun
Napominjem da su me porodile dvije primalje. Nemam dovoljno riječi pohvale za te dvije divne osobe - Zdravka Butigan i njena mlađa
kolegica Ivana R. Toliko strpljenja, toplih riječi, želje da olakšaju, skrenu mi misli na veselije teme, nasmiju me kroz trudove...
ma ne mogu se sjetiti svega, al zaista im jedno veliko HVALA
Zdravka mi je i međicu masirala (pa šta nitko ne reče da to izgleda kao 'indijanska vatra', al ne na ruci, nego dolje
)
nije me rezala iako sam imala 6-7 šavova, jer je maleni bio veliki dečko i malo je ručicom zakačio mamu nezgodno pa je trebalo
popraviti groficu s tih par šavova
Eto, ja zadovoljna osobljem.
U sobi 4 rodilje, svaka sa svojim djetetom (rooming in), al wc bez vidljive ili makar osjetne ventilacije
I par kućnih ljubimaca u wc-u valjda da se osjećaš ko doma ili ?