Rea je, pak, druga priča. Jako je emotivna, osjetljiva i mislim da bi jako teško podnijela da ostane sama, pogotovo nakon operacije. Pa nam je doktorica savjetovala da pričekamo sa operacijom dok ona malo ne poodraste, a možda se i kila povuče.
Povukla se nije, dapače, kad plače, tvrdo joj je ko kamen, i to sa obje strane. Strah me da je ne boli, mada ona kaže da nije.
Doktorica nam je rekla da postoji mogućnost da se dijete ode doma isti dan, nakon operacije, ako se ima debela veza u bolnici. Ali ja nisam sigurna da je to pametna ideja, a koliko znam, još uvijek ne postoji opcija di roditelj može ostati sa djetetom u bolnici na tom odjelu.
Šta da radim?








