mi smo prosle godine krenuli s 13mj i cijela adaptacija je trajala preko mjesec dana. doduse, samo prvih par dana smo i mi bili u sobi. kasnije smo je kupili pred rucak, pa na tjedan poslije rucka.
teta ju nikako nije htjela ostaviti na spavanju. u međuvremenu smo pokupili i neku virozi i vratili se korak nazad (do ručka
)i sva sreca da smo imali nonu i baku na raspolaganju i nama vrtic bio bilizu posla - kuce.
tek je jedan petak (sjecam se ko sad) mm zakasnio 5 minuta uzeti je nakon rucka i teta mu je rekla - da je sad mora ostaviti spavati, jer su drugi svi vec u kreveticima.
i uredno je zaspala. a teta joj je sve te tjedne govorila gdje je njen krevetic i gdje ce ona spavati.
u pon je onda teta konacno proglasila malu adaptiranom!
danas imamo sretnu djevojcicu koja evo sretno ide i u drugi vrtic (pu pu).
danas smo na spavanju. grupa je ok, tek jedan uplakanko bio danas, ali vjerujem da ce i njega dorucak umiriti

, pitale su da li je već negdje išao u vrtić, da je na prvi pogled vrlo društven..e sad, bumo vidjeli kako će reagirati sutra i idući tjedan kad bude duže ostajao sam bez nas..znam da neki imaju zakašnjelu reakciju na novo stanje..nadam se samo da neće plakati čitavo vrijeme dok ga ne pokupimo.






izgleda da je moje dijete ipak bilo prošle godine nesretno zbog okoline, a toliko samog sebe i svoje povezanosti sa mnom
svaki dan mu treba desetak minuta da dođe k sebi u mom naručju i da prestanu jecaji, natečen, crven u licu ko paprika, uf... nisu tete krive, ne mogu reći, nego su svi maleni u grupi i skoro svi plaču, u grupi vlada baš kaos... a tete jadne nosaju koliko mogu, tješe, nude dude, slabo to sve pomaže
navodno je cijela skupina plakala cijeli dan zbog zamjene


