teško mi je bilo čitati tvoju priču ....suze su mi tekle....al u toj priči ima još nade,ljubavi i borbe za predivno malo biće...malu Milu...ja sam isto majka palčice LARE rođene sa 27 tj.,925.g i 35 cm....našu priču možeš pročitati ovdje na forumu.I ja sam se našla u ovim tvojim riječima "Ja mislim pozitivno, u sebi imam realnost. I spremni smo za posljedice jer ona je naše dijete i uvijek budemo za nju napravili i omogućili joj najbolje".Vidim da i ti vjeruješ u Boga ....baš kao i Ja....VJEROVALA SAM U MOJU MALU PRINCEZU...da će biti dobro a ujedno i prihvaćala mogućnost svakakvih posljedica....vjerovala sam i nisam dopustila negativnosti da zavlada mojim srcem i mojim umom.......jer VJERA JE TO ŠTO NAS JAČA I DAJE SNAGU I NADU......Moja Lara nije imala toliko komplikacija al je imala jako crne prognoze...mjesec dana su govorili da je kritično.jer se rodila u vrijeme moje jaake infekcije u krvi...u posteljici je bilo nakupina gnjoja.....al ona se izborila....sada će joj 01.03. 3 godine i osim što je moja mršavica po ničemu ne zaostaje i prošla je bez svih onih strahota koje su nam govorili da je moguće...DA ....ja za nju oduvjek govorim da je moje Božje ČUDO....zato glavu gore.jer ona je prava mala slatka MAMINA PRINCEZA...ona je MOJ PONOS
i dan dans mi fali oni osjećaj blizine kao s prvim djetetom...jer 2 mj i 17 dana je bila na neonatologiji a ja sam je svaki dan sat vremena dolazilaa vidjeti,maziti,pričati.....biti uz nju.Ali zato sada imamo pozebnu vezu....jer ono što roditelj doživi gledajući i boreći se skupa sa svojim djetetom na neonatologiji,to je ono što nas mijenja,čini jačima,boljima,uči vrijednosti života,uči da cijenimo male stvaari...MOJA PALČICA JE MOJ BLAGOSLOV...i šaljem vam veliko
da se zajedno izborite i jednog dana pišete koliko je predivna vaša Palčica baš kao i Ja...