Hajdi je napisao/la:Zwerka, kad čitaš odgovore moraš uzeti u obzir starost djeteta o kojem se radi. Sa tri i pol godine je sasvim normalno da se dijete boji spavati samo u sobi, bez svjetla, da zove mamu usred noći, da ga je strah grmljavine i tako dalje. Također je sasvim normalno da se ne želi igrati samo u sobi, da želi da se igrate s njim i da ga zabavljate. Moja ti je preporuka da ne radite problem od spavanja nego da tolerirate djetetovu starost i potrebe i to će sve doć na svoje. Što se tiče drugog djeteta koje planirate, koliko znam trudnoća traje devet mjeseci pa pretpostavljam da je to dovoljno dugo da se usvoje određene promjene i da dijete sazrije.
Da, u pravu si...
Očito zaboravljam da je on star TEK 3,5 godine..
Ne bi me ni lovila panika ali, ne želim još ništa govoriti, postoji šansa da ostanem sama, trudna, s neposlušnim klincem opčenito koji još k tome ne spava po noći, bez ičije pomoći.
Ne, ne razvodim se, ali o tome ću ako uopće i bude.
Pa u naletu toga " straha" kako ću i da li ću moći sve sama, s obzirom da mi je prva trudnoća bila teška, bez obzir što je MM bio uz mene, depilirao me, prao itd...me već sad pere lagana paranoja, pa bi sve odma na svoje mjesto, a ne ide



. To je jednostavno tako, ti moraš biti dosljedna, držati se pravila i tražiti da ih se i on drži i gotovo. Rečenica koja, po mom mišljenju, sažima svu mudrost preživljavanja TT faze kaže: "red daje djeci sigurnost, a pravila slobodu". A inat, otpor, jurišanje svim raspoloživim sredstvima, od histerije, do cendranja itd., na granice koje si postavila sigurno te neće zaobići.



. šalim se, ali ne bih imala ništa protiv da još spava kod nas, što su veći to manje cipelare. 


zlato malo